M’rirt. Siromašan i izolirani gradić u unutrašnjosti Maroka. Brojni njegovi stanovnici emigrirali su u Europu dok o prelasku španjolske granice sanjaju mnogi od 40.000 stanovnika. Automobili s europskim tablicama, u kojima su obitelji došle na ljetni odmor, nalaze se na ulicama. Oko bijelih nastambi, kilometrima uokolo, prostiru se suha zemlja i smeđi brežuljci te pokoje zeleno polje.
Godina je 1996. Omar Abouyaaqoub napušta rodni kraj. Ostavlja berbersku zajednicu i dvogodišnjeg sina Younesa. Vozi se na sjever, u luku Tanger. Dok brod siječe valove, iza njegovih leđa planine sjevera Afrike bivaju sve manje, dok u jednom trenutku potpuno ne iščeznu na horizontu.
Omar ne govori španjolski ni katalonski jezik. Nije pismen, kao ni njegova supruga. No uvjeren je da će se snaći. U Ripoll, gradić s 10.500 stanovnika u sjeveroistočnoj pokrajini Kataloniji, već su stigli neki Marokanci. Katalonija i njezin glavni grad Barcelona pretvorili su se u gospodarski i turistički motor Španjolske nakon Olimpijskih igara 1992. Omar se zapošljava u industriji drvenih ploča, a nakon godinu dana ondje mu dolaze supruga i sada trogodišnji Younes.
Normalni i pristojni
Stiže i njegov brat Ghazi Hychami sa suprugom i djecom. Njegov stariji sin Mohamed ima četiri godine, a mlađi Omar tek se rodio. Ghazi radi u šumi. I dok je za roditelje to novo kulturno okruženje svojevrsni šok, djeca odrastaju poput svojih španjolskih vršnjaka. Upijaju jezik i običaje. Govore katalonski, igraju nogomet, a ubrzo počinju i izlaziti u noćne provode. Piju alkohol. Dok njihovi roditelji redovito idu petkom na molitvu u lokalnu džamiju, oni dolaze povremeno.
“Normalni, odgovorni i pristojnog ponašanja”, govori Núria Perpiniá, zaposlenica gradske vijećnice u Ripollu gdje živi 500 stanovnika porijeklom sa sjevera Afrike. Núria je učiteljica i voditeljica programa suživota te je pet godina bila nastavnica dječacima. “Integrirali su se”, napominje.
Younes ide u osnovnu školu kada Amerikanci okupiraju Irak 2003. godine. Točno godinu dana poslije u Madridu je izveden najteži teroristički napad pripisan džihadističkim skupinama na europskom tlu. U podzemnoj željeznici poginule su 192 osobe, a 1800 ih je ranjeno. Španjolska prekida savezništvo s Amerikancima u vezi s Irakom, a doma provodi istragu.
Godine 2005. prisluškivan je mobitel Abdelbakija Es Sattyja, Marokanca koji živi u Kataloniji, zbog moguće povezanosti s marokanskom skupinom bliskoj Al Kaidi. Nekoliko Marokanaca je osuđeno za sudjelovanje u napadu. Policija nikakav kompromitirajući razgovor nije otkrila prisluškujući njegov mobitel.
Mladog Younesa, čini se, politika ne zanima. Upisuje elektrotehničku školu, a strast su mu automobili i motori. Druži se s dječacima marokanskog porijekla, napose sa svojim tri godina mlađim bratom El Houssainom. U društvu su dvojica njegovih bratića, Mohamed i Omar, koji su stigli godinu dana nakon njega. Tu su i trojica braće Aalla, pa braća Driss i Moussa Okabir, te Mohamed Houli Chemlal rođen u Melilli, španjolskom gradu na sjeveru Afrike okruženom Marokom. Sjever Maroka bio je španjolski protektorat od 1912. do 1956. godine.
Younes je uspješan u školi, vraća se doma s dobrim ocjenama. Jednom u mjesecu, subotom, budi se u zoru pa odlazi na tržnicu prodavati cipele. Za to dobiva 50 eura.
