Sad je sasvim jasno da Dinamo doživljava preporod i da se među njegovim navijačima i simpatizerima rađa čak svojevrstan pokret, ali je isto tako jasno i to da je autor ili glavni pokretač toga preporoda upravo njegov sadašnji trener Nenad Bjelica. Mnogo više on, nego bilo tko drugi.
Dinamo je u proteklih nekoliko mjeseci, mogli bismo reći, postao fenomen, ali je još veći fenomen postao - ili postaje - sam Bjelica. To mu je ovih dana priznao i dojučerašnji trener Rijeke Matjaž Kek, na glasu kao najbolji trener u HNL-u u zadnjih nekoliko godina, izjavivši da je - sad kad je slobodan - spreman dalje učiti i usavršavati se kao nogometni stručnjak dolazeći na Bjeličine treninge u Dinamu.
Proveo sam - proteklog tjedna, uoči (možda) odlučujuće, za Dinamov prolazak u EL-skupini, utakmice protiv Spartaka u Trnavi - dva dana s Nenadom Bjelicom, na Dinamovu stadionu, u pauzama između pojedinih treninga, te u razgovoru s njim pokušao dokučiti u čemu je tajna njegova uspjeha u tom najpopularnijem i najuspješnijem hrvatskom klubu. Vjerujem da nećemo pogriješiti ako kažemo da je Bjelica najuspješniji Dinamov trener u proteklih desetak i više godina, s realnim perspektivama, ako ovako nastavi, da nadmaši i uspjeh i slavu i Ćire Blaževića, još iz davnih '80-ih.
Bjelica mi je sam za sebe rekao da je kombinacija njemačkog i španjolskog pristupa nogometu. Njemački pristup definirao mi je kao “red, rad i disciplinu”, a španjolski kao “isticanje važnosti momčadskog duha”. Pritom je istaknuo:
- Što se tiče načela “red, rad i disciplina” - ja sam i privatno takav, i jako držim do tih vrijednosti. Prije svega, volim uredan život i disciplinu. Postoji jasan red u svakom trenutku utakmice i u svakoj fazi igre. Inzistiram na disciplini i na terenu i izvan njega. Moji igrači moraju biti primjer ostalima, apeliram na njih da je vrlo važan i njihov stil ponašanja izvan terena. Oni znaju da kod mene smiju pogriješiti samo dvaput - prvi i zadnji put. Na terenu su tehničke pogreške dopuštene, ali za nezalaganje nemam baš previše razumijevanja. To je jedino što igraču nikad neću tolerirati.
Bjelica kod Dinamovih najgorljivijih navijača ima osobito velik kredit zahvaljujući tome što je brazilskom nogometašu Sammiru, na čijem je trećem dolasku u Dinamo Zdravko Mamić inzistirao, rekao “Ne!” još uoči početka priprema za jesenski dio sezone. Dojam je da među navijačima vlada percepcija da Mamića u Dinamu više nema.
U stvarnosti, međutim, baš i nije tako. Kao prvo, Bjelicu je u Dinamo doveo upravo Mamić, u svibnju ove godine, kad se još nalazio u Hrvatskoj. Drugo, Bjelica i Mamić i danas su u komunikaciji, i to redovitoj.
- Čujemo se - nije mi zatajio Bjelica - jedanput ili dvaput tjedno. I uvijek mi čestita kad pobijedimo. Kazao mi je jednom: “Čuvaj mi Dinamo!” - bilo je to negdje u ljeto, kad je još bio u Hrvatskoj. I ja zbog toga osjećam veliku odgovornost prema Dinamu...
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
