Molim za pomoć. Od straha za sebe, suprugu i djecu nismo se usuđivali progovoriti. Supruga mi je dobila gotovo slom živaca, izgubili smo gotovo sve. Dakle, posudili smo 5500 eura uz 10% kamate koju smo isplaćivali ukupno 10 mjeseci po 550 eura svaki mjesec. Kamatar nam se upisao na gradilište, pri čemu je napravljen Ugovor o zajmu kod javnog bilježnika (koji nije prisustvovao primopredaji novca). U gotovini smo dobili 4950 eura, zajam glasi na 6700 eura. Pošto nismo vratili glavnicu, kamatar nas tjera ponovno kod javnog bilježnika u kolovozu 2005. te traži da potpišemo da mu ništa nismo vratili i traži isplatu duga u tri rate po 2260 eura. Kako nismo bili u mogućnosti više plaćati kamate, preko javnog bilježnika pokrenuo je postupak ovrhe. Od straha za obitelj (prvenstveno djecu) nisam se žalio. Međutim, sad je situacija još gora i više nemamo što izgubiti. Ovrha je postala pravomoćna, gradilište s nedovršenim objektom ide na prodaju 19. svibnja. Može li se išta više napraviti s obzirom na pravomoćnost te na činjenicu da je već održano ročište za procjenu vrijednosti s kojeg je i stigao zaključak o prodaji?
Izvan fokusa
Vapaj je ovo jedne od žrtava kamatara koja se odlučila zatražiti pomoć putem pravnog portala legalis. Za razliku od nje, neke od žrtava svoje probleme s kamatarima odlučile su riješiti kako su jedino smatrale ispravnim – oružjem. Ali, nisu samo žrtve ubijale svoje kamatare. Ubijali su i kamatari svoje dužnike. Posljednji slučaj ubojstva supružnika Keranović i Ivana Bajića Pajde, bivšeg tjelohranitelja i vozača ubijenog “kralja kocke” Zlatka Bagarića, pokazuje kako problem kamatarenja nije bezazlen i prelazi razine izvještaja u crnoj kronici. Uostalom, slučaj u kojem je 59-godišnji pomorac Boris Luketa 27. travnja presudio Hakiji i Milki Keranović, roditeljima svog dužnika Kemala Keranovića, njihovu obiteljskom prijatelju i svom znancu Ivanu Bajiću već je viđeni epilog.
Prije šest i pol mjeseci Marinko Fudurić, automehaničar iz Belavića kod Duge Rese, jedino rješenje kockarskih dugova vidio je u likvidaciji svog vjerovnika Zdravka Kasunića i dugoreškog ugostitelja Tome Luketića. No, iako su ubojstva motivirana dužničko-vjerovničkim odnosima po brojnosti odmah nakon onih motiviranih nasiljem u obitelji, njihovi uzroci ni približno nisu u fokusu policijsko-pravosudnog sustava. “Pa tko ga je tjerao da se zadužuje kod kamatara?!”, vjerojatno će reći svatko kad čuje za dužničko-vjerovnički odnos koji je završio na stranicama crne kronike.
