MARINKO ŠIŠAK ZA GLOBUS

IZVANREDNO STANJE NA HRVATSKIM STUDIJIMA Ispovijest smijenjenog profesora koji se 24 godine bori za status jednog od najboljih humanističkih učilišta

Darko Tomaš / Hanza Media

Marinko Šišak

 

Da su kojim slučajem Hrvatski studiji d.o.o. i da su se prije dvije godine nalazili na burzi, njihove dionice sigurno bi visoko kotirale. Institucija koja radi u sedam znanstvenih polja, tri područja, u tri razine obrazovanja – preddiplomskoj, diplomskoj i doktorskoj, s oko 1500 studenata i stotinjak zaposlenika, s uzornim stručnim i financijskim poslovanjem, bila bi zanimljiva ulagačima. Nažalost, stvarnost Hrvatskih studija potpuno je drugačija.

Govori to profesor kroatologije Marinko Šišak, zaposlen na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu od srpnja 1993. Od svih zaposlenika u ovoj instituciji jedini je u upravljačkoj strukturi proboravio četvrt stoljeća. Prvo kao dugogodišnji glavni tajnik, od 2014. pročelnik Odjela za kroatologiju i koordinator Poslijediplomskoga doktorskog studija kroatologije, a od rujna 2016. i zamjenik voditelja Hrvatskih studija i povjerenik za poslovanje i unaprjeđenje kvalitete. Na tim dužnostima ostao je i nakon promjene statusa Hrvatskih studija i preustroja u sveučilišni odjel, do 30. rujna ove godine, kada su počele smjene: prvo je razriješen s dužnosti povjerenika za poslovanje, a potom ga je Senat smijenio s pozicije zamjenika pročelnika Marija Grčevića.

Prvi javni istup

U trenutku razgovora, koji je ujedno prvi javni istup Marinka Šiška o uzrocima problema na Hrvatskim studijima, očekuje smjenu s pozicije predstojnika Odsjeka za kroatologiju, pa i s četvrte funkcije, koordinatora doktorskog studija. Na pitanje koji su razlozi smjena, nema odgovor. Prenosi neslužbenu verziju koja stane u dvije riječi, “zamor materijala”. Službeni razlozi smjene ostali su, kaže, u zraku, neizrečeni, mada kao neposredan povod smjene vidi to što je prilikom zadnje bure na Hrvatskim studijima stao na stranu studenata, a ne Uprave.

“Smijenit će me uskoro i s mjesta vozača bicikla”, nasmije se.

Ostavlja dojam da mu je djelom laknulo što više nije “unutra”. Ne govori više o sebi, nego o instituciji na kojoj, kaže, vlada izvanredno stanje.

“To vam je institucija na vjetrometini, bez riješenog pravnog statusa, ostavljena na milost i nemilost Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu, koji već godinu i pol dana svojim problematičnim, nerijetko i nasilnim i zakonski spornim odlukama Hrvatske studije nakon 25 godina njihova postojanja destabilizira i stvara od njih problematičnu ustanovu, rastrojenu iznutra, nesigurnu prema van. S neizvjesnom perspektivom, međusobno polariziranim nastavnicima i nezadovoljnim studentima”, sažima Šišak.

Što je dovelo do toga? “Loš rad svakako nije”, odgovara.

Rok od tri godine

Nakon reakreditacije 2014., kada su Hrvatski studiji po nizu elemenata bili proglašeni najboljim društveno-humanističkim učilištem u zemlji, ministar znanosti i obrazovanja Vedran Mornar nije izdao trajnu dopusnicu, nego pismo očekivanja Hrvatskim studijima u kojem od njih traži jaču profilaciju i povezivanje postojećih studijskih smjerova, ali i rješavanje pravnog statusa unutar Sveučilišta u Zagrebu. Za ispunjavanje tih zahtjeva odredio je i rok od tri godine, koji uskoro istječe. Ne zadovolji li traženim uvjetima, ministrica Blaženka Divjak može izdati uskratu dopusnice, što znači zatvaranje ove izmrcvarene visokoškolske institucije.

