Obrana Ivice Todorića na sudu u Londonu nije dokazala kako u Hrvatskoj iza njegova progona stoji politika. Britanska sutkinja je taj argument ocijenila slabim i neutemeljenim te zaključila da ne postoje prepreke za izručenje bivšeg predsjednika uprave Agrokor. Međutim, dok Todorić ne iscrpi sve pravne lijekove u Velikoj Britaniji, sud mu je odredio stroži nadzor od onoga koji je imao dosad: svakodnevno javljanje policiji, zabranu izlaska iz kuće poslije 21 sat, jamčevina mu je pak ostala ista, u visini od sto tisuća funti.
Todorićeva odvjetnica Jadranka Sloković nedugo nakon izricanja takve odluke suda u Londonu rekla je kako je odluka očekivana, što je kasnije ponovio i sam Todorić, koji je otišao i korak dalje te dodao “da će vrlo brzo sam doći u Hrvatsku”. Todorić i njegovi pravni timovi kao da nisu baš usklađeni. On govori jedno, njegovi branitelji drugo, a svjedoci stručnjaci koji su bili pozvani da govore u njegovu korist pred sudom u Londonu treće.
Odvjetnica Sloković, primjerice, u medijskim je nastupima kritizirala svjedoka vještaka na čijem je iskazu Todorićeva obrana u Velikoj Britaniji temeljila tezu o političkom progonu u Hrvatskoj. Riječ je o Williamu Johnu Bartlettu, britanskom ekonomistu.
William John Bartlett
- Taj vještak je britanski državljanin i taj iskaz je viđenje iz njegova kuta. Treba reći da ni na koji način nije od nas pribavljao podatke i da nismo surađivali s njim prije njegova svjedočenja. Njegov iskaz je vrlo upitan jer ne može netko izvana dovoljno relevantno opisati situaciju u Hrvatskoj - objasnila je odvjetnica Jadranka Sloković u medijima.
Sutkinja Emma Arbuthnot još je tijekom ročišta prije desetak dana na sudu u Londonu argumente o utjecaju politike na istragu ocijenila slabima te rekla da je svjedočenje ekonomista Bartletta bilo slabo i nedovoljno argumentirano.
- To je slabo, na razini dojma i bez konkretnih dokaza, na razini ‘možda moguće’, to su sve spekulacije - ocijenila je sutkinja Arbuthnot. Nakon toga je pokušala doznati je li Zdravko Marić, ministar financija, kojega je u svom svjedočenju kao vezu između politike i Agrokora isticao ekonomist Bartlett, među optuženima, ali kad je doznala da nije, odbacila je relevantnost tog podatka.
- Ljudi su cirkulirali između Agrokora i hrvatske politike, između pozicija u raznim vladama te izvršnih direktora u koncernu - pokušao je ekonomist Bartlett opisati sinergiju između politike i Agrokora. U svom izlaganju govorio je da su općenito hrvatska politika i privatne kompanije međusobno isprepleteni na razne načine. Tipična slika u Hrvatskoj je, kazao je, “da privatne kompanije imaju bliske veze s ljudima iz politike”.
- Ministar financija Zdravko Marić u koncernu je bio upravo u vrijeme njegove najveće ekspanzije, odnosno kupnje Mercatora. Proces ekspanzije Agrokora imao je dramatičan odjek u cijeloj regiji - opisao je važnost tog trenutka Bartlett. Istodobno je dodao kako se ta slika Hrvatske ipak polako mijenja od ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Činjenica je, naime, da Hrvatska, komentira odvjetnica Vesna Škare Ožbolt, više nije postkomunistička zemlja i da u zemljama Europske unije “politički progoni nisu tek tako mogući”.
- Poglavlje 23 prošli smo trnovito i usvojili standarde Europske unije - ističe odvjetnica Škare-Ožbolt.
No tko je uopće britanski ekonomist William John Bartlett? I zašto je pristao svjedočiti u korist Todorićeve obrane?