Bliske veze
Žrtva i počinitelj, neovisno tko je tko u dužničko-vjerovničkom odnosu, kamatar ili ovisnik o kocki, drogi, propali poduzetnik, često su ljudi koji su vezani nekim prijateljskim, kumskim, pa čak i rodbinskim vezama. U početku ništa ne naslućuje zločin, a problemi počinju polako, a skončavaju impulzivno i krvavo. Ponekad je odnos kamatara i vjerovnika sličan odnosu ovisnika i dilera. Sjećam se vremena iz početka i sredine devedesetih kad su neki “opasni momci” s “vrućeg zagrebačkog asfalta” u “Lažni svjedok” – “Firer”, kako su zvali gostionicu kod zagrebačkog Županijskog suda – iz džepova vadili smotuljke od po 500 njemačkih maraka vezanih gumicom. “Stigla plaća”, ironično su govorili dok su plaćali runde kvartovskim curama kojima su bili idoli. Posjet Corleoneu, mjestu gdje je rođena mafija, bio im je adrenalinska injekcija. U vrhuncima delirija gume svojih statusnih ljubimaca špricali su “Dolce & Gabbanom”. Bio je to jedan od obrazaca kako je nastala “kamatarska kasta”. Posljedica njezine društvene ukorijenjenosti je niz ubojstava koji se nastavio i nakon 2000. pa i nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Sociologa dr. Renata Matića, koji se bavi istraživanjem društvenih uzroka devijantnosti, koji je i sam bio u sustavu MUP-a, i bivšeg predavača na Policijskoj akademiji, slučaj iz Brodarice, ali i druga “kamatarska ubojstva”, ne iznenađuju. O dubljim društvenim uzrocima kriminala i devijantnosti između ostalog je pisao u svojoj knjizi “Društvena promocija bezakonja”. Evo kako on vidi uzroke “kamatarskih ubojstava”:
“Društvene okolnosti u kojima se pojedinačni slučajevi bilo kojeg oblika neprihvatljivih aktivnosti prešute, ostanu nekažnjeni, ili im se selektivno pristupa, postaju plodno tlo za sve oblike kriminala, pa i najtežih zločina. Ista zakonitost važi i za kamaterenje. Kad, primjerice, banke nameću lihvarske okolnosti kreditiranja, a državne institucije sve mirno promatraju sa strane, umjesto da prethodno normativno reguliraju te odnose, i kad to dovede građane do ruba očaja ili samoubojstva, onda je klasično kamatarenje očekivani nastavak onoga što se događa u višoj društvenoj strukturi. Država se kao glavna društvena institucija treba pobrinuti da se građani koji poštuju zakone i ispunjavaju sve građanske obveze osjećaju ne samo sigurno nego korisno i potrebno u svojoj zemlji. U svakoj se novoj generaciji netko odluči za oblik devijantne ‘karijere’, ali je pravi društveni problem ako je takva odluka posljedica njihova životnog iskustva. To znači da žive u društvu koje im nije iskustveno omogućilo zaključak da su jedine vrijednosti koje bi trebale osigurati uspjeh marljivo učenje, slobodno mišljenje i kreativnost. Otkako se devedesetih prvi put počinju učestalo spominjati pojmovi ‘mafija i organizirani kriminal’, ništa se značajno iz perspektive društvenog sistema nije učinilo niti u smislu nedvojbenog slijeda ‘prekršaj = svima jasna primjerena sankcija’, niti u smislu prevencije. Time se ozbiljno nije pozabavila nijedna politička elita”, kaže sociolog Matić i dodaje:
Negativni primjeri
“Primjerice, korupcija koja je istinska rak rana svakog društva, a tako i svi ostali oblici klasičnog kriminala, tek su vrh ledenog brijega. Ljudi učestalo gledaju kako je nekima sve dopušteno te da, što god učinili, prolaze bez sankcije. Čak se za neke od njih pišu posebni zakoni, ne samo da bi izbjegli kazneni progon nego kako bi im se omogućilo da i dalje zadrže svoja privatna, a tko zna kako stečena bogatstva. A za sve nas obične građane vrijede potpuno drugi standardi”, smatra sociolog Matić.
Na pitanje jesu li “kamatarska ubojstva” nešto što se može predvidjeti, prevenirati te kako tumači činjenicu da ih policija i nema u evidencijama, naš sugovornik kaže:
“To me, nažalost, ne čudi jer se mnoge odluke, pa i one profesionalne u smislu prevencije, ili bilo kakvo ulaganje u sustav ne mogu dogoditi bez političke volje. Mnogi vrijedni policijski profesionalci čine sve i često preko granica svojih mogućnosti, ali umjesto da opušteno i koncentrirano rade svoj društveno vrijedan posao, recimo u vrijeme parlamentarnih izbora moraju voditi brigu o sebi i svojoj poziciji, i to uvijek iznova paralizira sustav koji bi trebao biti profesionalan i neovisan o političkim smjenama. Unatoč deklaratornim izjavama o depolitizaciji policijskog sustava, zahvaljujući politici, događa se sustavna deprofesionalizacija”, kaže sociolog Matić.