Nimalo sumnjiv
Završava elektrotehničku školu i zapošljava se u lokalnoj državnoj kompaniji Comforsa za proizvodnju metalnih dijelova u automobilskoj industriji. Zarađuje mjesečno 1900 eura. “Kupio je zatim BMW serije 1. Bio sam ljubomoran”, govori jedan njegov prijatelj želeći ostati anoniman. I ostali rade u tvornicama ili kafićima.
Prije toga, godine 2010., tada 37-godišnji Es Satty uhićen je u španjolskom gradu Ceuti, na sjeveru Afrike, zbog pokušaja švercanja hašiša. U kombiju u luci sakrio je 121 kilogram koji je u 18.15 sati namjeravao prevesti u španjolsku luku Algeciras. Velik dio lakih droga ulazi u Španjolsku iz Maroka. Es Satty je u zatvoru do 2014. Tijekom boravka iza rešetaka, u gradiću Castellonu, policija ne primjećuje nikakav znak moguće islamističke radikalizacije. Nosi majicu kratkih rukava i traperice, a španjolski odvjetnik kaže da je pristojan i da dobro govori španjolski. Iako je prvo postojao nalog o izgonu iz zemlje, nije pronađen niti jedan razlog zašto ne bi mogao ostati u Španjolskoj.
Te godine Islamska država proglašava kalifat u Siriji i Iraku postigavši ono što dotad nije pošlo za rukom ni Al Kaidi ni ijednoj drugoj skupini – imati prostor omeđen granicama, vlastite tenkove, zakone, poreze, prihode od prodaje nafte i narod pod vlastitom zastavom. Populacijska politika je u punom jeku. Vođa Abu Bakr Al Bagdadi poziva muslimane diljem svijeta da dođu u novu državu. Tisuće muslimana odlaze u obećanu zemlju, a među njima i brojni Marokanci.
Es Satty ostaje živjeti u Kataloniji nakon odsluženja zatvorske kazne. Sigurnosne službe ni tada ne vide ništa sumnjivo u njegovu ponašanju ili govoru. Godinu dana kasnije, 2015., odlazi u Ripoll i dobiva posao imama, osobe koja vodi zajedničke molitve u muslimanskoj zajednici.
“Normalnog karaktera, govori normalno, ne šalje nikakve radikalne poruke”, kaže Ali Yassine, predsjednik tamošnje muslimanske zajednice. Članovi zajednice plaćaju između 10 i 20 eura mjesečno. Povremeno dolaze Younes i ostali mladići. Younes, prema listi na zidu, nije platio ni jednom u 2017. godini.
Odlazak u Bruxelles
Islamska država je već posijala strah u europske gradove, napose u Parizu u susjednoj Francuskoj, no život na ulicama Ripolla odvija se normalno. U neuglednom prostoru s internetom 34-godišnji Salh El Karib ima svoj mali biznis. Nije to internet cafe, nego prostor s računalima i telefonima gdje dolaze ljudi koji se ne služe dobro kompjuterima, nemaju internet ili im pak treba nešto isprintati ili moraju obaviti poziv. Imam Es Satty ondje kupuje avionske karte za Bruxelles. Karte za niskobudžetne kompanije kupuju se preko interneta, kreditnom karticom, a osobama koje je nemaju El Karib omogućuje kupnju preko njegove. To je jedna od usluga koje nudi ondje.
Imam Es Satty od siječnja do ožujka 2016. boravi u belgijskom Vilvoordeu, gradiću udaljenom 12 kilometara sjeverno od Bruxellesa. Posjetio je džamiju u obližnjem mjestu Diegem tražeći posao. Ondje od njega, za razliku od Ripolla, traže potvrdu o nekažnjavanju.