Pokušali smo s njim porazgovarati o tome, ali odbio nas je s obrazloženjem da ne može nastupati u medijima dok traje proces u Velikoj Britaniji. Bartlett inače radi kao viši znanstveni suradnik na London School of Economics, a u fokusu je njegova rada politička ekonomija jugoistočne Europe. Iako je tijekom karijere istraživao različite ekonomske probleme, ekonomski i socijalni razvoj regije glavno je područje njegova interesa.
Taj britanski ekonomist obrazovanje je stekao na sveučilištima u Cambridgeu, Liverpoolu i Londonu. Njegov doktorat iz 1979. godine bavi se temom nezaposlenosti i migracija u bivšoj Jugoslaviji. Prije desetak godina objavio je knjigu “Hrvatska: između Europe i Balkana”, a 2008. godine uslijedila je druga knjiga “Problematična regija: Gospodarski razvoj, institucionalne reforme i socijalna skrb na zapadnome Balkanu”. Uz to, radio je kao savjetnik ili suradnik brojnih međunarodnih institucija koje su bile prisutne na ovim prostorima poput Svjetske banke, Europske komisije ili UNDP-a. Tijekom postupka u Londonu opisao je Agrokor kao “najveću tvrtku u Hrvatskoj”.
- Koncern je počeo kao mala kompanija, a danas zapošljava 60.000 ljudi te daje veliki doprinos hrvatskom gospodarstvu - rekao je Bartlett. Agrokor je, smatra, dospio u velike probleme zbog nagle ekspanzije, a upravo je, smatra Bartlett, hrvatska Vlada osigurala okolinu za takav nagli rast.
- Takva brza ekspanzija može biti i opasna sa stajališta konzervativnog shvaćanja ekonomije - dodao je Bartlett, koji, isto tako, smatra da su tvrtke koje na “čelu imaju samo jednog čovjeka i čija je obitelj u vlasničkoj strukturi u pravilu vrlo opasne za posao”. Međutim, Bartlett je ipak nastupio pred londonskim sudom s tezom kako je politika znala sve što se događalo u Agrokoru te da je i sama odgovorna, a da je kompaniju mogla restrukturirati u suradnji s dotadašnjim vlasnikom Todorićem. Samo Bartlettovo svjedočenje, pa i dio njegove argumentacije iznenadili su neke od njegovih stručnih suradnika iz Hrvatske, koji nisu željeli biti imenovani.
- Nisam to očekivao od njega, iako svi znamo da je politika sve znala što se događalo u Agrokoru, ali ovaj slučaj se ipak bazira na nizu ozbiljnih kaznenih djela, što pokušava dokazati Državno odvjetništvo - komentirao je jedan naš sugovornik, a upravo na to je tijekom ročišta u Londonu upozoravala i tužiteljica koja je na londonskom sudu zastupala Republiku Hrvatsku. Bartlett je i tijekom ročišta, kao i u svojim ranijim radovima i knjigama, govorio o pogrešno provedenom postupku privatizacije u Hrvatskoj.
Ekonomist Bartlett bavio se u svojim medijskim nastupima i drugim ekonomskim temama, a surađivao je i s brojnim hrvatskim ekonomistima te napisao niz članaka i knjiga. Ekonomski potencijal Hrvatske vidio je, kako je izjavio u intervjuu u Jutarnjem listu 2013. godine, u “tradicionalnoj vještini u industrijskoj proizvodnji”.
- Nažalost, mnoge su od njih propale tijekom tranzicije, dijelom zbog pogrešnog procesa privatizacije koji se dogodio u nepovoljnim uvjetima, u vrijeme rata, i tako je beskrupuloznim tajkunima omogućeno da uzmu imovinu i vode industrijsku bazu zemlje. Od 2000. godine malo je toga učinjeno da bi se popravila konkurentnost ekonomije i zemlja je jedna od najlošije pozicioniranih na ljestvici lakoće poslovanja. Ulazak na tržište nove, male, dinamične i poduzetničke tvrtke jednostavno je blokiran zbog naslijeđenih interesa, političkih veza, dominacije kvazimonopolističkih kompanija.
