Blaženku Bobanu ovo je prvi mandat na čelu Splitsko-dalmatinske županije. Prije toga bio je 12 godina gradonačelnik Solina te saborski zastupnik u osmom i devetom sazivu Hrvatskog sabora. Među rijetkima je koji je funkciju gradonačelnika prepustio pošto je dobio saborski mandat. Solin je dok mu je Blaženko Boban bio na čelu proglašen gradom prijateljem djece, dobio je nagradu The Prime Business Destination kao jedno od najboljih europskih poslovnih odredišta. U Solinu je sjedište nekih poznatih tvrtki poput AD Plastika i Građe, i Cemex ondje ima svoje pogone. Prema nekim istraživanjima, Solin je najpoželjnija destinacija za život mladih obitelji. Najmlađi je grad u Hrvatskoj, u kojem je od 30.000 stanovnika oko 6500 djece. Kako Boban voli istaknuti, to je grad u koji se u zadnje vrijeme doseljavaju mlade splitske obitelji.
Zašto ste prepustili funkciju gradonačelnika nakon što ste izabrani u Hrvatski sabor?
– Zato što sam bio, a i danas sam uvjerenja da su to dvije vrlo važne funkcije. U isto su vrijeme odgovorne i zahtjevne. Ne možete biti potpuno odgovorni prema građaninu ako ih obje obnašate.
Znam da ćete reći kako su županije važne i potrebne. No dio političara, ali i stručnjaka za upravu ipak smatra da je nužan preustroj, a neki ih smatraju nepotrebnima. Kako to komentirate?
– Vlada RH prepoznala je značenje županija i krenula u njihovo ojačavanje, tako da već 2019. godine županije preuzimaju poslove i urede državne uprave. Onima koji govore da su županije nepotrebne postavio bih protupitanje: gdje bi djeca išla u škole ako to nisu županijske škole, gdje bi pripali domovi zdravlja ako ne županijama, koji prometni pravci bi se gradili ako ne županijski, tko bi rješavao određene nesuglasice između dviju jedinica lokalne samouprave na čijem čelu su, usput, različite političke opcije? Niz je stvari koje mogu rješavati samo županije i one su nam neophodne. Županije su nam potrebne i iz strateških razloga, jer upravo one moraju biti nosioci razvoja čitave Hrvatske. Osobno i do te mjere gledam funkciju županije. Razina poput županijske u državnom ustrojstvu može najviše pružiti građanima, upravo zato što ima cjelovit pogled stanja s jedne strane, a s druge strane županija ima i neposredan kontakt s građanima.
Kako surađujete s gradovima i općinama čiji čelnici dolaze iz drugih političkih opcija?
– Izuzetno dobro surađujemo. Na području naše županije je 16 gradova i 39 općina. U njima su na vlasti različite političke opcije. Međutim, mi smo već imali šest sastanaka s gradonačelnicima i načelnicima u mome mandatu. Svi gradonačelnici i načelnici dođu na te sastanke. Posljednji je održan prije mjesec dana u Makarskoj. To je još jedan razlog koji govori u prilog da su županije neophodne, jer ova razina upravljanja kakva je županijska i jedinica lokalne uprave i samouprave ne bi se trebala baviti ideološkim i svjetonazorskim pitanjima. Naši prijepori trebaju se voditi oko asfalta, vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, nogostupa, plaža, otpada... Parkovi i plaže ne poznaju ideologiji i potrebni su i ljevičarima i desničarima i nezavisnima. Potrebni su građanima, kojima je važan boljitak lokalne zajednice. Osobno su mi jako dragi ti sastanci s gradonačelnicima i načelnicima. Tako vidim rad županija. Uvjeren sam da je jedino takav način ispravan.
Kažete da ste zadovoljni proteklom godinom u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Čime ste zadovoljni?
