PORTRET

Mladi lovac na visoke dužnosti: Novi ministar mrtvih kapitala

    AUTOR:
    • Boris Orešić

  • OBJAVLJENO:
  • 04.08.2019. u 14:20

Zagreb, 190719.
Trg svetog Marka.
Saborski Odbor za gospodarstvo raspravlja o povjerenju novom ministru Mariu Banozicu.
Na fotografiji: Mario Banozic.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Damjan Tadic / CROPIX

Mario Banožić

Mario Banožić, mladi lovac na visoke dužnosti, gradio je sedam godina karijeru u HDZ-u, ali ministar nije postao samo zbog odanosti stranci. On je zaista stručan - priznaju mu to čak i najžešći politički protivnici

Vinkovačkog HDZ-ovca Marija Banožića, koji je u ožujku proslavio 40. rođendan, poznanici i suradnici opisuju kao veoma ambicioznog, upornog, energičnog i bespogovorno odanog stranci. Na samom pragu zrelih godina u nedavnoj je rekonstrukciji Vlade imenovan novim ministrom državne imovine. Nabrojane osobine pritom mu sigurno nisu bile na odmet, kao vjerojatno ni akademska karijera koju gradi još od 2008. godine na Veleučilištu u Vukovaru i Ekonomskom fakultetu u Osijeku. U Ministarstvo, koje je donedavno vodio HDZ-ov veteran Goran Marić, mladi je Vinkovčanin došao s mjesta predstojnika Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji u kojoj je uz kraće prekide zaposlen od 2005. godine.

Poznavatelji odnosa u HDZ-u i na vinkovačkoj političkoj sceni kažu nam kako svoj dolazak na visoku funkciju Banožić ponajviše može zahvaliti svojoj sugrađanki, gubitnici u aktualnom preslagivanju karata u Banskim dvorima Gabrijeli Žalac, sada već bivšoj ministrici regionalnog razvoja. Premijer Plenković je, smatraju Globusovi sugovornici, na jedno upražnjeno ministarsko mjesto ciljano postavio čovjeka iz Vinkovaca kako bi namirio stranačku ispostavu u tom gradu koji je jedna od HDZ-ovih utvrda u Slavoniji. A odgovor na pitanje zašto je isplivao izvan Vinkovaca potpuno nepoznati Banožić, može se, kaže nam isti izvor, pronaći u njegovoj bliskosti s vukovarsko-srijemskim županom Božom Galićem. U vinkovačkom je HDZ-u, dodaju, nekoliko frakcija čije je interese teško pomiriti, što se vidjelo i prilikom posljednjih lokalnih izbora uoči kojih je stranka 2016. tražila kandidata za gradonačelnika Vinkovaca jer je Mladen Karlić nakon 19 godina vođenja grada odlučio da se više neće natjecati za tu funkciju. Eksponent jedne od struja tada je bio i Mario Banožić, no prevladao je Ivan Bosančić koji je i izabran za gradonačelnika. Navodno Bosančić i Banožić do dan-danas nisu izgladili odnose.

Vinkovački politički krugovi u kojima Banožić nije omiljen opisuju ga kao tipičnog stranačkog vojnika kakvi su potekli iz vinkovačkog HDZ-a, čovjeka koji se na javnim funkcijama ni po čemu nije posebno istaknuo.

Nakon četiri godine na mjestu stručnog suradnika, Banožić 2009. postaje voditelj Odsjeka za turizam u Županiji, a nakon godinu dana pomoćnik pročelnika Upravnog odjela za regionalni razvoj i međunarodnu suradnju. S tog mjesta 2013. odlazi za direktora na Vinkovačku televiziju, da bi se nakon pet mjeseci vratio u Županiju na mjesto pročelnika Stručne službe za unutarnju reviziju. No, već godinu dana poslije, u kolovozu 2014., prelazi u Grad Vinkovce, gdje je tada još uvijek Karlić gradonačelnik, na poziciju pročelnika Upravnog odjela za kulturu i turizam. S te pozicije u siječnju 2018. prelazi na mjesto predstojnika županijskog Ureda državne uprave na kojem je dotad bio SDP-ov Goran Bošnjak. Iz Bošnjaku bliskih izvora čuli smo kako ga je Banožić postavio na najnižu funkciju na koju je po zakonu mogao, odnosno prilično ga je degradirao.

