DRUGARICA PROTIV DRUGARICE

RAT JAKIH ŽENA SDP-a 'Kristina ima kratak fitilj, ali s njezinim stavom o Aleksandri slaže se dobar dio članstva. Bernardić je u nemogućoj situaciji!'

    AUTOR:
    • Željka Godeč

  • OBJAVLJENO:
  • 14.07.2017. u 18:52

HANZA MEDIA

 

Berni, ti ne znaš odlučivati! –  iznervirano se Peđa Grbin na jednom Klubu SDP-a obratio šefu Davoru Bernardiću na početku njegova mandata, nagovješćujući ono što će postati najveći Bernardićev krimen – vidljiv je samo zbog nevidljivosti, mnoge važne teme prolaze mimo njega, a kad i ponešto, kaže već sutra se nitko toga nije u stanju sjetiti. Uz to što mladog šefa SDP-a zatrpavaju kosturi iz Milanovićeva ormara, Bernardić muku muči s političkim profilom promijenjenog SDP-a, ali i s obračunima u vlastitim redovima. Pri čemu su žene SDP-a glasnije i dojmljivije od svojih muških kolega, svejedno napadaju li unutar sebe ili “vanjske”, HDZ-ovce. Jedva je Bernardić preživio napade Melite Mulić i Katarine Leaković, sad je pod udarom Milanke Opačić koja ga proziva za verbalni delikt, a za okršaj sisačke gradonačelnice Kristine Ikić Baniček i Aleksandre Kolarić tek treba vidjeti je li bezazlen i sporadičan. Ali, da se SDP bavi drugima, a ne sobom – ne bi bio tako zamjetan.

Pad rejtinga

 SDP je danas poput rasutog tereta: kadrovski, idejno, financijski. Redovito mjesečno istraživanje agencije Promocije plus od početka srpnja pokazuje da je SDP i dalje u slobodom padu, na 23,8 posto podrške, jedan posto manje u odnosu na lipanj, ali gotovo šest posto manje u odnosu na lanjski srpanj (29,2 posto) kada je HDZ imao 28,3 posto, a danas ima 34,3 posto.

Bernardić još hibernira, daleko od hvatanja prednosti pred HDZ-om, ali i od stvarnosti. U paralelnom svemiru SDP-ovci se doimaju kao raštrkana rakova djeca, svatko vodi svoju politiku i bere svoje brige. SDP se pretvorio u “organizaciju golemih unutarnjih animoziteta i međusobnog blaćenja, vrijeđanja i izrugivanja, organizaciju zatrovanu cinizmom i devastiranu bahatim, elitističkim podcjenjivanjem takozvanih običnih članova”, zamijetila je nedavno u svom povratničkom intervjuu Globusu Aleksandra Kolarić koja je baš zbog verbalnog delikta, kao i niz drugih SDP-ovaca, dobila “ispisnicu” iz stranke po hitnom postupku kad je njome upravljao Zoran Milanović. Bernardić navodno nije oduševljen come backom Aleksandre Kolarić, ali gradi imidž inkluzivnog šefa – pa bi svako opiranje srušilo tu sliku.

'Izdaja'

Nije trebalo dugo da Aleksandri Kolarić, i prije no što se egzekutirana stigla pošteno vratiti, opet stranački drugovi javno poruče – nisi dobrodošla, duh Zorana Milanovića još živi kroz nas, ne opraštamo ti “izdaju” – kako su doživjeli kritike o Lexu Perković. Sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček javno se obrušila na povratak najpoznatije SDP-ove disidentice: “Mislim da je izrazito loše to što se Aleksandra Kolarić vratila u stranku. To je velika pljuska svima nama na terenu koji postižemo rezultate i dižemo rejting stranke. Gradila se kroz nastupe pljujući SDP koji joj je stavio kruh na stol. Mislim da nije zavrijedila biti u SDP-u. Pljuvala je Milanovića, a sada pljuje aktualno vodstvo”, prozvala je Ikić Baniček svoju staru-novu stranačku kolegicu nedvosmisleno ustvrdivši kako je taj povratak “greška”.

Aleksandra Kolarić na napad je hladno uzvratila da bi sisačkoj gradonačelnici bilo dobro proguglati i pogledati njezin CV koji jasno pokazuje da je svoju karijeru gradila na tržištu. Usput je dodala da je svaki istup bolji ako je utemeljen na činjenicama. U suprotnom, reći će Aleksandra Kolarić, i nehotice kritičar otkriva istinu o sebi.

Incident? Izraz osobne netrpeljivosti? Faux pas sisačke gradonačelnice koja je i sama svojim istupom popljuvala aktualno vodstvo dovodeći u pitanje smisao odluke o “povratku otpisanih”? Ili se u SDP-u uza sva vrludanja u sjeni stvara i ženska fronta, počinje priprema terena i bildanje za novo pozicioniranje? Globusovi izvori u SDP-u uvjereni su da će se Aleksandra Kolarić kandidirati na unutarstranačkim izborima, a i Kristinu Ikić Baniček spominju kao osobu koja nije lišena ambicija na nacionalnoj razini – neki smatraju da je i sama bila nepravedno zapostavljena u stranačkoj hijerarhiji.