“Dvije su vrste problema. Prvi je pravni i na njega je ministar Vedran Mornar prvo upro prstom. Naime, Hrvatski studiji od 1996. djelovali su kao sveučilišni centar, potpuno netipičan oblik koji ne poznaje Zakon o visokom obrazovanju. Očekivanja su bila da se Hrvatski studiji napokon pretvore u fakultet, jedini oblik koji bi odgovarao njihovoj djelatnosti, obujmu i sadržaju, a koji Zakon poznaje. Nije bio nijedan razlog koji bi onemogućio pretvaranje sveučilišnog centra u fakultet. Postojao je dovoljan broj programa, zaposlenika, prostor je bio riješen, a riješen je ili barem stavljen pod tepih otvoreni problem paralelnih studija s Filozofskim fakultetom”, govori Šišak.

Nade da bi se problem riješio osnivanjem fakulteta osnažila je odluka Sveučilišta u Zagrebu kada je gotovo preko noći, uoči ljeta 2016., u ekspresnoj proceduri, primilo Filozofski fakultet Družbe Isusove, s desetak zaposlenika, u društvo ostalih sastavnica i proglasilo ga 34. fakultetom u svojem sastavu.

Zabrana zapošljavanja

“Međutim, stvari su se zakomplicirale i Hrvatski studiji su ponovo dobili poseban status, netipičan za zagrebačko Sveučilište. Najprije je sveučilišna uprava zabranila zapošljavanje novih zaposlenika i uvođenje novih programa. Potom je preko posebno imenovanog Odbora za rješavanje pravnoga statusa, znanstveno-nastavnog profila i ustroja Hrvatskih studija ovu znanstveno-nastavnu sastavnicu pretvorila u sveučilišni odjel, uvela privremenu upravu i zapravo, unatoč deklarativnom proglašavanju važećim dotadašnjih akata, uvela izvanredno stanje. Formirano je privremeno znanstveno-nastavno vijeće od zaposlenika u znanstveno-nastavnom zvanju – koji čine manjinu vijeća – od zaposlenika Rektorata, zaposlenika drugih fakulteta i administrativnog osoblja. Takvom tijelu dane su ovlasti odlučivanja, a glavnu riječ pri tome vodi prorektor Ante Čović, prethodno predsjednik spomenutog Odbora, a operativno zadužen za sva pitanja Hrvatskih studija. Njegov odnos s Hrvatskim studijima seže do samih početaka kada im je bio prvi voditelj sve dok 1995. nije smijenjen”, govori Marinko Šišak.

Odluka o proglašenju Hrvatskih studija odjelom izazvala je niz reakcija. Studenti su prosvjedovali, zajedno s dijelom nastavnika, protiv takve odluke, tražeći da Hrvatski studiji postanu fakultet. “Odjel jest statutarno reguliran, ali zakon vrlo restriktivno govori o takvom obliku. Već na prvi pogled je jasno da se Hrvatski studiji ne mogu uklopiti u tako definiranu formu. Jedna grupa nastavnika pokrenula je upravni spor protiv te odluke. Spor je nažalost daleko od kraja, a promjene zakona koje su već bile upućene u javnu raspravu i kojima se željela riješiti sporna situacija, zaustavljene su nakon smjene ministra Pave Barišića. Time su se Hrvatski studiji našli u situaciji da njihov pravni status ne pokriva djelatnosti kojima se trenutno bave. A kad je tako, smislili su kreatori takvog stanja, postupit ćemo pragmatično: ako ne možemo promijeniti odijelo, onda ćemo promijeniti Hrvatske studije da odgovaraju zakonskim odredbama! A to u stvarnosti znači Prokrustovu postelju za velik dio programa koji se danas izvode i koji se moraju uklopiti u novu koncepciju i profiliranje Hrvatskih studija”, uvjeren je bivši glavni tajnik.