Politički suparnici novog ministra državne imovine govore nam kako on među suradnicima baš i nije omiljen. Sasvim je sigurno, tvrde, odan stranci, a to je najvažnija osobina za napredovanje jer je u javnoj upravi ionako jako teško mjeriti nečiju sposobnost budući da si ljudi u takvim sustavima često prisvajaju tuđe rezultate. No, čak i oni koji su mu politički na suprotstavljenoj strani, Banožiću priznaju stručnost koja se tijekom godina mogla iščitati iz izvještaja koje bi predavao o određenim temama. Također mu se, dodaju, ne mogu poreći obrazovanost i kvalifikacije, posebice u usporedbi s nekim drugim ljudima koji su u Hrvatskoj bili ministri u bivšim vladama, pa i u aktualnoj.

Banožićevim političkim mentorom može se smatrati prvi čovjek vukovarsko-srijemske Županijske organizacije HDZ-a i saborski zastupnik iz Vinkovaca Dražen Milinković. On je u lipnju 2016., kada je došao na čelo Županijskog odbora HDZ-a, Banožića postavio za glavnog tajnika, unaprijedivši ga tako s mjesta organizacijskog tajnika. Kao prvu političku funkciju u službenoj biografiji Banožić navodi mjesto predsjednika Stručnog odbora za turizam Županijskog odbora HDZ-a Vukovarsko-srijemske županije 2012. godine. Otad obnaša razne stranačke dužnosti na lokalnoj razini, da bi u predsjedničkoj predizbornoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović 2014. u njezinu stožeru bio voditelj Odjela za stratešku komunikaciju. Od travnja prošle godine član je Središnjeg odbora HDZ-a. Može se reći da je u sedam godina aktivnog bavljenja politikom brzo napredovao, a njegovi stranački kolege smatraju da je razlog Banožićeva pouzdanost, temeljitost i predanost poslu. Kažu nam da je novi ministar čovjek koji je sve postigao poštenim radom, što kod zlonamjernih kritičara zna izazvati ljubomoru.

Plenković je, smatraju Globusovi sugovornici, na ispražnjeno ministarsko mjesto ciljano postavio čovjeka iz Vinkovaca kako bi namirio stranačku ispostavu u tom gradu

Dražen Milinković potvrđuje nam kako je Banožić jedan od najperspektivnijih vinkovačkih HDZ-ovaca svoje generacije te da je veoma sposoban i radišan te zbog toga uspješan u svemu čega se prihvati. Posebno ističe njegove organizacijske sposobnosti.

“Siguran sam da će se iskazati i kao ministar i da će dobro raditi taj posao. Mislim da se neće fokusirati samo na projekte vezane uz svoj kraj, nego će podjednako vrijedno raditi u interesu svih dijelova Hrvatske. I kao političar i kao bivši gospodarstvenik pratio sam njegov rad i uvijek sam bio jako zadovoljan, a mislim da znam prepoznati ljude koji su spremni u poslu savladati sve probleme koji se pred njima nađu. Banožić spada među takve”, kaže Milinković.

Riječi pohvale za njega ima i njegov prvi poslodavac Mile Petković, nogometni trener i vlasnik vinkovačke tvrtke Santini u kojoj je Banožić radio 2013. i 2014., nedugo nakon što je u Osijeku završio studij ekonomije. Tvrtka se bavila uvozom rezervnih dijelova za poljoprivrednu i građevinsku mehanizaciju, autobuse i kamione.