Kristina Ikić Baniček i Aleksandra Kolarić nemaju spomena vrijednu zajedničku stranačku prošlost. Nisu bile konkurencija. Nije poznat niti jedan njihov “fajt”. Jedna svoju snagu crpi iz lokalne biračke baze. Druga iz statusa disidentice i glavne analitičarke, nekadašnje glasnogovornice Vlade premijera Ivice Račana, a današnje komunikacijske stručnjakinje koja je prozvala Milanovića zbog ugrožavanja nacionalnih interesa donošenjem Lex Perković. Milanović je na koncu zbog sukoba s Bruxellesom zakon povukao, ali kritičarku nije vratio. Dvije godine prije no što će se vratiti u SDP, Aleksandra Kolarić izradila je Platformu novog SDP-a koja je, kako je procijenila, “bez obzira na odbijenicu koju sam tada dobila iz stranke nastavila živjeti kroz tuđe dokumente”, konkretizirajući da su “ključni elementi, demokratizacija i modernizacija SDP-a, decentralizacija i jačanje uloge članstva te progresivni savez s društvom, prilično široko prihvaćeni. Na primjer, Orsat Miljenić i Ranko Ostojić u svojim su predizbornim programima doslovce prepisali moja rješenja. Davor Bernardić prihvatio je i upravo realizira ideju o formiranju vijeća gradonačelnika i načelnika...”

Na udaru biskupa i policije

 Ono što ih obje spaja su žestina, borbenost i ambicioznost. Arsenal Aleksandre Kolarić nije nepoznat: analitičnost i beskompromisnost, nekima na rubu iritantnosti.

Sisačka gradonačelnica, prva u povijesti Siska, osvojila je među 40.250 glasača drugi mandat sa 55,80 posto glasova i porazila HDZ-ovca Franju Šabana koji je dobio 41,72 posto. Iako je na lokalnoj razini izložena osporavanju, optužbama HDZ-ovaca o zaduživanju Siska za 180 milijuna kuna, pozornost šire javnosti privukla je uoči lokalnih izbora. Sisački biskup Vlado Košić pozvao je građane da ne glasaju za nju, prozivajući je da “diskriminira katolike u gradu, izbacuje vjernike s posla u javnim službama i brani vjerski odgoj u vrtićima”. Nije se upuštala u polemiku s njim. Samo je konstatirala da “gospodin Košić ima veliku strast prema politici”. Tamošnja policija napisala je protiv nje optužni prijedlog zbog omalovažavanja policije zato što ih je optužila za neprofesionalizam, ali su odustali od njega. Kristina Ikić Baniček protumačila je to kao neobičnu taktiku političke borbe oporbe koja je pokušava difamirati izmišljotinama. Prozvala je ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića da uvodi verbalni delikt i policijsku državu. Njezin najznačajniji istup zabilježen je za vrijeme obilježavanja Dana antifašističke borbe kada je nekoliko metara udaljenog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića prozvala za relativiziranje ustaških zločina: “Licemjerno dolazi tu među nas i polaže vijence, a nagrade daje ustaškim falsifikatorima kao što je Jakov Sedlar. Ne može se biti salonski antifašist pa po potrebi stavljati antifašistički bedž na rever, a sutradan ga skidati. Antifašizam je stav koji nije podložan raznim interpretacijama zavisno od situacije. Protiv zla se treba boriti uvijek i svugdje, a ne zažmiriti na jedno ili oba oka, ako ti naprimjer nedostaje pet ruku u Skupštini”, izdeklamirala je lansirajući se kao nova antiklerikalistička i antifašistička zvijezda SDP-a u sjeni maloga grada.

Kratak fitilj

Kristina Ikić Baniček sa završenim studijem kroatologije i sociologije na Hrvatskim studijima politički je stasala uz mentorstvo Davorka Vidovića, u čijoj je kampanji za gradonačelnika Siska 2005. aktivno sudjelovala. Nekoć SDP-ova poletarka, angažirana zajedno sa svojim suprugom kroz Forum mladih, potom vijećnica u Županijskoj skupštini Sisačko-moslavačke županije, onda članica Gradskog vijeća, na koncu je u fotelji gradonačelnika naslijedila svog “učitelja” Vidovića. Uz sposobnost artikulacije svojih političkih vrijednosti – antiklerikalizma i antifašizma – zbog koje su je HDZ-ovci okvalificirali kao zadnji bastion jugokomunizma u Hrvatskoj, oponenti joj spočitavaju netolerantnost, nesposobnost da čuje i prihvati kritiku. “Nikada nije dopustila da itko išta kaže nešto protiv nje ili njenog načina upravljanja gradom. Izbacila je iz svoje postave u prvom mandatu HNS koji joj je bio koalicijski partner kad su počeli propitivati kako se troši novac iz Zajednice sportskih udruga. Na sam spomen kritike slijedi eksplozija”, tako je opisuje jedan poznanik i upozorava kako pod njezinim vodstvom SDP u Sisku bilježi odljev vlastitog članstva. “Dvjesto članova u posljednje je vrijeme ispisano iz SDP-a. Kao formalan razlog navodi se neplaćanje članarine – što dosad nikad i nigdje nije bio razlog isključenju”, dodat će i drugi Globusov sugovornik.