Pita ih zašto mu ne vjeruju, zašto inzistiraju na tome ako radi kao imam u Španjolskoj. Više se ne vraća ondje. Posao ne dobiva. Predsjednik muslimanske zajednice iz Vilvoordea obraća se belgijskoj policiji i traži podatke o njemu. Jedan policajac šalje e-mailom upit katalonskoj policiji da mu javi što više podataka o njemu. Prepiska tu završava.
Es Satty je opet u Ripollu krajem ožujka gdje Younes i mladići odlaze u kafiće, uredno podmiruju račune i nastavljaju izlaziti s društvom. U zračnoj luci u Bruxellesu i podzemnoj željeznici blizu europskih institucija ubijeno je 35 osoba, a 340 ranjeno. Es Satty se nedavno vratio odande pa prati vijesti o bombaškom napadu. Bombe su izrađene acetonovim peroksidom, eksplozivnom kemikalijom. Na Bliskom istoku je svojedobno prozvana “Sotoninom majkom” zbog izrazito snažnog učinka premda je riječ o bombi kućne izrade.
Es Satty živi mirno. Od napada u Belgiji prošla je godina dana, a oni koji ga vide u kafiću kažu da je uglavnom sam, distanciran. Younes je u međuvremenu kupio motor pa s bratićem Mohamedom odlazi u posjet obitelji u M’rirt. Ožujak je, toplo je i na cestama nema gužve. Younesova rođakinja otvara vrata te ostaje iznenađena vidjevši ih ondje. Nitko ih nije očekivao. No pravo iznenađenje uslijedilo je kada se odbio rukovati s njom, a onda i s ostalim ženama. Ušao je, otuširao se pa otišao na molitvu petkom. Zatim su svi zajedno ručali.
Radikalizacija
Nekoliko mjeseci ranije već su bili primijetili promjenu njegova ponašanja. Postao je religiozno konzervativniji. Stariji Mohamed se pak bio promijenio tri godine ranije pa u M’rirtu vjeruju da je on utjecao na Younesa. Obojica su voljela izlaziti, piti alkohol, no to se sada promijenilo. U Ripollu pak susjedi i kolege s posla to ne primjećuju. Tek jedan rođak u Ripollu kaže kako se Younes nije htio rukovati s njegovom djevojkom, koja mu je bila prijateljica. Younes i Mohamed uživaju u rodnom kraju, s obitelji putuju zemljom, odlaze na druženja, vjenčanja. Sve je kao što je uvijek bilo. Vraćaju se zatim u Ripoll.
Ondje je, naoko, sve po starom. U zgradi gdje stanuje Younes živi i Hicham Ennadih, također Marokanac. On stanarima raznosi narančaste plinske boce koje služe za grijanje vode. Isti posao radi i njegov brat.
No Younes nije više tako često u stanu. Njegov bratić Mohamed, koji živi u blizini, u žutoj zgradi kraj kolodvora, također izlazi kao i ostali mladići iz obližnje zgrade.
Oko 300 kilometara južnije pored gradića Alcanara unajmili su kuću kamo redovito odlaze. Ondje se nekoliko mjeseci sastaju s imamom Es Sattyjem. U lipnju imam govori predsjedniku muslimanske zajednice da će uzeti odmor od tri mjeseca, a ovaj mu uzvraća da će mu onda morati naći zamjenu, osobu koja zna voditi molitve.
Mladići u kuću unose boce s plinom butanom i propanom, imaju ih više od 120. Kupuju 500 litara acetona 1. i 2. kolovoza. Nekoliko dana kasnije imaju sav materijal za sastavljanje “Sotonine majke”. Donose i čavle koji prilikom eksplozije poput mitraljeza mogu pokositi sve uokolo. Iz susjednih kuća nitko ništa ne primjećuje.
Younes i još trojica mladića sjedaju u crni automobil Audi A3 pa izlaze iz pokrajine Katalonije. Ulaze u Francusku te se preko njezina juga približavaju Parizu 11. kolovoza. Spavaju na jugu grada, a idući dan, 12. kolovoza, vraćaju se u Ripoll. Vlasnik automobila je Mohamed Alla, jedan od trojice braće Alla, iako automobil stalno koristi njegov brat Youssef.