Porijeklo imovine
Mogu li policija i pravosuđe i u kojoj mjeri i kojim mehanizmima spriječiti kamatarenje?
“Pa nemojte mi reći da država nema mehanizme da ispita odakle nekome imovina, skupocjeni auti, nekretnine, novac. Ta je ista država u stanju nama običnim smrtnicima ‘leći na vrat’ za jedan neispisani ili neplaćeni račun. Kako je moguće da, recimo, pored nas sjedi netko tko u kešu ima milijun eura za koji nitko ne zna da postoje i kako ih je zaradio? Pa što očekivati nego da postoji kamatarenje? Financijske institucije nekome će zagorčati život zbog parsto, dvjesto ili koju tisuću kuna, a nekome tko preko ruku prebacuje stotine tisuća ili milijune eura ili dolara a da nitko ne zna podrijetlo tog novca ne može se ili se ne želi ući u trag? Što u takvim okolnostima i s takvim izgovorima najodgovornijih mi obični građani možemo zaključiti? Da država štiti nekolicinu bogatih i sumnjivih nauštrb svih nas koji pokušavamo živjeti mirno i raditi pošteno”, kaže Matić i nastavlja:
Dominantna logika
“Upravo sada gledamo i slušamo kako nam najvažniji ljudi u društvu u lice govore da je potpuno normalno da nismo svi jednako važni. I da neki ne samo da ne moraju vratiti dugove nego će se za njih napisati i posebni zakoni kojima će se zauvijek ‘blagosloviti’ svaka prijašnja aktivnost ma koliko bila nejasna, sumnjiva ili vidljivo štetna. Istodobno se od nas očekuje da svu tu aroganciju, raskoš i bahatost platimo bez riječi. A da bude sve još apsurdnije, u idućoj se rečenici liju suze jer mladi odlaze van. Sve to, naravno, ne znači da je svatko iz visoke politike svjestan da štite sumnjive ili kriminalne aktivnosti. Mnogi od njih su uvjereni da rade za opće dobro, ali svi ipak slijede jednu istu dominantnu logiku koja u konačnici ne dopušta drugačiji ishod. Nemoguće je tom istom logikom koja je rezultirala nepravdom ili ‘grijehom struktura’, kako se to jednom možda nenamjerno ali vrlo točno imenovalo, sada ispraviti štetu ili djelovati prema općem dobru.”
“A što se tiče konkretno kamatarenja, u državama koje sustavno ulažu u prevenciju različitih oblika kriminala, osobe ‘otprije poznate policiji’ kako ih se u našim medijima često naziva, posebno počinitelji težih kaznenih djela, znaju da će živjeti ‘pod povećalom’. Stručnjaci i predstavnici zakona koji kreiraju takve oblike prevencije argumentiraju da time nisu ugrožena ničija ljudska prava, nego uređena pravna država s obzirom na razumnu sumnju poduzima ono čime ispunjava obvezu i pravo zaštititi građane”, tumači sociolog Matić.
Jedna od specifičnosti “kamatarskih ubojstava” od nastanka hrvatske države, ali i “kamatarenja”, jest da se kamatarenjem bave, ali i da su njihove žrtve i oni koji bi ih trebali suzbijati – pripadnici policije i vojske. Naš sugovornik to ovako objašnjava:
“Ni to nije samo naša specifičnost. Radi se o ljudima koji posjeduju specifične vještine i znanja i kao takvi su ‘poslodavcima’ logično poželjni i za ‘stručne aktivnosti’ s onu stranu zakona, jer se ne mora dodatno ulagati u njihovu obuku. Neki će pojedinci dobiti ponudu koju neće moći odbiti i prijeći će na ‘tamnu stranu’”, kaže sociolog Matić.