“U tih godinu dana Mario je bio pun energije, a vidim da je ima i danas. Hiperaktivan je i ništa mu nije bilo teško. Može više stvari uspješno raditi odjednom jer ima silnu energiju, ali i znanje i stručnost. Ako nešto ne bi znao napraviti, bio bi spreman učiti. Uvijek je mnogo ulagao u obrazovanje. Bio sam jako zadovoljan s njim kao radnikom”, priča nam Petković koji je s Banožićem i poslije ostao u kontaktu pa dobro zna da se bavi lovom, no ne spada, dodaje, u onu često omraženu vrstu lovaca koji uživaju u pucanju, nego prvenstveno u dobrom društvu i boravku u prirodi.

Slično nam govore i njegovi kolege lovci koji ga opisuju kao mirnog i staloženog čovjeka koji vodi veoma aktivan život. Stoga ga, tvrde, boravak u šumi opušta i doživljava ga kao odmor, a najmanje mu je važno hoće li ustrijeliti neku životinju. Nije skupljač lovačkih trofeja. Rukovoditelj Odjela za lovstvo Uprave šuma Vinkovci, Milan Bičanić, rekao nam je kako se Banožić prilikom lovačkih druženja u šumi koja se obično održavaju u popodnevnim satima ili vikendom voli šaliti i razgovarati o svakodnevnim stvarima, a ponekad pričaju i o poslu. Pritom će, dodaje, Banožić rado poslušati tuđe mišljenje, izreći svoj stav, ali ga neće drugima nametati, a kada je tema razgovora politika, spreman je čuti kritiku koja dolazi iz usta običnih ljudi koji se njome ne bave.

Banožić rado ide u lov, ali ne spada u onu omraženu vrstu lovaca koji uživaju u pucanju i skupljanju trofeja, nego mu je važno dobro društvo i boravak u prirodi

 

“Uvijek je fin, pristojan i korektan. Nisam ni od koga čuo nešto loše o njemu. U Vinkovcima je na dobrom glasu, čovjek koji poput ostalih radi svoj posao, živi od plaće, otplaćuje kredite i ne ističe se skupim stvarima”, komentira Bičanić. Imovinska kartica novog ministra pokazuje da ima stan od 82 kvadrata u Vinovcima te automobile Hyundai Tucson i Nissan Terrano iz čega bi se dalo zaključiti da je ljubitelj velikih terenskih vozila. Dosadašnja mu je plaća bila 15.500 kuna, no otplaćuje i dva kredita, a njegova supruga još jedan.

Banožić rado ide u lov, ali ne spada u onu omraženu vrstu lovaca koji uživaju u pucanju i skupljanju trofeja, nego mu je važno dobro društvo i boravak u prirodi

 

Kako u poslu i politici tako je Banožić ambiciozan i u obrazovanju. Doktorirao je na osječkom Ekonomskom fakultetu na kojem je 2017. postao docent. Od 2008. kao vanjski suradnik predaje na Veleučilištu “Lavoslav Ružička” u Vukovaru gdje je počeo kao asistent, da bi napredovao u predavača i višeg predavača. Trenutačno tamo na poslovnom odjelu predaje kolegije Ekonomika narodnog gospodarstva i e-marketing. Dekan vukovarskog Veleučilišta, Željko Sudarić, otkriva nam kako kroz sustav kvalitete njihovi studenti svake godine anonimno ocjenjuju nastavnike. Banožić je dobio visoku ocjenu 4,85 od maksimalnih 5, što je iznad prosjeka Veleučilišta. To bi značilo da su studenti njime jako zadovoljni. Ističe i kako im je Banožić mnogo pomogao u organizaciji međunarodne konferencije o razvoju javne uprave, koja je u Vukovaru održana u svibnju ove godine.

Još od studentskih dana Banožića poznaje i dekan Ekonomskog fakulteta u Osijeku Boris Crnković.