– Oni koji me poznaju znaju da sam samokritičan i da puno tražim od najbližih suradnika i sredine u kojoj radim. Međutim, moram biti iskren i reći da je ova godina izuzetno uspješna za našu županiju. Ne mogu dati odličnu ocjenu jer smatram da se uvijek može bolje. Neka ocjena bude vrlo dobar.
Volite reći da imate tri pravca razvoja Županije. Koji su to pravci?
– Prvi je suradnja s nacionalnom razinom. Drugi su pravac naši lokalni razvojni projekti, a treći je suradnja s lokalnim zajednicama, odnosno gradovima i općinama na području Splitsko-dalmatinske županije.
Što je novo u suradnji s nacionalnom razinom? Tunel Kozjak je u proračunu Vlade RH za iduću godinu.
– Poznato je da sam za vrijeme izborne kampanje figurativno govorio da ću razapeti šator na Markovu trgu dok se taj problem ne riješi. Uglavnom, moram zahvaliti Vladi RH da je projekt Tunela Kozjak s pristupnim cestama uvršten u proračun za 2019. Dakle, projekt uključuje spoj čvora Vučevica na A1 kroz tunel Kozjak s Kaštelanskom cestom D8. U proračunu je predviđeno 870 milijuna kuna. Otvoreni su natječaji za nivelaciju projektne dokumentacije i nivelaciju prometne studije. Za 16 do 18 mjeseci očekujemo građevinsku dozvolu, a onda kreću radovi.
Blaženko Boban
Zašto je to važno?
– Uzmimo primjer tunela Sveti Ilija kroz Biokovo. Nevjerojatno je koliko je taj tunel oplemenio i pokrenuo Imotsku krajinu, Zagvozd i čitavo to područje. Sada čak imamo slučajeva da su prije popunjeni apartmani i kuće za odmor u Zagvozdu i Imotskoj krajini nego na Makarskom primorju. To je, znači, urodilo plodom. Projekt Tunel Kozjak s pristupnim cestama novi je ulaz u Grad Split. Uostalom, to područje je najnerazvijeniji dio naše županije, a kad se tunelom Kozjak poveže s morem, predviđam da će se dogoditi isto što i na imotskom području. Što se tiče razvijenosti, uravnotežit ćemo to područje s drugim dijelovima županije. Grad Split sada ima samo jedan ili, bolje reći, pola ulaza s autoceste, a drugi je grad u državi. Veseli me da se i u Gradu Splitu svojim lokalnim projektima nadovezuju na taj projekt. A kad bude izgrađen Centar za gospodarenje otpadom, samo u jednom smjeru kamioni kojim će odvoziti otpad u Lećevicu iz splitske aglomeracije skraćuju put za 22 kilometra.
Ne treba zanemariti ni činjenicu da je trasom kroz tunel Kozjak udaljenost od autoceste do Zračne luke Split samo osam kilometara. S obzirom na to da smo frekventna turistička destinacija, to nije nebitno. Naravno da se sve to mora nadovezati na ostalu prometnu infrastrukturu.
Koji su još veći projekti iz Splitsko-dalmatinske županije u državnom proračunu?
– U proračunu je također previđeno 250 milijuna kuna za prvu fazu obilaznice od čvora Mravince do TTTS-a te za most na Cetini i tunel na poljičkoj strani prema Omišu. Taj drugi dio nužan je kako bi se tako premostila postojeća situacija, dok ne bude gotov dio dionice preko Tugara – Srinjina i Naklica. Tako bi se promet dijelom preusmjerio preko doista neizdržive situacije na Jadranskoj magistrali od Splita do Omiša. Korist od te brze ceste je i za vodoopskrbu Grada Splita.
Kakve veze ima vodoopskrba s brzom cestom?
– Gotovo pola milijuna građana ovisi o Jadru i izvoru Jadra. Ne daj Bože da se tu nešto loše dogodi. Zato je Gradu Splitu i čitavu području potreban još jedan, alternativni dovod pitke vode. Upravo ga je moguće napraviti u trupu brze ceste. Tako bi se mogla dovesti voda s Cetine.