Napredak ekonomije priječio je i precijenjeni tečaj, međutim njegova prilagodba nije moguća zbog visokog stupnja euriziranosti zemlje. Uz turizam, Hrvatska ima velike potencijale u sektorima kao što su kemijska i farmaceutska industrija, transport, građevinarstvo i prehrambena industrija. Ekonomija ima potencijale u novim visokim tehnologijama i industrijama koje zapošljavaju visokoobrazovanu radnu snagu, kao i u kulturnoj industriji, uključujući dizajn i inovativne kulturne proizvode.
Bartlett nije bio samo kritičan prema privatizaciji, jer na službenim internetskim stranicama fakulteta dostupan je i njegov članak u kojem oštro kritizira vladavinu Zorana Milanovića.
Objavio ga je 2015. godine pod naslovom “Hrvatska ekonomija pod Milanovićem: recesija i odgovor na politiku”.
- Milanovićeva Vlada u Hrvatskoj ušla je u posljednju godinu. Njegova odluka o nastavku prethodne Vladine politike fiskalne konsolidacije zasjenila je početni cilj za poticanje ulaganja - do sramotnih posljedica. Jedina je nada da će se rast nastaviti u EU te da će to podići hrvatsko gospodarstvo.
Članak započinje tvrdnjom da je tijekom tri godine gospodarstvo bilo podvrgnuto kontinuiranoj recesiji koja je rezultirala negativnim rastom BDP-a.
- Stopa nezaposlenosti gotovo se udvostručila od niskih 9 posto u 2008. godini na novi vrh od 17 posto u 2013. Sličan obrazac utjecao je na nezaposlenost mladih, koja je porasla na oko 50 posto do 2014. godine. Prema riječima Europske komisije, ovo je stavilo dodati uteg, dok su niske stope zaposlenosti štetne za rast. Ta slaba ekonomska ostvarenja ukazuju na duboke strukturne probleme, a postavlja se i pitanje prikladnosti ekonomske politike - navodi u svom članku Bartlett.
Dodaje da je Milanovićeva garnitura, kad je došla na vlast, nastavila fiskalnu konsolidaciju koju je najavila prethodna, HDZ-ova, Vlada. Vladin je cilj bio pomak prema modelu rasta povećanjem investicija, istodobno smanjivanja poreza kako bi se poslodavci potaknuli na zapošljavanje. Trebalo je, piše Bartlett, uvesti dodatne reforme na tržištu rada i socijalnih doprinosa da bi se osigurali dodatni poticaji. U prvom proračunu, 2012. godine, nova Vlada najavila je, piše, smanjenje plaća, subvencija i zdravstvenu potrošnju.
- Mjere su predstavljale nastavak ekonomske politike prethodne HDZ-ove Vlade u kombinaciji s nekim skromnim elementima preraspodjele. Međutim, početni cilj povećavanja investicija bio je zasjenjen odlukom o nastavku prethodne Vladine politike fiskalne konsolidacije - navodi Bartlett. Na kraju članka zaključuje da je Milanovićeva Vlada ostvarila prilično nezgrapan rekord u upravljanju gospodarstvom, jer je Hrvatska u recesiji bila dulje od gotovo bilo koje druge europske zemlje.
- Dok se za početak ekonomske krize mogu kriviti vanjski čimbenici, prvenstveno šok izazvan globalnom financijskom krizom, a potom i učincima prelijevanja krize u eurozoni, nemogućnost hrvatskog gospodarstva da se oporavi od tih šokova upozorava na ozbiljne probleme duboko usađene strukturne prirode i da Vladine politike još nisu dovoljno učinkovite.
Kada je Milanovićeva Vlada došla na vlast 2011. godine, najavili su progresivan politički cilj, a to je bilo pokretanje gospodarskog rasta i kreiranje ravnopravnijeg društva. To se trebalo postići investicijskim programom za povećanje kapaciteta i poboljšanjem produktivnosti te preraspodjelom. Nažalost, malo je tih planova ostvareno. Iako ti ciljevi ostaju opcija za izlazak iz recesije, mala je vjerojatnost da će se ispuniti u okviru postupka prekomjernog deficita Europske unije. Valja se nadati da će se rast nastaviti u EU, i da će to podići hrvatsko gospodarstvo.
