Braniteljska populacija vrlo je slična općoj s obzirom na obrazovni status, prihodi im zbog ratnog statusa nisu veći od ostatka društva, a u vlasništvu imaju manji broj nekretnina od prosjeka opće populacije – stoji u rezultatima projekta “Istraživanje potreba i kvalitete življenja hrvatskih branitelja, članova njihovih obitelji i stradalnika Domovinskog rata”, koji je proveo Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”.
“Može se zaključiti da nema osnove za tvrdnje koje se iznose u dijelu medija o materijalnim beneficijama i privilegijama braniteljske populacije zbog kojih bi bili imućniji od drugih. Isto se odnosi na članove njihovih obitelji i stradalnike”, zaključak je tog velikog istraživanja koje su znanstvenici s “Pilara” provodili deset mjeseci na uzorku od pet tisuća branitelja, članova njihovih obitelji i stradalnika – članova obitelji poginulih i nestalih branitelja.
Kako su branitelji mahom vrlo mladi krenuli u rat, a neki su zbog toga bili prekinuli svoje fakultetsko obrazovanje, zanimljiv je podatak iz istraživanja da čak 20,5 posto branitelja ima visoku stručnu spremu. Srednjoškolsko obrazovanje ima njih 73 posto, a samo 5,9 posto ih ima nižu stručnu spremu.
Braniteljska populacija posjeduje manji broj nekretnina od opće populacije te njihovi prihodi nisu veći od hrvatskog prosjeka. “Prosječni prihod po članu kućanstva u svim anketiranim skupinama iznosi između 2000 i 4000 kuna, a među stradalnicima prosjek je nešto veći u odnosu na druge dvije skupine”, kaže Vlado Šakić, ravnatelj Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”. “To je zbog toga što su kućanstva stradalnika malobrojnija, a ne zbog razlike u apsolutnim brojkama.
A usporedba s općom populacijom vidljiva je u ‘Pilarovu’ barometru hrvatskog društva (znanstvenom istraživanju u kojemu Institut ‘Ivo Pilar’ ispituje raspoloženje i stavove građana o brojnim društvenim i političkim pitanjima, kao i o njihovu zdravstvenom, ekonomskom i socijalnom statusu, nap. a.).
Prema Eurostatu – službenim statističkim podacima Europske unije – 92 posto hrvatskih građana živi u vlastitim nekretninama, a prema ovom istraživanju tako živi oko 80 posto pripadnika ispitivanih skupina. Ovu brojku treba uzeti s relativnim oprezom jer anketiranjem nisu obuhvaćena djeca koja žive odvojeno”, odgovorio nam je ravnatelj instituta Vlado Šakić.
Velik broj hrvatskih branitelja, pokazuje istraživanje, i danas pati od nekog dugotrajnijeg tjelesnog ili duševnog zdravstvenog problema ili bolesti (43,8 posto), te se zbog toga osjećaju (u određenoj mjeri ili znatno) ograničeni u obavljanju svakodnevnih aktivnosti (40,7 posto ispitanika).
U jednom od zaključaka istraživanja stoji da branitelji budućnost vide boljom od većine ostalih građana: “Za njih ona nipošto nije beznadna niti mračna.” Razlog njihova optimizma proizlazi iz činjenice da su aktivno pridonijeli obrani i stvaranju države. U istraživanju branitelji su, osim optimizma, iskazali natprosječan osjećaj zadovoljstva svojim životom. Na skali od nula do deset, branitelji su svoj osjećaj zadovoljstva životom ocijenili prosječnom ocjenom 6,69. Na isto pitanje u sklopu istraživanja “Pilarov” barometar opća populacija odgovorila je prosječnom ocjenom 6,52.
S druge strane, stradalnici (članovi obitelji poginulih i nestalih branitelja) u ovom su istraživanju pokazali manje optimizma. Za njih je budućnost “izazovna i neizvjesna” te smatraju da je njihova glavna uloga u “daljnjem usađivanju domoljublja novim generacijama”.
“Pilarovi” istraživači ispitivali su i povjerenje branitelja u državne institucije. “Od svih državnih institucija za koje se ispitivalo povjerenje, najviše razine povjerenja iskazane su u zdravstvo, školstvo, Crkvu, Ministarstvo hrvatskih branitelja i predsjednicu RH”, kaže Šakić.
Branitelji su u istraživanju kao najveći i najnaglašeniji problem naveli negativan odnos društva i javnosti prema braniteljima. U jednom od zaključaka istraživanja piše da se velik broj pripadnika braniteljske i stradalničke populacije susretao s predrasudama te da branitelji koji često doživljavaju predrasude javnosti osjećaju negativne posljedice tih predrasuda – “niže zadovoljstvo životom”. “Oko polovice branitelja i stradalnika te 38 posto članova obitelji susreli su se povremeno ili često s predrasudama prema njima”, tvrdi Šakić.
Istraživanje je pokazalo kako je zdravlje vrlo ozbiljan i naglašen problem braniteljske populacije. Pobol i smrtnost među braniteljima su, barem tako percipiraju sudionici istraživanja, bitno veći nego u općoj populaciji. Ali zabilježeno je i da dio problema leži i na samim braniteljima “jer se često ponašaju nemarno prema vlastitom zdravlju”.
Tijekom 2017. godine umrlo je 4320 branitelja, a u prvih osam mjeseci ove godine evidentirano je 2080 umrlih. Ukupno je dosad umrlo 55.247 hrvatskih branitelja. Prema podacima HZJZ-a vodeći uzrok smrti kod branitelja su novotvorine (zloćudne bolesti) od kojih je lani umrlo njih 1739 – 40 posto od ukupno umrlih branitelja. Druga po redu je skupina cirkulacijskih bolesti s ukupno 1367 umrlih (32 posto), a treći vodeći uzrok smrti su ozljede i otrovanja s 354 umrlih (osam posto). Lani je zabilježeno 130 samoubojstava branitelja.
Prosječna starost umrlih branitelja u 2017. godini iznosila je 61,3 godine života, dok je prosjek za opću populaciju iznosio 76,2 godine života.
U cilju ranog otkrivanja bolesti i povećanja kvalitete i očekivanog trajanja života branitelja, Ministarstvo branitelja je pokrenulo program preventivnih sistematskih pregleda.
Lani je pregledano 17.480, a u 2018. godini do danas oko 16.500 branitelja. Ukupno je čak 43,9 posto branitelja koji su se odazvali sistematskom pregledu dobilo preporuku provođenja dodatnih dijagnostičkih postupaka. Preporuke o promjeni životnog stila dobilo je 49,2 posto branitelja koji su bili na sistematskom pregledu.