Doktorska disertacija
Da je kamatarenje ozbiljna sigurnosna prijetnja, zaključuje i dr. Dean Savić, voditelj Službe organiziranog kriminala u Ravnateljstvu policije u svojoj doktorskoj disertaciji objavljenoj u knjizi “Organizirani kriminal – (ne)prepoznata prijetnja”. Obrasci kamatarenja opisani u tom znanstvenom radu potpuno se uklapaju u neki od nabrojenih slučajeva. I dok je slučaj ubojstva u Brodarici za policiju praktički zaključen, pitanje je “ritma zločina” kad će se dogoditi neki novi dužničko-vjerovnički obračun.
Dovoljno je pogledati oblijepljene stupove i autobusna stajališta na kojima se nude “brzi krediti”, gotovina na kartice ili neke druge varijante kreditiranja onih koji su u financijskim teškoćama, a u bankama ne mogu dobiti kredit. I to traje godinama.
Posudite li novac kod kamatara, prije si otvarate put u pakao nego u blagostanje. Zlobnici bi rekli da su slično prošli i oni koji su se zadužili u švicarcima kod legalnih banaka.
Najpoznatija ubojstva kamatara
3. svibnja 2004., VELIKA LUDINA
JOSIP MAĐER – VLADO MARTINAC
Ubio ga je, a kako bi to prikrio, spalio je leš. No, time nije uspio dokraja prikriti tragove zločina pa je leš raskomadao i zakopao ga u vrtu. Nakon nekog vremena ostatke tijela najprije je bacio u bunar, a zatim ih je izvukao i zakopao na drugom mjestu. Žrtva je bio kamatar Vlado Martinac (50), a zbog toga što ga je kamatario, ubio ga je Josip Mađer (64) koji je zbog toga 2006. pravomoćno osuđen na 28 godina zatvora. Ubojica je došao do Vladine kuće radi dogovora oko povrata duga, te su se automobilom odvezli do kuće osumnjičenog gdje mu je ubojica trebao pokazati dokumentaciju kojom garantira povrat novca, a odnosila se na prodaju jednog zemljišta. Tijekom vožnje došlo je do verbalnog i fizičkog sukoba, a Mađer je ubio Martinca hicem iz pištolja. Žalio se sudu u Strassbourgu koji je uvažio njegovu tužbu ocijenivši da je priznanje ubojstva bilo iznuđeno torturom u policiji.
21. STUDENOGA 2005., PODGORA
MILAN NIKOLIĆ – GOJKO VUJČIĆ
Milan Nikolić (32) hicima iz pištolja ubio je 21. studenoga 2005. godine vlasnika mjenjačnice u Makarskoj Gojka Vujčića (54). Potom ga je s nikad identificiranim pomagačima bacio sa 20-metarske litice na plažu između Tučepa i Podgore. Na kraju je ispalo da ga je ubio zbog duga od 15-ak tisuća kuna. Pravomoćno je osuđena na 15 godina zatvora.
Iznos je uzet više hipotetički, kao najmanji. Vrlo lako je moguće da se radilo o znatno većem iznosu, jer Vujčić je, po kazivanju svjedoka (zbog prirode posla), uvijek nosio veću svotu gotovine sa sobom. Ispočetka je tužilaštvo baratalo s iznosom od čak 20 tisuća eura, ali to nisu ničim mogli dokazati.
21. LISTOPADA 2008., ZAGREB
MIRKO GOVEDARICA – ZORAN MRVELJ
Mirko Govedarica (41) je od poduzetnika Zorana Mrvelja (42) 2006. posudio 1500 eura, a dug je, po računici ubijenog, u iduće dvije godine narastao na 50.000 eura. Optuženi je 21. listopada prošle godine pozvao Mrvelja i s njim se našao na Vrbanima. Ušao je u njegov automobil mercedes CLS i rekao mu da ga odveze u Gornje Vrapče jer ga tamo čeka prijatelj koji će mu dati 20.000 kuna kojima će isplatiti dio duga.