Je li istina da su sredstva iz Agencije Eko kaštelanski zaljev prebačena na račun Vodovoda Split?
– Ne, to nije istina. Govori se o tome da se sredstva od zamjenske cijene vode stave pod Vodovod i kanalizaciju, koji je na neki način i do sada bio patron Agencije Eko kaštelanski zaljev. Ona je uostalom samo stručni servis, koji je oplemenjivao i radio projekte za Vodovod i kanalizaciju.
Možete li komentirati probleme s koncesijama. Problem s dodjelom koncesije za Zlatni rat na neki je način i vas doveo na poziciju župana?
– Vjerojatno će već ubrzo poslije Nove godine biti poznato, ali mogu kazati da je Županija i u tom slučaju imala pravo. Kad je to sve skupa završilo na sudu, ne mogu reći pouzdano kakvo će konačno rješenje biti, ali slutim da je i u tom slučaju Županija imala pravo. To mogu reći zato što u našoj županijskoj upravi na problematici koncesija rade najstručniji ljudi. Odgovorno tvrdim da takvih nema u državi. Red na pomorskom dobru se mora dovesti i mora ga biti. Naravno da se trebaju uvažavati i interesi lokalnih zajednica, neovisno o političkoj moći ili političkom opredjeljenju. Znači, treba odgovorno balansirati između održivosti koncesija i zato me posebno veseli da je u posljednje dvije godine prihod od koncesija s dva milijuna kuna narastao na gotovo 17 milijuna kuna. Dodatno, moramo poraditi na koncesijskim odobrenjima koje daju lokalne zajednice na godinu dana. Pravilnik o upravljanju pomorskim dobrom donesen prošle godine jasan je, precizan i vrlo jasno nalaže svima kako se ponašati s tim resursom. Taj nam je resurs izuzetno važan ne samo za turizam nego i za razvoj čitave županije. Tko će sačuvati pomorsko dobro, ako ne mi.
Opet je bila sjednica o Projektu Slavonija. Je li izgledan Projekt Dalmacija?
– U pripremi je. Mi župani iz četiri dalmatinske županije imali smo tri sastanka kod ministrice Žalac na kojima dogovaramo strategiju. Nadam se skorom potpisivanju sporazuma. Očekujem da na razini župana potpišemo sporazum u prvom tromjesečju nadolazeće godine. Potpisivanje na toj razini će već imati jasne konture ciljanih projekata.
Zna li se otprilike o kakvim projektima se radi?
– Najvažnija će biti prometna povezanost, međuotočka povezanost, povezanost željeznicom i projekti vezani za disperziju turizma, odnosno razvoj turizma u ruralnim područjima. Naravno da će biti projekata vezanih uz energetiku te projekata vezanih uz ekološku proizvodnju i industriju. I bez Projekta Dalmacija županija je poznata po svojim poticajima poduzetnicima različitih kategorija. Poduzetnik početnik dobije bespovratna sredstva. Imamo jako povoljne kreditne linije za malo i srednje poduzetništvo, pri čemu kamata može biti i ispod jedan posto. Poznate su i jako su dobro prihvaćene naše mjere poticanja razvoja turizma u Dalmatinskoj zagori.
Očekujete neke odluke za Centar gospodarenja otpadom u Lećevici?
– Radi se o 59 milijuna eura koje će dodijeliti Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU za izgradnju Centra za gospodarenje otpadom u Lećevici. Dakle, donesena je odluka, a kroz desetak dana očekujemo i potpisivanje ugovora o sufinanciranju.
Znači li to da ćete moći dohvatiti rok do 2023. godine, kad se treba zatvoriti odlagalište Karepovac?
