Najveća oporbena stranka, izmrcvarena konstantnim unutarstranačkim sukobima koji traju od prvog dana Davora Bernardića na čelu Partije, prošle je nedjelje doživjela novi udarac. Objavljeni su svježi rezultati CRO Demoskopa, redovitog istraživanja političkih preferencija građana, prema kojima rejting SDP-a nikad nije bio slabiji. Dakle, još od 2004. godine, otkada CRO Demoskop mjesečno objavljuje raspoloženje birača.
Još uvijek najjača oporbena stranka trenutno ima potporu tek 18 posto birača. Bernardić je prošao još gore nego njegova posrnula stranka, šefa SDP-a pozitivnim političarom doživljava tek 0,7 posto birača.
Dok dio naših sugovornika iz vrha SDP-a ironično komentira te stvarno loše rezultate, drugi upozoravaju da je to vrlo ozbiljna stvar. “To nije za šalu. Bolje od ovoga očito ne ide, rejting može samo dalje padati ili u najboljem slučaju ostati na trenutnim razinama. A to znači da mi bez velikih promjena više ne možemo biti dovoljno privlačni svojim biračima”, rekao nam je u ponedjeljak navečer jedan dužnosnik SDP-a.
No, i jedni i drugi procjenjuju da unatoč katastrofalnom osobnom rejtingu Bernardić neće odstupiti s čela stranke. Kao što nije odstupio ni koraka kada je prije mjesec dana dobio pismo, što su potpisali i neki od najutjecajnijih SDP-ovaca, u kojem su ga stranački kolege zamolili da ode s čela stranke kako bi na novim unutarstranačkim izborima izabrali lidera koji će moći parirati Plenkovićevu HDZ-u.
“Pučisti” su svjesni da je takva pat-pozicija dugoročno neodrživa, ali nemaju zajedničkog lidera iza kojega bi stali, a potom i institucionalno pokrenuli Bernardićev opoziv. A posljednje je preglasavanje na sjednici Glavnog odbora - kada se odlučivalo o sankcioniranju vođa pobune - pokazalo da unatoč svemu aktualni šef partije još ima podršku koja mu, barem zasad, garantira ostanak u njegovu uredu u središnjici SDP-a.
U taj fajt između pučista i šefa stranke još koncem lipnja uključio se i mladi gradonačelnik Koprivnice Mišel Jakšić. On tada nije želio potpisati pismo kojim se od Bernardića tražila abdikacija. Pučiste je optužio za destabilizaciju stranke, iako je i sam malo prije toga pisma “svom prijatelju” Davoru Bernardiću poručio da mora otići s čela stranke.
U intervjuu u novom broju Globusa Mišel Jakšić otišao je do kraja, poručivši da ima ambiciju vratiti SDP na pobjedničke staze. Njegova poruka zapravo glasi: ni pučisti ni Bernardić, nego - ja.
Dok neki od naših sugovornika iz vodstva stranke Jakšićevu najavu utrke za mjesto predsjednika SDP-a čitaju kao izraz njegove osobne ambicije, ili, kako je jedan rekao, “njegovo traženje mjesta pod suncem”, drugi, posebice iz redova pučista, u Jakšiću vide “trojanskog konja” ili “kukavičje jaje”. Tvrde da je on samo sredstvo onih koji su prije dvije godine Bernardića doveli na čelo stranke, a sada kada su kola krenula nizbrdo koriste se Jakšićem kako bi ojačali svoje pozicije u predstojećoj bitki za preživljavanje u vodstvu SDP-a i visokoj politici.
“Da me krivo ne shvatite, ja nemam ništa protiv Jakšića i očito je da on ima tu ambiciju, ali mislim da se malo preračunao i prerano istrčao. Bojim se da će ga na koncu žrtvovati ti koji ga sada podržavaju”, kaže jedan od pučista.
Analizu Jakšićeva poteza zatražili smo i od iskusnog SDP-ovca koji se nije svrstao ni u jedan tabor.
“Ovako stvari stoje. Pučisti smatraju da je Jakšićeva najava kandidature za šefa stranke kukavičje jaje Rajka Ostojića i Zlatka Komadine kojim žele pomutiti planove pučista. S druge strane, Jakšić želi izaći iz sjene svog koprivničkog mentora Zvonimira Mršića i naći svoje mjesto u stranci. Jakšić je već dvaput izgubio u unutarstranačkim previranjima - prvi put kada je podržao Komadinu (protiv Milanovića, nap. a.), a drugi put kada je podržao Orsata Miljenića koji je izgubio od Bernardića.
Jasno je da Jakšića muči to što ga pučisti percipiraju kao kukavičje jaje, ali bojim se da trenutno nije imao drugog izlaza. Mogao je potpisati ono pismo i priključiti se pučistima ili prihvatiti rizik da ga oni sada svrstavaju s Komadinom i Rajkom. S druge strane, Komadina i Ostojić vjerojatno rezoniraju: bolje Jakšić nego pučisti”, objašnjava SDP-ovac koji ne podržava ni pučiste ni stranačke kolege iz Bernardićeva kruga.
Neovisno o tome što misle o Jakšićevoj kandidaturi za šefa SDP-a, o njegovim motivima, te o ljudima za koje smatraju da su Jakšića “pogurali” u kandidaturu, svi naši sugovornici zabrinuti su za ishod razbuktale bitke za prevlast u stranci. Novi žestoki sukob, kažu naši sugovornici, počinje nakon ljeta, kada će vodstvo stranke od SDP-ovih saborskih zastupnika očekivati da prihvate Bernardićevu odluku da postane šef kluba zastupnika unatoč tome što se većina SDP-ovih zastupnika tome protivi. Neki SDP-ovci boje se i najcrnjeg scenarija - da se stranka na tom pitanju ne raskoli na dva dijela.
Jedan od naših sugovornika kaže da strepi što će na kraju biti jer mu, kaže, nije jasan avanturizam s kojim su potpisnici spomenutog pisma krenuli u rušenje šefa stranke: “Bernardić loše vodi stranku, ali oni su još lošije vodili pokušaj njegova rušenja.”
Na koncu, razgovarali smo s još jednim SDP-ovcem koji osobno nema ambiciju uskočiti u Bernardićevu fotelju, ali je uvjeren da će se brzo morati naći takav. Inače, kaže, SDP-u prijeti potop na europskim izborima.
“Mi ćemo nastaviti ovako levitirati, gubiti rejting i međusobno se glodati sve dok se ne uspostavi novi legitimitet vodstva stranke. A to se može jedino novim izborima za stranačko vodstvo. To će onome koji bude izabran za predsjednika stranke dati novu šansu. Uopće ne sumnjam da će na koncu tako biti.
Bez obzira na to što se Bernardić ne da s čela stranke, uvjeren sam da to više neće dugo ići. U jednom trenutku ljudi oko njega to će shvatiti. Ili ćemo svi zajedno sve izgubiti. Ako ostanemo kakvi smo sada, mi uopće nećemo moći organizirati kampanju za predstojeće izbore za Europski parlament’, zaključuje naš sugovornik.