Mrvelj ih je dovezao do Ulice Manterovčak i parkirao, a tada je Govedarica izvukao revolver, koji nije nađen, i Mrvelju u glavu ispalio dva hica. Iz hlača mu je potom uzeo 5000 kuna i 1200 eura, a iz auta i torbicu u kojoj su bile bankovne kartice. Optuženi je nakon uhićenja na policiji i pred istražnim sucem izrazio kajanje i žaljenje te potanko ispričao pojedinosti zločina, rekavši da ga je Mrvelj kamatario i prijetio mu smrću obitelji ako ne vrati dug.
30. LISTOPADA 2008., ZAGREB
VILIM KARLOVIĆ – ADRIANO ČUPIĆ
Bivši zatočenik srbijanskih logora i vukovarski branitelj Vilim Karlović (40) se 30. listopada 2008. godine, između 12.40 i 13.55 sati, na parkiralištu ispred sportskog centra Savica na Aveniji Marina Držića, sastao sa svojim kumom Adrianom Čupićem (34) radi vraćanja duga. Čupić je došao automobilom marke Land Rover, a Karlović je svoj auto parkirao kraj njegova. Otvorio je suvozačeva vrata i nakon kraće prepirke iz pojasa hlača izvadio pištolj marke Češka zbrojovka i Čupiću u glavu ispalio četiri hica, a u tijelo još dva. “Zločin sam počinio, ali ne onako kako mi se stavlja na teret”, kazao je Karlović koji je pravomoćno osuđen na četiri godine zatvora.
23. SIJEČNJA 2009., ZAGREB
IVICA IVANDA – BRANKO MIJIĆ
Ivica Ivanda (31), zaposlenik zlatarnice u središtu Zagreba, u Margaretskoj ulici, iz pištolja browning je ispalio sedam hitaca, od kojih su četiri bila smrtonosna za Branka Mijića (43) , koji je krajem 80-ih na Savici ubio policajca zbog čega je bio osuđen u odsutnosti jer je bio pobjegao u Italiju. Ivanda je osuđen na deset godina zatvora, a kod Mijića se zaduživao jer je bio ovisnik o klađenju. Motiv ubojstva je bio dug, točnije kamatarenje, jer je Ivanda od Mijića posudio 30.000 eura, a zbog kamata je ostao i bez stana. Ivandin branitelj odvjetnik Mate Matić rekao je na početku suđenja da se Ivanda toliko bojao Mijića da ga je bilo strah reći da ga je Mijić pretukao. Ivanda je osuđen na deset godina zatvora.
7. RUJNA 20012., ZAGREB
PREDRAG VUČKOVIĆ – SINIŠA JOVANOVIĆ
“Ja sam krvario za ovu državu, pokušavao sam raditi nešto pošteno u životu, a ne da me kriminalci kamatare.” Te je riječi, tvrde očevici, izgovarao 41-godišnji Predrag Vučković, vlasnik autopraonice na zagrebačkom Kozari putu, kada ga je policija privodila nakon što je pištoljem usmrtio svog susjeda Sinišu Jovanovića (52) u podrumu kuće u izgradnji u ulici Kozari put. Vučković se branio da je Jovanoviću već vratio dug, ali je ovaj inzistirao da mu vrati novac.
Jovanović je Vučkovića, tvrde upućeni, reketario, a što taj branitelj, pripadnik Gromova, ranjavan u Domovinskom ratu s dijagnozom PTSP-a, nije mogao psihički podnijeti pa se u jednom trenutku odlučio na krvavi obračun.
Dvojica muškaraca najprije su započela verbalni sukob, a zatim je Predrag malo prije 14 sati povukao obarač i usmrtio Sinišu. Krajem 2013. godine nepravomoćno je osuđen na šest godina zatvora.
23. LISTOPADA 2012.; PODSTRANA
ANTE BILIĆ BARABA – MARIJAN BILIĆ- KOVAČEVIĆ
Marijan Bilić-Kovačević zvani Kova (43) ubijen je u 23. listopada 2012. ispred kafića Popay u Podstrani, nedaleko od Splita. Za ubojstvo je osumnjičen Ante Bilić zvani Baraba (33), boksačka zvijezda, aktualni europski prvak u WBO kategoriji. Bio je i tjelohranitelj Željka Keruma, s kojim je kasnije bio u sudskom sporu.
