U Banskim dvorima posljednjih dana vlada sve veća zabrinutost zbog niza populističkih eskapada u Hrvatskoj, koji je kulminirao ispadom Ivana Pernara u Saboru. Nije Pernar, koji dobro živi od plaće koju dobiva od hrvatskih poreznih obveznika, svojim ponašanjem ugrozio državu, ali je to jedan od populističkih ekscesa koji slabe povjerenje građana u institucije, politiku i političare.
Papino upozorenje
“Dosta je bilo”, komentirao je u Davosu premijer Andrej Plenković slične incidente koji su se izredali u zadnje vrijeme. U krugu njegovih suradnika mogla se čuti konstatacija da “ne može ekipa koja malo ili ništa o ničemu ne zna urušavati sustav”, a sam premijer je najavio da će se svim političkim sredstvima boriti da se populizam ne proširi na političkoj sceni. Plenković je, kao rijetko koji hrvatski premijer do sada, već na početku mandata bio sedam, osam puta u Saboru, vidio kako rasprave teku i što se sve događa. U noći kada je ministar financija Zdravko Marić doživljavao silne napade izlažući svoju viziju porezne reforme i slušao niz uvreda koje su bile na granici neukusa, Plenković mu je poslao poruku: “Ti si moj heroj.”
A nije samo Andrej Plenković taj koji upozorava na opasnost od populizma. U tjednu koji je prošao i obilovao izuzetno zanimljivim događajima, od inauguracije Donalda Trumpa i Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu do sastanka stranaka krajnje desnice u Koblenzu, oglasio se i jedini pravi moralni autoritet svijeta, papa Franjo, dramatičnim upozorenjem Europljanima. “Ne smiju se ponoviti pogreške iz tridesetih godina prošlog stoljeća kada su se ljudi okrenuli ‘spasiteljima’ kako bi se riješile ekonomske i političke krize koje su jedino mogle završiti u ratu. Krize izazivaju strah, uzbunu. Po mojem sudu najočitiji je primjer europski populizam u Njemačkoj 1933. godine. Ljudi koji su potonuli u krizu, tražili su svoje identitete dok nije došao taj karizmatični vođa i obećao vratiti im njihove identitete. Vratio im je iskrivljene identitete i svi znamo što se dogodilo.”
Sukob s Farageom
Kada papa progovara takvim riječima, sigurno to ne čini ni slučajno ni površno. Svjestan je svega što se događa u svijetu, a mnogo se toga može podvesti pod crtu galopirajućeg populizma. A tako je i u Europi. Nema tome davno kada je baš hrvatski premijer Andrej Plenković, tada europarlamentarac, ušao u sukob s britanskim zastupnikom u Europskom parlamentu Nigelom Farageom. Pale su teške riječi, a Plenković, kao istinski Europljanin i političar koji duboko vjeruje da je ujedinjena Europa najbolje rješenje za Stari kontinent, vrlo se jasno odredio prema optužbama čovjeka koji će kasnije dati osobni doprinos da Velika Britanija krene na neizvjesni put izlaska iz Unije. Gotovo prostački je Farage tom prilikom izvrijeđao Plenkovića da je “prodao Hrvatsku” i kritizirao EU što je “zabila svoju zastavu u hrvatsko tlo”, no dobio je odgovor da se drži “svog Isle of Man”, otoka gdje je Farage imao račun izbjegavajući plaćanje poreza. Završilo je kako je završilo, Britanija je izabrala Brexit i zbog takvih populista poput Faragea, a pitanje je što će se dogoditi kada poslovni ljudi shvate kakvu su štetu sami sebi nanijeli odlaskom iz Unije. “Ja sam s Farageom ušao u polemiku, a on nije ni od čega prezao. Hranio se situacijom kakva je bila naša u Hrvatskoj”, prisjetio se Plenković koji je tada bio vrlo odrješit.
Ali, tog titranja populizmu, što je posljedica krize u ujedinjenoj Europi, ima sve više u članicama EU, pa i u Hrvatskoj. Svjesni su toga i u Banskim dvorima pa otuda i odlučnost da se ne dopusti raznim lijevim i desnim populistima da vode kolo. “Ponekad se dobiva dojam da bi ujedinjeni mogli srušiti sve, samo da se okrenu protiv Vlade. Sve baziraju na lažnim vijestima, hrane se dezinformacijama”, kažu ljudi iz premijerova okruženja.
Premijerova najava da će biti odlučan prema populizmu očito je i najava kraja “blage vodice” u njegovu stilu vođenja politike. To od njega očekuje i demokratska javnost, koja je s velikim simpatijama prihvatila Plenkovićev odmjereni nastup. Ali, to nije uvijek dovoljno za političara. Treba biti i energičan i izravan, pogotovo u vremenima koja to traže. A sada živimo upravo u takvom vremenu. “U krizna vremena nedostaje nam moći prosuđivanja i to mi je stalni podsjetnik. Stoga uvijek nastojim ponavljati, razgovarajte među sobom, razgovarajte jedni s drugima”, riječi su pape Franje, toliko jednostavne, a toliko mudre i ozbiljne.
Trebaju razgovarati političari koji imaju viziju, ali uz razgovor trebaju imati i odlučnost za energične poteze. U protivnom će ih činiti i oni drugi, koji također razgovaraju, poput lidera stranaka krajnje desnice koji su se okupili prošlog tjedna. Marine Le Pen, Geert Wilders, Frauke Petry i drugi vodeći političari iz te zone sumraka europske politike svakako izazivaju nelagodu. Najavili su vrijeme “nove Europe”, aludirajući na vrijeme Trumpove “nove Amerike”, poslali zabrinjavajuće poruke za 500 milijuna građana EU. Prije svega se to odnosi na želju da se EU raspadne i svatko krene na svoju stranu. Europska povijest dobro zna kako su završila i takva razdoblja. A Europska unija, uza sve svoje slabosti, a ima ih napretek, ispunila je svoju najvažniju zadaću, a to je očuvanje mira u Europi. Koliko je to značajno i veliko, znamo iz svega što se u Europi događalo prošlih stoljeća i zato populističko igranje s temeljima Europe postaje sve opasnije i sve više zabrinjava.