“Čovjek je apsolutno na mjestu. Još kao student se isticao u pozitivnom smislu i uvijek bio primijećen u društvu. Jako je posvećen poslu, sustavan, komunikativan... Uspješno je obranio doktorsku disertaciju i objavljivao znanstvene radove iz kojih se vidi da je jako stručan. Uz to je i jako ugodan i srdačan kao osoba te mogu samo reći da mi je kao njegovu kolegi i poznaniku drago što je postao ministar jer vjerujem da ima kapacitet dobro raditi taj posao. Sigurno mu neće biti lako jer je preuzeo veoma težak resor u kojemu mnoge stvari ne ovise samo o njemu, nego i o široj politici Vlade, a veliki problem predstavlja i nesređeni katastar”, komentira Crnković.

A može li se u samo godinu dana, koliko je preostalo do kraja mandata ove Vlade, uopće išta konkretno i napraviti u resoru državne imovine i što savjetovati novom ministru, pitali smo varaždinskog župana Radimira Čačića koji je kao ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo prvi i pokušao uvesti red u državnoj imovini. Prisjeća se kako je 2001. u sklopu svog Ministarstva uspostavio malu upravu za državnu imovinu, a ubrzo je Vlada na inicijativu SDP-a osnovala i posebnu Agenciju za državnu imovinu koja je bilo pod izravnom kontrolom Vlade.

“U godinu dana može se napraviti strašno puno. Problem je što nikada nitko nije htio raščistiti probleme vezane uz državnu imovinu. U prvih deset godina postojanja hrvatske države nitko nije htio evidentirati državnu imovinu jer je svima odgovaralo da se ne zna što sve država ima. Nakon izdvajanja agencije to se opet tako mrcvarilo do 2011. kada sam ponovno došao u Vladu i zatražio da se odredi čovjek koji će se baviti državnim nekretninama koje predstavljaju golemu vrijednost. Prvi put je napravljena evidencija te imovine, a krenuli smo i u mnogo širi posao evidentiranja svih ugovora i stanja ugovora, obveza države po tim ugovora, jamstvima, penalima, kreditima i svim drugim osnovama. Dotad nitko nije znao kome su sve država i tvrtke u njezinu vlasništvu dužne. U tadašnjoj SDP-ovoj Vladi je sve to naišlo na velik otpor. Čim sam otišao iz Vlade, isti je tren obustavljeno praćenje tih ugovora, a Plenkovićeva je Vlada ukinula Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija kojemu je bio zadatak da na dnevnoj bazi prikuplja informacije o tome što se događa s našim financijskim obavezama. Tako danas opet nemamo pojma što je s državnim investicijama, a što s obvezama. Zato nam dogodio Uljanik”, kaže Radimir Čačić i naglašava kako se tijekom svih tih godina ništa nije raščistilo jer se nije htjelo.

Prema njegovu mišljenju, trebalo bi sve objaviti na internetu kako bi svi mogli vidjeti što sve država ima i tko tu imovinu koristi. Pritom su, smatra, poseban problem razne udruge i propale tvrtke. Zasigurno, dodaje, ima slučajeva da je netko osnovao udrugu koja je dobila na korištenje stan u središtu Zagreba, a zatim je udruga ubrzo ugašena, ali za stan u svom vlasništvu država već 15 godina ne pita.

“Nitko to ne želi riješiti. Goran Marić govori da je problem mafija. I slažem se s tim, ali još uvijek nema popisa na internetu. Ako je Marić nešto i napravio, to se ne vidi jer ne žele objaviti. Novi ministar ima pred sobom popriličnu dokumentaciju još iz mog vremena. Kada sam odlazio iz Milanovićeve Vlade 2012. godine, već su tisuće nekretnina bile evidentirane. Sada treba transparentno iz nekih nekretnina izbaciti one koji ih bespravno koriste i prodati one nekretnine koje državi ne trebaju. Ključ je upravljanja državnom imovinom u tome da svaki građanin ove zemlje može vidjeti tko je i kako koristi ili je nitko ne koristi. Tu ne smije biti tajni. Kada bi novi ministar samo to uspio odraditi, ja bih ga ocijenio uspješnim. A ako ne uspije, znači da nije htio uspjeti”, zaključuje Čačić.

Izdvajamo

Iz drugih medija