Driss Oukabir, iz njihova društva, bio je otišao u Maroko, no 13. kolovoza slijeće na aerodrom El Prat u Barceloni kompanijom Air Arabian. I njemu je kartu kreditnom karticom kupio El Karib u svom prostoru s internetom. Imam Es Satty napušta svoj stan u Ripollu 15. kolovoza, a sustanaru govori da odlazi na neko vrijeme u Maroko gdje mu žive supruga i djeca. Od tada više nije viđen.
Younes i bratić Mohamed 16. kolovoza u 20.25 sati kupuju 15 jastučnica i metalnih kolutova u koje stavljaju pripremljeni eksploziv. Materijal je osjetljiv, no rade prema uputama. U kupaonici se suše pripremljene naprave. Sve je spremno.
Eksplozija
No u 23.30 sati mirnu noć u Alcanaru potresla je eksplozija. Iskre i plamen obasjali su uspavani kraj. Tijelo imama Es Sattyja nestaje u eksploziji, a raznesen je i Youssef, jedan od trojice braće Aalla. Na mjesto nesreće dolaze policajci, vatrogasci i hitna pomoć. Iz ruševina izvlače ozlijeđenog 21-godišnjeg Mohameda Houlija Chemlala rođenog u Melilli.
U zoru dolazi do nove eksplozije. Ozlijeđeno je nekoliko policajaca i vatrogasaca. Policija ujutro vjeruje da se ondje nalazio laboratorij za proizvodnju droge jer su viđali slične eksplozije.
Mladići su pak svjesni da im je plan propao. Napad eksplozivom većih razmjera u Barceloni i okolnim mjestima više nije moguće izvesti. Uništen im je sav materijal, a po njegovim ostacima će policija uskoro početi kopati. Štoviše, ondje su parkirani motor Kawasaki ozlijeđenog Chemlala, ali i automobil Peugeot 306 Younesova brata El Houssaina. Pitanje je trenutka kada će mu pokucati na vrata u Ripollu.
Sunce se već diglo visoko iznad Barcelone sutradan 17. kolovoza kada se odlučuju na novi, jednostavniji plan. Vremena za detalje više nema. Younes, njegov bratić Mohamed i Driss Oukabir odlaze iz Ripolla u 72 kilometra udaljeni gradić Sabadell. U lokalnoj rent-a-car kompaniji Telefurgo unajmljuju tri bijela kombija u 12.58 sati. Dva je platio kreditnom karticom Younes, a treći je unajmljen na Drissovo ime.
No Mohamed u kombiju Renault Kangoo doživljava nezgodu na autocesti pored primorskog gradića Cambrils u 15.25 sati. Je li riječ o padu koncentracije zbog nervoze nastale nakon eksplozije, nije jasno. Mohamed se sudario s drugim vozilom čiji vozač izlazi i govori da će nazvati policiju. Mohamedu bi još samo to trebalo. Preskače ogradu uz autocestu pa se pješke udaljava u nepoznatom smjeru.
Za to vrijeme ostali kombiji dolaze na odredišta. Younes u 16.30 sati ulazi u Barcelonu, vozi sporednim ulicama. Naglo skreće na šetalište La Rambla kojim na vrućini prolaze stotine turista. Ubrzava, pa naglim cik-cak kretanjem ruši prestravljene prolaznike. Na ulici nema zaštitnih stupića pa turisti padaju pokošeni idućih 700 metara. Kombi prolazi put od Trga Katalonije do tržnice Boquerìa. Iza njega je 13 mrtvih i oko 100 ozlijeđenih. Younes Abouyaaqoub zaustavlja kombi kod tržnice, izlazi i nestaje u mnoštvu. Nosi sunčane naočale, prugastu crno-bijelu polo majicu kratkih rukava i duge crne hlače. Hoda ubrzano idućih sat i pol. Već je prešao pola grada kad se pojavio na sveučilišnom parkiralištu ne tako daleko od stadiona Barcelone. Ljeto je pa studenata i nema. Pau Pérez, 34-godišnji Španjolac, ondje obično parkira svoj bijeli Ford Focus. To je upravo učinio u 18.10 sati kada se najednom pojavljuje Younes. Došljak vadi nož i ubada Péreza, gura ga u auto i sjeda za volan.