Ploča u Jasenovcu
Zna to dobro Andrej Plenković. I zato se baš od hrvatskog premijera očekuje jasan stav i u odnosu na neodgovorne domaće populiste koji uništavaju institucije, ali i one koji pokušavaju ponovo pisati povijest. Dakle, jasan stav ne samo prema cirkusantima u Saboru, već i prema onima koji su očito svjesno išli na provokaciju usmjerenu prema njemu samom. Riječ je o “famoznoj” ploči u Jasenovcu koja je iskrsnula upravo u trenutku kada je “liberalni” šef HDZ-a zasjeo na Trg žrtava fašizma. Nažalost, dosadašnja reakcija Andreja Plenkovića u tom slučaju nije bila adekvatna, a uz činjenicu postojanja ploče na kojoj piše “Za Dom spremni” premijer je otputovao u radni posjet Izraelu. Izraelci su jako osjetljivi na takve stvari, budno prate što se događa u cijelom svijetu, a iskustvo nas uči da su na određena hrvatska “lutanja” u prošlosti, još od vremena Franje Tuđmana, bili posebno fokusirani. Tek je bivši predsjednik Stipe Mesić uspio jasnim stavom prema fašizmu i antifašizmu otvoriti za Hrvatsku vrata Izraela, što su kasnije činili i predsjednici Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović te premijeri Ivo Sanader i Jadranka Kosor.
Male grupe
Plenkoviću ide vrijeme i nikako ne smije stvoriti sliku neodlučnog političara koji nije spreman za jasne stavove i energične korake. Prepusti li populistima, povijesnim revizionistima i svima koji nose zastave raznih ekstremizama prednost, doći će u veliku nevolju. Još u veću ako ih na vrijeme ne prepozna, jer bi šteta za Hrvatsku u tom slučaju bila i veća.
Realno, Hrvatska danas nema jakih pojedinaca ni među populistima ni među ekstremistima. Sve su to male grupe koje vode različiti interesi i koje predstavljaju opasnost samo “udružene”. A njihovo se udruživanje može dogoditi samo ako oficijelna politika dokraja zakaže i prepusti autsajderima da se afirmiraju na javnoj sceni te pridobiju simpatije razočaranih i obespravljenih građana. A njih, nažalost, u Hrvatskoj ima sve više. Dio mladih odlazi, drugi ostaju u hrvatskoj besperspektivnosti, stariji tonu u nezadovoljstvo. Toga su svjesni i premijer i njegov tim, pa otuda i revija populizma kojoj svjedočimo i procjena da populizam postaje sve opasniji za Hrvatsku. “Rubni dečki moraju ostati tamo gdje pripadaju, u rubnom dijelu”, moglo se čuti od ljudi koji sada vode Banske dvore.
A uz populizam Hrvatska ima i drugih briga. Od svih bilaterala koje je Andrej Plenković imao proteklih dana u Davosu, gdje su se okupili najmoćniji ljudi svijeta, najduže je trajala ona s glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom. Kao i uvijek, novinari su mogli čuti samo u celofan zamotane rečenice koje se izgovaraju nakon takvih sastanaka, a što se zaista govorilo, ostalo je u omanjoj sobi luksuznoga kongresnog centra gdje se održao Svjetski gospodarski forum, na kojem su bili kineski predsjednik Xi Jinping, Joe Biden, John Kerry, Theresa May, Christine Lagarde, Antonio Guterres, Joseph E. Stiglitz, George Soros, Henry Kissinger i brojni drugi.
Kada se zna da cijeli svijet s dolaskom Trumpa u Bijelu kuću očekuje tektonske poremećaje i promjene u globalnoj političkoj arhitekturi, nije nemoguće da će velike promjene slijediti i u našem susjedstvu. Bude li Trump s Putinom zaista fleksibilniji i ako u budućnosti Rusi dobiju još veći utjecaj u Republici Srpskoj, pa budu tamo i vojno prisutni, nije teško zaključiti što bi to značilo za Hrvatsku. A onda je posve jasno da je i razgovor Plenkovića sa Stoltenbergom bio krajnje zanimljiv.
Kraj relativnog mira
Slijede i izbori u Francuskoj i Njemačkoj, politička situacija nije stabilna ni u Italiji, Nizozemska bi uvijek mogla krenuti. Drma se sve više i na hrvatskoj političkoj sceni, male su šanse da će biti realiziran plan za otkup INA-e i sve ukazuje da relativni mir koji je Plenković imao u prvih sto dana mandata odlazi trajno u prošlost. Premijer tek sada kod kuće treba dokazati da posjeduje istu vještinu komunikacije i odlučnosti kakvu iskazuje na vanjskopolitičkom planu. Dok je u odnosu prema Ukrajini bio posve jasan, premda su to neki pogrešno čitali i pročitali, a ni Moskva nije bila oduševljena, Andrej Plenković istu odlučnost treba što prije iskazati i na domaćem planu, prema populistima koji razaraju zdravo tkivo politike i svim mogućim lijevim i desnim ekstremistima koji sramote Hrvatsku.
Ako to uspije, bit će političar koji će ostati i opstati u hrvatskoj i europskoj politici i nakon premijerskog mandata, do sada valjda jedini od onih koji su sjedili u Banskim dvorima. U suprotnome i njegova će politička budućnost biti krajnje neizvjesna.