“Da, to je točno, ima kratak fitilj”, priznat će i njezin bivši mentor Davorko Vidović unatoč tome što hvali njezin doprinos lokalnoj zajednici: “I ona i suprug su radikalni, suprug joj je možda još i žešći. Oboje su rezolutni, imaju čvrstoću i fajterstvo koja ponekad graniči s fanatizmom. On je bio šef moga kabineta i povremeno sam mu strašno išao na živce time što sam strpljivo razgovarao sa svima”, ispričat će Vidović.

Podjela članstva

 Za njega duel između sisačke gradonačelnice i zagrebačke povratnice nije “fajt” nego antagonizacija članstva koja je zahvatila cijelu stranku, od vrha do dna i vuče se još od Milanovića: “Bernardić ekvilibrira u nemogućoj situaciji – i pokušava pomiriti antagonizirane strane. Ne bih rekao da je to sukob, nisu jedna drugoj na putu, mogle bi biti saveznice. Kristina je iznijela svoj stav o Aleksandri Kolarić, ali to je stav i dobrog dijela stranke koji ne podnosi da se javno govori protiv SDP-a i koji su kritiku o Lexu Perković shvatili kao napad na SDP, a ne samo na Zorana Milanovića. Kristina pripada staroj školi kojoj je blisko poimanje stranke kao dobro organizirane vojske posvećene zajedničkom cilju. Njoj je to pitanje stranačke pristojnosti. Kristina ima deduktivan pristup, Aleksandra induktivan, i to prilično čvrst, tako da joj neće priznati da je u pravu ni kad su na njezinoj strani, čak ni jezgra antimilanovićevaca u SDP-u.”

I jedan drugi SDP-ovac neslužbeno će izraziti stav kako je hendikep Aleksandre Kolarić da joj se kolege, čak i kad se s njome slažu, ne žele to priznati. “Prežestoka im je i preambiciozna, jasno im je da će se kandidirati za šeficu stranke. Mnogi u SDP-u još ne shvaćaju da više kandidata na unutarstranačkim izborima diže rejting stranke, nije im jasno da to nije ugroza nego prednost pa zato i imamo ovakvo stanje; da bivši kandidati ostaju na nož s novim šefom i kad kampanja prođe.”

Iako se nije htjela upuštati u razgovor o sisačkoj gradonačelnici, Aleksandra Kolarić kratko će nam reći da je nanovo potezanje verbalnog delikta za nju odraz “dubine krize, čedo bivšeg vodstva koji je ozakonio sistem da se ubija glasnika loših vijesti i stvari guraju pod tepih, a zaboravlja da se tako gube izbore.”

Kritike na račun njezina stila, da unatoč komunikacijskih vještina odbija sugovornike čak i kad je u pravu, Aleksandra Kolarić odbacuje: “Nisam nutela da bi me svi voljeli. Sviđanje je sekundarno, meni je bitno što doprinosim stranci, i da sam u tome vjerodostojna i imam integritet.”

Prljavi veš

 U spomenutom intervjuu Globusu već je objasnila što misli o potrebi SDP-a da se “prljavi veš” pere unutar četiri zida: “ Poruke da se prljavi veš pere doma potpuno su neprihvatljive. Stranka nije obitelj pa je ta analogija pogrešna. Ali, ključno je da je veš-mašina u SDP-u pokvarena skoro već cijelo desetljeće. Oni koji se protive iznošenju kritike izvan stranke možda ne znaju da zapravo zagovaraju princip takozvanog demokratskog centralizma, po kojemu je funkcionirao stari SKH. Unutar partije bila je dopuštena određena razina diskusije, ali kad se jednom zauzeo stav, svi su ga se morali držati i javno ga nitko nije smio dovoditi u pitanje. Danas se ljudima ne može oduzeti pravo na osobnu savjest i njihov vlastiti politički stav. To je u demokraciji jednostavno nemoguće... Svaki član mora imati pravo na svoj politički stav, uključujući i kritiku stranačkog vodstva.”

Što će iz tih obračuna naučiti Bernardić? Zasad nije pokazao ambiciju napraviti dublju analizu izbora. Pokazao je interes donijeti novi statut, vratiti ljude, oživjeti savjete. Pokazao je interes za eliminaciju glavnih oponenata – Milanke Opačić i Miranda Mrsića i priskrbio si spočitavanje za verbalni delikt, očito vječna, neapsolvirana tema SDP-a. Većina novinarske kritike na račun Bernardića je “stisnuta”, pod ručnom, svedena na to kako je šef SDP-a dobar čovjek na pogrešnom mjestu, bez liderske karizme i sadržaja koji se može zapamtiti – a upravo ta činjenica da ga kritiziraju ne zbog onog što je napravio nego zbog svega onoga što nije mogla bi zacementirati njegov mandat. Žene u SDP-u ne mogu se tome ne veseliti.

 

Izdvajamo

Iz drugih medija