– Bude li sve kako treba, dotad je to gotovo. Nakon potpisivanja tog ugovora dinamika je jasna. Kroz godinu dana trebali bi početi radovi. Kako je javni međunarodni natječaj, a projekt je sufinanciran EU sredstvima, to podrazumijeva dobivanje građevinske dozvole za godinu dana, a u samom natječajnoj dokumentaciji je jasno navedeno da u daljnjih 18 mjeseci Centar za gospodarenje otpadom u Lećevici mora biti dovršen. Bolje reći u 16 mjeseci, jer su dva predviđena za probni rad. Izbjeći ćemo tako napuljski scenarij.
Što je s problemom otpada na otocima?
– Odvoz otpada u ovakvim bi okolnostima bio dosta skup. Na taj problem sam ukazao na sjednici Vlade RH na Hvaru, predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću. Tako da se sada u ministarstvima raspravlja o načinu na koji bi se riješio taj problem.Najizglednije je da komunalne tvrtke koje bi prevozile taj komunalni otpad u Lećevicu dobiju neke benefite, odnosno subvencije, kako ne bi opteretili otočane.
Kažete da ste optimist kad je riječ o zaustavljanju iseljavanja i demografskoj slici na ovom području?
– Upravo sam dobio informaciju iz splitskog rodilišta da je do današnjeg dana tamo rođeno 210 beba više nego u istom razdoblju prošle godine. To me istinski veseli.
Kažete da imate i neke posebne mjere za Dalmatinsku zagoru?
– Da. Mladoj obitelji koja se želi vratiti u Dalmatinsku zagoru, a nema dobre uvjete za život ili želi ostati živjeti u Dalmatinskoj zagori trudit ćemo se osigurati od 60.000 do 100.000 kuna nepovratnih sredstava za obnovu obiteljske kuće ili za izgradnju nove. Naravno, da ne bi bilo zlouporaba, tražit ćemo da djeca pohađaju školu ili vrtić u mjestu gdje im je kuća ili u najbližem susjednom mjestu. Početak projekta je od 2019. godine.
Blaženko Boban
Naručili ste Studiju nosivih kapaciteta Splitsko-dalmatinske županije koju je izradio Institut za turizam. Do kojih ste spoznaja došli?
– Ta je studija pokazala da moramo brzo reagirati. Još smo održivi i možemo podnijeti i veći broj turista, ali studija je pokazala kritične točke koje stvaraju probleme u funkcioniranju. Jedna od njih je prometna infrastruktura. Tu je problem devastacija određenih područja. Interesantno je da se ne radi o područjima na obali i na moru, gdje je najveća koncentracija građana i gostiju, nego su to divlji deponiji. Jako smo blizu maksimalno održivog broja turista u srpnju i kolovozu, što znači da moramo poraditi da gosti dolaze u ostalim mjesecima, ali i u zaleđe. Dalmatinska zagora ima dosta toga ponuditi. Naravno da neke nedostatke što se tiče infrastrukture moramo odmah riješiti. Prva smo županija koja je izradila ovakvu studiju. Cilj je preduhitriti probleme koji mogu nastati. Nismo još dovoljno valorizirali naše bogato kulturno naslijeđe. Tu se krije golemi potencijal. Ne trebate zaboraviti da je sigurnost naša najveća prednost, a tek potom dolaze ljepota, kulturno naslijeđe i ostalo. To što mi imamo kad je riječ o sigurnosti, nema gotovo nitko na svijetu. Ljudi koji rade u sustavu sigurnosti, dakle vatrogasci, Gorska služba spašavanja, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, svjesni su da je turizam važan za nas. Ti profesionalci znaju koliko nama znači turizam.
U kojoj je fazi izgradnja galenskog laboratorija?
– Županija je vlasnik Županijskih ljekarni koje su investitor u izgradnju pogona galenskog laboratorija u Dugopolju. Radi se o izuzetno kvalitetnom projektu. Na zadnjoj sjednici Županijske skupštine potpisali smo ugovor za drugu fazu izgradnje projekta vrijednu 40 milijuna kuna. Definiran je rok dovršetka i on iznosi 14 mjeseci. Taj je projekt značajan za čitavo ovo područje. Ukupno je vrijedan oko 60 milijuna kuna.
