Od svih Plenkovićevih ministara Damir Krstičević jedan je od najaktivnijih. Rijetko prođe dan da javnost ne sazna za brojne aktivnosti potpredsjednika Vlade, ali su i reakcije na projekte i poteze koje vuče ministar obrane različite. Posebno na posljednji prijedlog o uvođenju mini vojnog roka, što je pobudilo nevjerojatnu pažnju u Hrvatskoj, ali i okruženju.
Neki to vide kao pokušaj militarizacije Hrvatske, pa čak i poruku da se odustalo od kurikularne reforme 'na račun' vojnog osposobljavanja mladih ljudi, za neke je apsurd da ponovno uvođenje druženja mladih ljudi s vojskom guraju oni koji su, poput Andreja Plenkovića i Bože Petrova, bili oslobođeni od služenja vojnog roka.
Za profesionalnog vojnika Damira Krstičevića stavljanje te teme na dnevni red dok ionako još ništa nije definitivno zaključeno ne predstavlja neku eksplozivnu vijest. Naprotiv, vremena i okolnosti se mijenjaju, pa i Hrvatska treba trijezno i smireno raspraviti treba li mlade ljude obučiti bar osnovama vojnih vještina.
U Krstičevićevu resoru, koji je prvi put nakon dugo vremena dobio više novca iz proračuna, ima još mnogo važnih projekata o kojima će trebati donijeti strateške odluke. Prije svega, možemo li nabaviti nove borbene zrakoplove, ali i kako unaprijediti domovinsku sigurnost i ravnomjerno rasporediti vojne snage po Hrvatskoj. Ostaje i pitanje na koje je teško dati odgovor: koliko bi dolazak novog američkog predsjednika Donalda Trumpa u Bijelu kuću mogao promijeniti odnose u ovom dijelu svijeta i hoće li Amerika i Rusija postići neke dogovore koji se mogu smatrati i Jaltom II?
- Za Hrvatsku Srbija ne predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, rekao nam je general, ali i dodao 'da se kao odgovorna država moramo brinuti o opremanju i modernizaciji naših oružanih snaga i sigurnosti naših ljudi'. Diplomatski je general Krstičević odgovorio i na naše pitanje postoji li ugroza za Hrvatsku ako se ruska prisutnost, pa i ona vojna, proširi na Republiku Srpsku: - Ne doživljavamo to kao opasnost, već kao realnost.
- Moj je najvažniji cilj na mjestu na kojem sam sada da hrvatski vojnici i časnici imaju uvjete za rad i siguran sam da hrvatska vojska ima svijetlu budućnost. Molim vas da to posebno naglasite, rekao nam je dok smo razgovarali u njegovu kabinetu u Ministarstvu obrane.
Svjedoci smo sve turbulentnijih odnosa na jugoistoku Europe, a neki analitičari spominju i mogućnost novih sukoba. Kakav je u svemu položaj Hrvatske i trebaju li se hrvatski građani brinuti?
- U Hrvatskoj nema razloga za strah, ali ima za partnerstvo u očuvanju sigurnosti, jer to je interes svih nas...
Mnoge se zemlje u okruženju, prije svega Srbija, i naoružavaju. Predstavlja li to za Hrvatsku opasnost?
– Hrvatska ne vidi Srbiju niti opremanje njihovih oružanih snaga kao prijetnju našoj nacionalnoj sigurnosti. Pravo je svake zemlje da se brine o svojim nacionalnih interesima. Kao odgovorna država brinemo se dugoročno o opremanju i modernizaciji naših Oružanih snaga i o sigurnosti svojih građana.
Kakva je trenutačno situacija s mogućom nabavom borbenih zrakoplova?
– Drago mi je da postoji suglasje državnog vrha o zadržavanju te sposobnosti. Ako nemamo borbeno zrakoplovstvo, upitno je i postojanje HRZ-a i PZO-a kao grane naših oružanih snaga. Kao svjedok vremena Domovinskog rata i svjedok doprinosa ratnog zrakoplovstva našim pobjedama, mogu tvrditi kako Oružane snage i posebno naše zrakoplovstvo nisu isti s borbenim zrakoplovstvom ili bez njega. Snaga je države u njezinim ljudima. Imamo vrhunske pilote. Ne može nitko čuvati hrvatsko nebo kao hrvatski piloti. Odluku o budućnosti hrvatskog borbenog zrakoplovstva donijet ćemo, vjerujem, tijekom ove godine. Vjerujem da ćemo o tome postići najširi društveni konsenzus. Naravno da smo svjesni kako ova odluka, osobito u financijskom dijelu, nije nimalo laka. Tu nemam iluzija, ali sam siguran da postoje načini rješavanja ovoga pitanja koji su dugoročno održivi...
Sve se češće spominje mogućnost ponovnog aktiviranja vojnog roka, kroz ljetnu obuku za mlade ljude. Podržavate li to i postoji li plan uvođenja 'kompletnog' vojnog roka?
– Sigurnosna situacija se na globalnom području, htjeli mi to priznati ili ne, drastično mijenja. I mi se moramo mijenjati. Trenutno se razmišlja o ideji jednog lakog modela, ne vojnog roka kakav smo nekada imali, već temeljnog vojnog osposobljavanja, koje bi trajalo tri do četiri tjedna. Taj model bio bi u skladu s vremenom, atraktivan i koristan za mlade. Naravno da oni i tom vremenu ne mogu naučiti sve, ali to i nije intencija. Ako žele više vojnih znanja, usmjerit će se prema profesionalnoj vojsci, a oni koji to ne žele činit će bazu za pričuvu. Mladi ljudi u tom periodu mogu savladati neke temeljne vojne, ali i druge vještine koje im sigurno mogu biti od koristi, primjerice pružanje prve pomoći, korištenje zaštitnih sredstava, izradu zaklona, snalaženje u prostoru, čitanje karata, pomoći civilnim institucijama, upoznavanja s procedurama u slučaju velikih elementarnih nepogoda...
Cijeli intervju s ministrom Krstičevićem pročitajte u novom broju Globusa:
