GIBRALTAR

BRITANSKA STIJENA KOJA ŽELI OSTATI U EUROPSKOJ UNIJI Neizvjesna budućnost strateške točke britansko-španjolskog razdora na ulazu u Sredozemno more

    AUTOR:
    • Miho Dobrašin

  • OBJAVLJENO:
  • 05.05.2018. u 14:56

 

Malo prije zalaska sunca deseci automobila i motora tiskaju se na graničnom prijelazu. Na licima vozača primjećuju se dosada i zamor. Radnicima koji se vraćaju svojim kućama potrebna su i do dva sata da prijeđu jedva sto metara od poluotoka Gibraltar do grada La Linea de Concepción na jugu Španjolske.

Agenti španjolske civilne garde, u tamno zelenim odijelima te naoružani pištoljima i pendrecima, detaljno pregledavaju vozila. Pokušavaju otkriti imaju li automobili dvostruko, lažno dno a u njemu možda švercane proizvode. Dan ranije pronašli su 70.000 kutija cigareta vrijednih 315.000 eura. Stanovnici iz tog područja službeno smiju prenijeti preko granice četiri kutije a turisti deset kutija cigareta oslobođenih poreza. Jednom kada one prijeđu na španjolsku stranu postaju vrijedna roba. Neki su u toj ilegalnoj trgovini pronašli spas kada je prije desetak godina gospodarska kriza teško pogodila Španjolsku.

Gibraltar, britanski teritorij s 30.000 stanovnika, nije u schengenskoj zoni pa španjolski granični policajci mogu provoditi ovakve kontrole. No te inspekcije služe vlastima u Španjolskoj i u političke svrhe budući da gotovo 300 godina zahtijevaju suverenitet nad “posljednjom kolonijom u Europi”. U Londonu, udaljenom 2000 kilometara, o tome pak ne žele ni čuti.

Na taj strateški važan teritorij, na ulazu u Sredozemno more, iskrcali su se anglo-nizozemski vojnici tijekom Rata za španjolsko naslijeđe vođenog između moćnih europskih obitelji Bourbon i Habsburg. Mirom iz Utrechta, kojim je okončan rat 1713., Gibraltar je pripao Britaniji.

Ako je možda španjolski zahtjev bio sramežljiv tijekom vladavine socijalista predvođenih Joséom Luisom Rodríguezom Zapaterom od 2004. do 2011., on je opet oživio kada su vlast 2011. preuzeli konzervativci aktualnog premijera Mariana Rajoya.

“Španjolska nikada nije izgubila ambiciju vratiti pod svoju vlast Gibraltar. Pod režimom Francisca Franca granica je 1968. bila i zatvorena”, prisjeća se Jesús Verdú, profesor Međunarodnog prava na sveučilištu u obližnjem španjolskom gradu Cádizu.

A Spanish flag (top), The Union Jack (L), the Gibraltarian flag (C) and the European Union flag fly as they are seen at the border of Spain with the British territory of Gibraltar, historically claimed by Spain, from La Linea de la Concepcion, Spain April 18, 2018. REUTERS/Jon Nazca - RC12350D0450
REUTERS
 

Gotovo 400 metara visoka stijena, oko koje su usidreni naftni tankeri, budi patriotske osjećaje kod Španjolaca. Britanci zbog te stijene Gibraltar nazivaju “the Rock” a podno nje su objesili desetke britanskih zastava. One su istaknute na njihovim pubovima čime pokazuju svoj identitet. Trgove i ulice nazvali su po svojim herojima poput lorda Nelsona. Pod mediteranskim suncem život je puno ugodniji nego u Londonu, a stopa kriminala neusporedivo je manja. Vozač gradskog autobusa prebacuje se s engleskog na španjolski jezik. Oko 10.000 Španjolaca svaki dan onamo dolazi na posao automobilom ili pješke. Roditelji s djecom užurbano prolaze pokraj crvene telefonske govornice. Na malom aerodromu odmah uz granični prijelaz slijeću samo avioni iz Britanije. Pista prelazi preko jedine ceste na ulazu u Gibraltar, a promet nakratko stane kada slijeće avion. U tom trenutku poluotok biva odsječen od kopna.

“Gibraltar je gospodarski motor ovog kraja”, napominje Verdú. Oko 120.000 stanovnika živi u obližnjim mjestima južne španjolske pokrajine Andaluzije, tradicionalno poljoprivrednog kraja, odakle su desetljećima ljudi odlazili u druge dijelove zemlje ili u svijet u potrazi za poslom.

 

“Oni koji su izgubili posao tijekom krize 2008. lako su ga našli ovdje jer na Gibraltaru gotovo da i ne postoji nezaposlenost”, kaže Edward Macquisten, dužnosnik Trgovačke komore Gibraltara. Porez na dobit od oko 10 posto naspram onome od 30 posto u Španjolskoj privlači kompanije, napose one iz financijskog sektora koje ondje otvaraju sjedišta. Na teritoriju veličine zagrebačkog naselja Trnje registrirane su neke od najvećih internetskih kockarnica. Oko 20 posto automobila u Ujedinjenom Kraljevstvu osigurano je kod tvrtki registriranih na Gibraltaru. Njegov posebni status unutar Europske unije, s tako niskim porezima, povećavao je bogatstvo tamošnjih kompanija i stanovnika.

No, u lipnju 2016. neizvjesnost se uvukla pod stijenu čiji vrh se probija kroz gustu jutarnju maglu. U njezinoj sjeni našli su se stanovnici koji su masovno glasovali za ostanak u Europskoj uniji kada je u Ujedinjenom Kraljevstvu održan referendum.

Tadašnji premijer David Cameron posjetio je Gibraltar tjedan dana uoči referenduma osjetivši protubregzitovsko raspoloženje. “Vijesti u devet sati bit će pune britanskih domoljuba s britanskim i europskim zastavama. Cameronu ćemo iskazati dobrodošlicu kakvu nikada ranije nije osjetio”, poručio je tada Fabian Picardo, prvi ministar Gibraltara, odnosno najviše pozicionirani dužnosnik ondje. Premijer je, međutim, saznao da je u Engleskoj ubijena zastupnica i laburistica Jo Cox, čime je propalo njegovo obraćanje ljudima na Gibraltaru. Okupljanja su otkazana, a 96 posto stanovnika je glasovalo za ostanak u EU.

Sada se, međutim, suočavaju s posljedicama odluke matične države o napuštanju kluba 28 zemalja. Neke kompanije mogle bi premjestiti sjedište, no Picardo to ne smatra velikim problemom. Napominje kako se 90 posto ukupne trgovine poluotoka odvija s Velikom Britanijom, pa napuštanje zajedničkog tržišta neće imati bitnijeg utjecaja. Sloboda kretanja ljudi pak bit će puno veći problem. Zatvori li se u ožujku 2019. granica između Gibraltara i Španjolske taj bi teritorij mogla pogoditi katastrofalna nestašica radnika. Naime, trećinu svih zaposlenih ondje čine ljudi koji dolaze iz Španjolske.

“Ljudi s obje strane granice zabrinuti su otkad je izglasan Brexit”, kaže Verdú. “Gospodarstvo je ovdje dinamično zbog posebnog statusa koji Gibraltar trenutno ima unutar EU”, dodaje.

Odmah nakon Brexita reagirala je Španjolska pa je tadašnji ministar vanjskih poslova José Manuel García-Margallo predložio zajednički suverenitet nad Gibraltarom. Na taj bi način stanovnici Gibraltara zadržali dosadašnji status. No, prijedlog o upravljanju iz Madrida te Londona je odbijen.

“Oni naprosto ne razumiju što znači ‘Ne’”, istaknuo je Picardo nazvavši prijedlog “intelektualnom besmislicom”. Britanska vlada, koja upravlja vanjskom i obrambenom politikom Gibraltara, složila se s njim. Španjolski ton je od tada postao mekši, posebno nakon što je u studenom za novog ministra izabran Alfonso Dastis, europski pragmatičar ranije zaposlen u Bruxellesu. Na ublažavanje tona utjecao je i pritisak regionalne vlade Andaluzije zabrinute zbog mogućih gospodarskih posljedica u slučaju zatvaranja granice.

Zbivanja na toj cesti, jedinom kopnenom prilazu Gibraltaru, često služe kao indikator odnosa dviju strana. Do tenzija je došlo 2013. kada su gibraltarske vlasti fizički onemogućile španjolskim ribarima iz okolnih mjesta lov u spornim vodama tako što su izgradile umjetni ponton šireći svoj teritorij. Ta “ekološka” inicijativa, odnosno postavljanje betonskih blokova u more, izazvala je bijes Španjolske. Njezina Civilna garda odgovorila je pojačanom kontrolom na granici, što je, među ostalim, smetnja turizmu na poluotoku.

Verdú, poput mnogih španjolskih pravnika, tvrdi da je gibraltarsko negiranje prava Španjolskoj na te vode suprotno konvenciji UN-a o morskom pravu iz 1982. godine.

“Španjolska se uz to od 60-ih poziva na princip teritorijalnog integriteta tvrdeći da joj Britanci kontrolom nad Gibraltarom narušavaju nacionalno jedinstvo. Opća skupština UN-a poziva obje države na raspravu o Gibraltaru kako bi se završilo s njegovim statusom kolonije”, kaže Verdú.

U Madridu pak vjeruju da im sada Brexit nudi dugoočekivanu priliku za micanje tog statusa quo. Europska komisija sklanja se te tvrdi da u aktualnim pregovorima o Brexitu London mora direktno s Madridom riješiti tamošnje nesuglasice.

“Još nije jasno kakve će biti stvarne posljedice Brexita na nas”, kaže Macquiesten iz trgovinske komore Gibraltara. “Stanovnici su se ovdje stoljećima uspijevali snaći, prilagoditi te iskoristiti i najmanju mogućnost koja im se pruži”, dodaje.

Picardo poručuje da se o njihovu suverenitetu neće pregovarati. “Mi smo Britanci te je potrebno poštovati postojanje zajednice nastale ovdje prije 300 godina”, naglašava. Na referendumima 1967. i 2002. stanovnici su se izjasnili za ostanak pod Ujedinjenim Kraljevstvom.

“Ne čudi me što oni žele ostati Britanci”, kaže Francisco Linares, stanovnik mjesta San Roque, udaljenog desetak kilometara. “Čim prijeđu granicu, vide da je standard ovdje niži nego kod njih”, napominje.

Kakav će biti njihov standard nakon 2019., teško je predvidjeti. Tijekom aktualnih pregovora o Brexitu jedna od ključnih točaka vezanih za Gibraltar jest i lokalni aerodrom koji leži na problematičnom teritoriju. Španjolska smatra da sporazum iz Utrechta ne pokriva i taj dio pa blokira sve zakonske inicijative kojima bi ta zračna luka, odnosno tlo bili britanski. Tim aerodromom prođe godišnje 500.000 putnika. Istovremeno bi pokušaji Britanije da ostane na europskom avijacijskom tržištu, što im je bitno da održe niske cijene, mogli naići na veto Španjolske.

Pregovori Londona i Madrida, započeti u siječnju, zahtijevaju puno bilateralne diplomacije, a njihov odnos bit će osjetljiv u nadolazećim tjednima. “Stvari se dobro odvijaju pa želimo biti optimistični”, izjavio je Dastis prije dva tjedna nakon što su se njihovi pregovarači četiri puta sastali.

Gibraltar je samo jedna od triju stvari koje će te dvije zemlje morati raspraviti. Druga je status Britanaca u Španjolskoj budući da ih nigdje drugdje u EU nema toliko. Riječ je uglavnom o umirovljenicima čiju zdravstvenu njegu u nekim slučajevima plaćaju španjolski porezni obveznici. Tisuće španjolskih radnika nalaze se pak u Britaniji.

Treća stvar je Škotska. Madrid je alergičan na poseban status Škota koji nakon Brexita žele ostati u EU pa traže novi referendum o nezavisnosti, što bi se onda moglo preliti na goruće pitanje Katalonije.

To su sve poteškoće napuštanja EU. Europa je stari kontinent, isprepleten sukobima i tenzijama, zajedničkim interesima i antagonizmima, sličnostima i razlikama. EU, sa svim svojim nesavršenostima, uglavnom to nastoji zakočiti u ime harmonije i prosperiteta. Mogućnost ulaska u EU bila je tako uvjerila Španjolsku da 1982. nanovo otvori granicu s Gibraltarom, 13 godina nakon što ju je bila zatvorila.

Izlazak iz zajedničkog kluba dovodi pak do otapanja ljepila koje je sve te dijelove držalo na okupu. Mirovni proces u Sjevernoj Irskoj i sporovi o ribarenju sa susjednim zemljama također su bili kompleksni dijelovi stavljeni na svoje mjesto nakon više desetljeća. Oni bi sada mogli otpasti.

Bruxellesu i Londonu želja je postići dogovor o svemu tome u listopadu. Dastis se nada kako će dogovor o Gibraltaru biti postignut ranije, čime bi ušao u završni sporazum o razvodu. Bruxelles i London dosad su se dogovorili o 21-mjesečnom prijelaznom razdoblju EU koje će početi prvog dana Brexita, odnosno 29. ožujka 2019., a završiti 31. prosinca 2020. EU je poručila Britancima da će sporazum o tom prijelaznom razdoblju vrijediti samo ako budu poštovali obveze vezane za Gibraltar i granicu s Irskom, još jednom diplomatskom izazovu za London.

Gibraltar, ta egzotična luka Mediterana, stoljećima ranije privlačila je pomorce iz Genove, Malte ili Maroka. Dolasci raznih naroda dali su joj kozmopolitski karakter. Dastis kaže kako je svjestan da je Gibraltar pripao Britaniji prije 300 godina, ali da je cilj Španjolske vratiti suverenitet nad njime. “No, ne želimo pregovore EU i Britanije pretvoriti u zatočeničku situaciju”, ističe. Španjolska, članica EU od 1986., nada se važnoj ulozi u Uniji kad iz nje istupi Ujedinjeno Kraljevstvo. Madrid s Berlinom, Parizom i Rimom želi voditi glavnu riječ.

Pregovori idućih šest mjeseci teško će sve strane učiniti zadovoljnima. Nad visokom stijenom s koje se vidi Afrika nadvijaju se tamni oblaci. Radnici opet čekaju u koloni na prelazak granice. Francisco Linares u svom Seatu napokon prelazi na drugu stranu putujući prema svom rodnom španjolskom mjestu. Kroz otvoreni prozor kaže: “Ne znam što će se političari dogovoriti. No ja namjeravam i dalje svaki dan odlaziti prijeko.”

Izdvajamo

Iz drugih medija