Marijana Bilić-Kovačevića ubio je hicima iz pištolja pred Popayem, navodno u klasičnoj “sačekuši”.
– Sigurno je lova u pitanju! Netko je nekome ostao dužan – zaključili su nakon ubojstva mještani Podstrane u kojoj je Marijan Bilić-Kovačević živio. Kamatar Marijan Bilić-Kovačević bio je dvanaest i pol godina u zatvoru zbog ubojstva taksista 1991. godine u Studencima kod Lovreća, njegova rodnog mjesta. Zatukao ga je kamenom u glavu i prekrio granama. Zapamćen je po sceni kad je tijekom suđenja tužiteljici poručio da će je skuhati u loncu s katranom.
16. SVIBNJA 2013., MEDULINSKA CESTA KOD PULE
VLADIMIR GORDOŠ – ALDIN PAŠUKAN
Puljanin Vladimir Gordoš (49) 16. svibnja 2016. godine hicem u glavu likvidirao je Aldina Pašukana (48) iz Medulina.
Pašukan, koji se navodno bavio kamatarenjem i drugim oblicima kriminala, pronađen je u sivom Land Roveru nastrijeljene glave na Medulinskoj cesti kod Pule. Obdukcijom je utvrđeno da je usmrćen iz neposredne blizine. Prema jednoj verziji neposredni povod ubojstva bilo je to što je Pašukan istukao Gordoševa sina.
7. LISTOPADA 2016., BELAVIĆI KOD DUGE RESE
MARINKO FUDURIĆ – ZDRAVKO KASUNIĆ I TOMO LUKETIĆ
Marinko Fudurić (39) u svojoj je kući, točnije radionici, oko 14 sati puškom M-48 ubio dvojicu svojih poznanika Zdravka Kasunića (47) i dugoreškog ugostitelja Tomu Luketića(56), a potom presudio sebi. Desetak minuta, odnosno do dolaska Hitne pomoći, ubojica je još davao znakove života, a onda je preminuo i on. Kasunić je bio umirovljeni policajac, bio je pripadnik specijalne i interventne jedinice policije, a u Karlovcu i Dugoj Resi bila je javna tajna da se bavi kamatarenjem čime je stekao brojne nekretnine i pokretnine. Fudurić je bio ovisnik o kocki i zaduživao se kod Kasunića, koji mu je prijetio oduzimanjem nekretnina.
27. TRAVNJA 2017., BRODARICA
BORIS LUKETA – HAKIJA I MILKA KERANOVIĆ, IVAN BAJIĆ PAJDO
Boris Luketa (59), pomorac iz Brodarice, hicima iz vatrenog oružja u obiteljskoj kući usmrtio je supružnike Hakiju (74) i Milku (70) Keranović, a pucao je i u njihova sina, a u automobilu nedaleko od obiteljske kuće usmrtio je Ivana Bajića (65) zvanog Pajdo, bivšeg vozača i tjelohranitelja pokojnog Zlatka Bagarića, “kralja kocke”. Luketa je došao Keranovićima radi dogovora oko naplate duga njihova sina Kemala, ali je došlo do prepirke nakon čega je potegao oružje. Nakon ubojstva je pobjegao, ostavio automobil i oružje, a nakon višesatnih pregovora s pripadnicima specijalne policije odbijao se predati i pucao si je u glavu. Prevezen je u splitski KBC u teškom stanju. Dug je navodno s kamatama iznosio oko 400.000 eura, a u lovu za ubojicom policija je blokirala i nekoliko apartmana i ranč koje je Luketa stekao “kamatarenjem”.