To znači da će novi galenski laboratorij biti otvoren u vašem mandatu?
– Iskreno se nadam i vjerujem da hoće.
Što je s projektom plinofikacije? Koncesionar, navodno, ima neke probleme u Splitu.
– EVN je doveo plin u Split i ima ugovor s bolnicom, školama i još nekim ustanovama, ali je, nažalost, mali interes građanstva. Nadam se da će se to uskoro promijeniti.
U vašem Solinu koncesionar nije imao nikakvih problema iako je bila puno zahtjevnija trasa.
– Da, to je točno. U Solinu nije bio nikakvih problema.
Ulažete u neke zanimljive projekte vezane uz izvrsnost. O čemu se radi?
– Jedan od smjerova koji smo zauzeli jest poticanje znanosti i izvrsnosti, znači onoga što treba biti budućnost ovog područja. Zato ističem dva kapitalna projekta: jedan je EDIT – informatičko obrazovni projekt koji provodimo u suradnji sa Sveučilištem u Splitu. Okupljamo oko 700 djece u svrhu informatičkog obrazovanja. Bio sam u Slovačkoj u Košičkoj regiji koja ima 12.000 ljudi zaposlenih u IT-sektoru a veličine je naše županije. Mi ih zapošljavamo jedva tisuću. U programu EDIT imamo oko 100 mentora koji uče djecu programiranju i informatičkim vještinama. Ove godine imamo i program naprednog programiranja gdje okupljamo učenike trećih i četvrtih razreda srednje škole. Nadam se da ćemo nakon dovršetka tog programa zadovoljiti potrebe IT-tvrtki na našem području. Osim toga, programeri mogu raditi iz Imotskog i Vrgorca i ne moraju biti u velikim centrima. Potrebna im je oprema i znanje. Žalosno je da naši poslodavci takvu radnu snagu moraju tražiti izvan naše županije, a mi tu imamo veliki potencijal.
Koji je drugi projekt?
– To su centri izvrsnosti. Za sada ih imamo četiri. Meni nije problem priznati da je to prije pokrenula Varaždinska županija, što je i nama dalo poticaj te smo krenuli u taj projekt za koji moram istaknuti da ima široku podršku. Zahvaljujući suradnji s Državom Izraelom, ove godine nas je posjetio i državni ravnatelj njihovog Centra izvrsnosti. Dobili smo neke smjernice i u stalnom smo kontaktu. Dakle, imamo matematički, robotički, informatički te integralni za fiziku, kemiju i biologiju centar izvrsnosti. Osnovali smo i ustanovu, jer smatramo da naš integralni Centar izvrsnosti može biti referentan i za susjedne županije, pa čak i centre iz drugih država. To će biti buduća baza iz koje će poslodavci dobiti najkvalitetnije kadrove. Veliku pozornost poklanjamo obrazovanju. Jedna smo od prvih županija koja je uvela besplatne udžbenike za osnovce.
Na vašu je inicijativu pokrenuta akcija pomoći oboljelima oko nabavke lijeka Spinraze. Jeste li zadovoljni učinjenim?
– Stalno sam bio u kontaktu s roditeljima oboljele djece, kojima je trebao taj lijek. Smatram da svako dijete mora imati zdravstvenu skrb i osigurane lijekove. Djelomično sam zadovoljan postignutim. Nikada dokraj neću biti zadovoljan dok svako oboljelo dijete ne dobije lijek. Posebno me boli srce zato što mala Nora iz Omiša, s čijom mamom smo i pokrenuli prikupljanje sredstava za liječenje djece, još nije dobila lijek. Teško mi je suditi zašto je to tako, jer nisam upućen u medicinske razloge, ali kao čovjek ne mogu biti zadovoljan.