Samo odjel

Takav plan, nastavlja, iznio je prorektor Ante Čović na sjednici Senata koji je odlučivao o sudbini Hrvatskih studija 17. siječnja ove godine. Tada je, naime, prorektor ustvrdio, citira Šišak, da “se u momentu donošenja odluke o osnivanju ne može imati gotov rezultat, nego je cilj da na kraju odjel bude ustrojen na način kako predviđa Zakon ako Zakon u međuvremenu ne bude promijenjen”.

U koliziji sa zakonom

“Asocijativno, kada su Hrvatski studiji osnivani 1993., osnivanje je bilo u koliziji s tada još važećim Zakonom o usmjerenom obrazovanju. Predlagač programa, Ante Čović, i tada je molio članove sveučilišnog Znanstveno-nastavnog vijeća da ‘zažmire’ na tu činjenicu, jer će novi zakon koji je bio u pripremi regulirati to pitanje. To se uistinu tada i dogodilo”, zaključuje Šišak i nastavlja: “Sada je jasno da se Zakon neće mijenjati, pa je ideja evoluirala u koncepciju koju je sadašnji privremeni pročelnik Hrvatskih studija Mario Grčević, koji se snažno bori protiv autonomije Hrvatskih studija (sic! – dobacuje Šišak) najavio plan da će se Hrvatski studiji ‘nakon što reformom dobiju koherentan profil’ situirati u samo jednom interdisciplinarnom polju”. Time, tri područja i sedam polja pretvorit će se u jedno prema moguće promijenjenom Pravilniku o znanstvenim područjima, poljima i granama.

Naravno, ako se zadrže svi programi sadašnjih Hrvatskih studija.

“Tu je već snažno naglašen drugi problem Hrvatskih studija u ovom trenutku, a to je pitanje studijskih programa i struka koje već dugo razvijaju i po kojima su poznati i priznati – posebno u studiju psihologije i komunikologije. Najava o pretvaranju u jedno polje upalila je alarm kod nastavnika i studenata: nestat će njihove struke, sve će biti pretvoreno u jedno interdisciplinarno polje, tamo gdje se ovoga trenutka nalazi samo jedan od studija: studij kroatologije. To polje zasad nema svoje grane, ali nije isključeno da se projektira stablo koje bi dobilo i svoje grane: sadašnje, predizajnirane struke će se moguće nakalemiti na to tijelo. Tako bi svaka od struka dobiti svoj pridjev i kroatizirajuću označnicu, a studenti bi dobivali diplome koje će odgovarati takvoj nomenklaturnoj razdiobi. Što će to značiti za njihov profil i stručnost, teško je procijeniti, ali je sigurno da će se struke vrlo teško uklopiti u taj novostvoreni raster”, smatra Marinko Šišak.

Drugi je scenarij, kao što to najavljuje pročelnik Grčević, promjena Pravilnika o znanstvenim područjima, poljima i granama tako da se uvede interdisciplinarno polje – hrvatski studiji.

To su, kaže Šišak, scenariji koje studenti i zaposlenici domišljaju iz šturih naznaka jer nemaju gotovo nikakvih informacija što se uistinu planira i kako Hrvatski studiji namjeravaju zadovoljiti uvjete iz ministrova pisma očekivanja od prije tri godine. Šišak pojašnjava da se u ovom, takozvanom privremenom stanju, koje je bez roka trajanja, sva privremena tijela i sve sjednice održavaju se na Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu. Čak su se i neka nastupna predavanja održavala u tom prostoru, što je – uvjeren je – presedan u sveučilišnom životu.