Ubijene zbog osvete kamatara
VUKOSAVA GORANOVIĆ I MILICA ZEBA – NN KAMATAR
Još uvijek se traga za ubojicom koji je 6. prosinca 2013. oko 18.40 sati na Žutom bregu u zagrebačkoj Dubravi na mjestu usmrtio Vukosavu Goranović (55), smrtno ranio njezinu sestru Milicu Zebu (53), a teško ranio Miličina supruga Stipu (51). Ubojica je zapucao čim su se otvorila vrata kuće te pobjegao. Zagrebačka policija ponudila je i nagradu od 50.000 kuna za informaciju o ubojici, a kao motiv dvostrukog ubojstva i pokušaja među istražiteljima provlači se nevraćeni dug.
U smrt zbog dugova lihvarima
DAVOR CEPETIĆ DAČ
Zagrepčanin, poznati džetseter, 1997. godine od kamatara Sebastiana Chake posudio je 270 tisuća dolara za posao u građevini, s kamatom od 2,5 posto mjesečno. Kamata je rasla s godinama i stajala ga je u konačnici 800 tisuća eura i četiri stana, koje je tijekom otplate predao kamataru. Chaka je tražio od Cepetića još nekoliko milijuna kuna, pa je Cepetić odlučio potražiti “spas” oduzevši si život pucavši u sebe 18. siječnja 2008. godine na klupi nedaleko od popularne Palainovke. Njegovo samoubojstvo bilo je okidač za istragu i postupak protiv kamatara Chake koji je osuđen.
ILIJA MITROVIĆ
Iz Zelengrada posudio je od Kristijana Kolovrata 30 tisuća eura s kamatom od 10 posto. Kolovrat je na kraju od njega tražio 550 tisuća kuna. Nije mogao vraćati dugove te se 11. siječnja prošle godine ubio survavši se kamionom u provaliju. Kolovrat je osuđen zbog lihvarskog ugovora i iznude na 4 godine i 7 mjeseci zatvora. Njegovi pomagači Željko Erlić i Dražen Adžić osuđeni su na po godinu i 9 mjeseci.
IVAN BOŽIĆ
Splitski ugostitelj ubio se krajem lipnja 2008. godine skočivši u more s utezima oko vrata. Iako se naveliko pričalo da je to učinio zbog pritiska kamatara, policija je opovrgavala da je to uzrok samoubojstva.
Kamatari sve suptilniji, žrtve sve bespomoćnije
Ravnateljstvo policije o problematici kamatarskih ubojstava i “kamatarenja” te o tome imaju li popis osoba u Hrvatskoj koje se bave kamatarenjem odgovorilo je da nam podatke o tzv. kamatarskim ubojstvima ne mogu dostaviti jer ne vode statistiku prema tom kriteriju. No, Ravnateljstvo policije zaključuje da je “tijekom posljednjih godina zabilježen ujednačen trend broja otkrivenih iznuda i sličnih kaznenih djela protupravne naplate i lihvarskog ugovora, što vjerojatno ne odražava realno stanje, budući da je sve više ljudi uslijed gospodarske krize primorano posuđivati novac od lihvara koji iskorištavaju težak položaj građana i dolaze do imovine, koja je nerijetko višestruko vrednija od posuđenog iznosa“, navodi se u odgovoru policije. Noviji oblici iznuda postali su suptilniji jer, kako navodi policija, “pojavili su se novi oblici iznuda kod kojih počinitelji ne koriste silu ili standardne oblike ozbiljne prijetnje, nego rabe vrlo suptilne oblike ‘neizrečenih’ ili ‘neiskazanih’ prijetnji kojima žrtve prisiljavaju da nešto učine, ne učine ili trpe na štetu svoje ili tuđe imovine”, a ne postoje administrativne mjere koje bi ohrabrile žrtve na suradnju s mjerodavnim tijelima. Mali broj prijavljenih i otkrivenih kaznenih djela, po ocjeni policije, te društveni i gospodarski uvjeti povoljni za bujanje ove vrste kriminaliteta upućuju na zaključak da ovu problematiku obilježava velika tamna brojka. Sagledavajući pojedinačno ova kaznena djela, ne uočavaju se osobitosti i odstupanja od uobičajenog “modusa operandi” počinitelja ili profila žrtava tih kaznenih djela.