Na pitanje kako se osjećao kad je saznao da mu je hrvatska država odobrila azil, Iračanin Dhafer Ali Ibrahim (50) kaže da je doslovce skakao od sreće. Bilo je to, dobro pamti, 6. rujna ove godine, sedam mjeseci nakon što je napustio Bagdad. No, podjednako važan dan za njega je bila i prošla srijeda kada se iselio iz hotela Porin, MUP-ova centra za tražitelje azila u zagrebačkim Dugavama, i preselio se u stan koji mu je država dala na korištenje na dvije godine. S nekoliko putnih torbi uselio se u skromnih 28 kvadrata na drugom katu sive zgrade novozagrebačkog naselja Trnsko. Iako je namještaj star i trošan, Ibrahim se već potrudio udahnuti prostoru kućni ugođaj pa nas nudi toplim čajem i na stol servira napolitanke i voće. Sretan je što nakon mjeseci neizvjesnosti napokon osjeća mir iako će pravi početak novoga života biti trenutak kad u Zagreb stignu i njegova supruga i petero djece koji su ostali u Bagdadu i s kojima se svakih nekoliko sati čuje. No, sada kada ima status azilanta, ima ih pravo dovesti. Hrvatska je bila prvo mjesto na njegovoj izbjegličkoj ruti na kojem su ga svi redom, od policajaca do građana, tretirali kao čovjeka. Ništa više od toga nije ni htio.
I baš zato je u prihvatnom centru u Slavonskom Brodu odlučio da neće poput većine izbjeglica s Bliskoga istoka nastaviti put prema zapadu, iako su granice tada još bile otvorene, nego će u Hrvatskoj zatražiti međunarodnu zaštitu.
Dok cijela Europa strahuje od novog vala migranata koji bi mogli krenuti iz Turske, Hrvatska se posljednjih mjeseci suočava s prihvatom više stotina njih koji joj stižu iz zemalja EU o čemu se javno uopće ne govori. Prema podacima MUP-a, iz drugih zemalja EU su u Hrvatsku od početka ove godine do kraja studenoga transferirana 503 tražitelja međunarodne zaštite koji su zahtjeve za međunarodnu zaštitu podnijeli u drugim državama Europske unije, a za čije je rješavanje utvrđena nadležnost Republike Hrvatske. Većina je stigla u zadnja dva do tri mjeseca te se znatno povećao broj stanara u prihvatilištima u Zagrebu i u Kutini koja su gotovo sasvim puna. U zagrebačkom Porinu je oko 600 mjesta, a popunjeno ih je više od 500, dok je u Kutini prošli tjedan boravilo 86 ljudi od mogućih 100. Ukupno je u Hrvatskoj 671 tražitelj azila, a brojke su u porastu. Najviše ih je iz Afganistana (186), Sirije (153) i Iraka (122).
Šesteročlanu obitelj Badah je prije dva mjeseca u prihvatilištu u Linzu u zoru probudila policija i utrpala u automobil koji ih je odvezao u Beč u zatvor gdje su saznali da idu za Hrvatsku. Na redovnom letu pratila su ih čak četiri policajca.
“Nismo znali što nas čeka u Hrvatskoj, no prvi dobar znak je bio osmijeh na licu policajca koji nas je dočekao na zagrebačkom aerodromu. Mislio sam da su svi policajci isti. No za razliku od austrijskih, hrvatski su nas tretirali kao ljude. Zauvijek ću pamtiti taj osmijeh. A ubrzo smo shvatili da su u Hrvatskoj svi takvi, ljubazni, spremni pomoći za razliku od Austrijanaca koji će na ulici okrenuti glavu ako ih nešto pitaš. I zato sam zavolio ovu zemlju i želim da bude moja nova domovina”, ističe Badah koji u bilježnicu svaki dan zapiše nekoliko novih hrvatskih riječi i izraza jer želi što prije svladati jezik...
Članak u cijelosti pročitajte u novom broju Globusa!