 “O fakultetu nema još govora, niti o pravnoj samostalnosti, odnosno autonomiji. Glavnu kočnicu pravnoj samostalnosti drži u rukama prorektor Ante Čović, koji se još 1995., kao voditelj Hrvatskih studija žestoko zalagao za što bržu pravnu samostalnost Hrvatskih studija i zbog toga je bio smijenjen. U to vrijeme Hrvatski studiji su imali samo studente: nisu imali vlastitog prostora, nisu imali stalno zaposlenih nastavnika niti odgovarajuće infrastrukture. I još k tome, osnovani su da probaju integrirati sveučilište, a ne postati još jednom sastavnicom! Tadašnji voditelj Hrvatskih studija Ante Čović bio je zaposlenik Filozofskog fakulteta, što je formalno i danas”, objašnjava Šišak, uvjeren da u ovom trenutku Hrvatski studiji zadovoljavaju svim uvjetima, ali voljom Rektorata osuđeni su i dalje na egzotičan status. Naravno, bez pravne osobnosti kakvu imaju ostale sastavnice Sveučilišta.

“Toj netipičnosti Hrvatskih studija pridonose i Preporuke spomenutog Odbora, koje su predočene Senatu i koje je onda to tijelo većinom glasova prihvatilo. Te Preporuke naime, unatoč jakom protivljenju članova Odbora koji su dolazili s Hrvatskih studija, predlažu donošenje novih programa Hrvatskih studija i sustav integriranih (5+0) dvopredmetnih studija. Na većini hrvatskih i europskih sveučilišta prihvaćen je sustav 3+2 koji je pokazao niz prednosti – naravno i mana, ali omogućuje tzv. horizontalnu mobilnost studenata i promjene zanimanja nakon prvog stupnja. Ako se uvede taj sustav, Hrvatski studiji će biti još veći specifikum unutar Sveučilišta! Takav ustroj studija ne donosi koristi nikome i izravno dovodi u pitanje pozitivne učinke bolonjskog procesa”, tvrdi Šišak.

O novim programima većina zaposlenika nije informirana. Upućeni tvrde da se na tim programima danonoćno radi. Jedna od najznačajnijih odluka koja je obilježila proteklo vrijeme bilo je uvođenje nultih kvota za upis na preddiplomski studij filozofije. Što se valjalo iza toga?

Kvota za dijasporu

“Tu odluku je donio Senat Sveučilišta bez posebnog obrazloženja. Jedini razlog bilo je ‘tripliciranje’ tih programa na Sveučilištu. Pročelnik Hrvatskih studija, mimo znanja i suprotno odluci svojeg privremenog Znanstveno-nastavnog vijeća, napisao je pismo rektoru u kojem izglasanu odluku za 15 upisnih mjesta na filozofiju traži da se pretvori u upisnu kvotu za dijasporu! Izložen nezadovoljstvu studenata, nastavnika i javnosti, Senat mjesec dana kasnije vraća tu kvotu za filozofiju, a prema strukturi novozaposlenih na Hrvatskim studijima čini se da taj studij namjerava njegovati i paziti”, objašnjava Šišak, tvrdeći da daljnju sudbinu institucije ne može predvidjeti.

“Takve vratolomije, bez mogućnosti utjecanja na događanja, pokazale su izloženost Hrvatskih studija svim vrstama naglih i neželjenih promjena. Ako se tome dodaju i prijetnje stegovnim mjerama, sukobljavanja sa studentima, izbjegavanje javnosti, nagrađivanje poslušnih, a discipliniranje nepodobnih, sve to dovelo je na Hrvatske studije apatičnost, letargiju, nepovjerenje, nesigurnost i prikriveni otpor. A to za instituciju, koja će moći opstati jedino ako radi na razvijanju kvalitete, može biti pogubno. Oni koji su mogli otići su otišli, a većina onih koji su ostali, nastavljaju s radom ne vidjevši s pročelnikom u daljnji sliku svijetle budućnosti”, poručuje Marinko Šišak.

Izdvajamo

Iz drugih medija