U bijegu
Policija je već postavila patrole na izlazu iz Barcelone, no Younes zna voziti te je uvjeren da će pobjeći. Vozi autocestom Diagonal, koja prolazi kroz grad, no na jednom izlazu vidi parkirani policijski automobil. Dvoje policajaca zaustavlja vozila. Younes dodaje gas, u naletu udara policajku i lakše je ozljeđuje, a njezin kolega vadi pištolj i puca na Ford. Desetak kilometara dalje, u mjestu Sant Just Desvern, zaustavlja se i izlazi iz automobila. Udaljava se pješke u nepoznatom pravcu, a iza sebe ostavlja Ford s beživotnim tijelom između prednjih i stražnjih sjedala.
Islamska država, u priopćenju objavljenom preko svoje agencije AMAQ, preuzima odgovornost za napad u Barceloni. U priopćenju navodi da je cilj vojnika Islamske države bila zemlja koja sudjeluje u međunarodnoj koaliciji predvođenoj Sjedinjenim Državama protiv nje. Španjolska ima nekoliko stotina vojnika u Iraku koji obučavaju lokalne vojnike za borbu protiv Islamske države, no ne sudjeluju direktno u kopnenim akcijama. U ostavljenom kombiju pored tržnice Boqueria policija pronalazi španjolsku putovnicu Chemlala, rođenog u Melilli, i Younesov identifikacijski broj za strance (NIE). Broj tablice vodi ih do tvrtke Telefurgo, gdje doznaju da je kombi unajmio Driss Oukabir. Drissova je fotografija u udarnim vijestima na televiziji.
Taj 28-godišnji Marokanac s francuskom putovnicom dobrovoljno dolazi u policijsku postaju u Ripollu i tvrdi da su mu ukradeni dokumenti. Policija ga pritvara i kreće u potragu za njegovim 17-godišnjim bratom Moussom, koji je mogao uzeti dokumente punoljetnog brata. Mediji objavljuju da je Moussa na Facebooku pisao poruke protiv “nevjernika”.
Napad u Cambrilsu
U 18.50 sati policija pronalazi drugi kombi, prazan, pored gradića Vica udaljenog 60 kilometara od Barcelone. U 19.20 sati u bolnici uhićuju ozlijeđenog Chemlala dok leži na bolesničkom krevetu. U jednoj napuštenoj kući u selu Riudecanyes udaljenom 70 kilometara od Alcanara, gdje je Chemlal ranjen u eksploziji, policija okriva malo zgarište. U pepelu pronalazi ostatke Younesove putovnice te ostatke putovnice i vozačke dozvole njegova bratića Mohameda. Vatra ih je bila uništila, no dijelovi su ipak vidljivi.
Mohamed se tada nalazi s četvoricom mladića – Moussom kojeg mediji smatraju vozačem s La Ramble, svojim bratom Omarom, Younesovim bratom El Hussainom te Saidom Aallaom čiji je brat poginuo u eksploziji u Alcanaru. Sjedaju u crni Audi A3 te odlaze u gradić Cambrils, na obali Sredozemnog mora.
Premda ondje živi 33.000 stanovnika, njihov se broj ljeti utrostruči. U 21.26 sati ulaze u kinesku trgovinu i kupuju četiri noža i sjekiru. Također kupuju tanjure, čaše i jedan kabel kako bi prikrili pravu namjeru. Nose majice kratkih rukava, jedan od njih nogometni dres, a na snimci kamere u trgovini čine se mirnima. Plaćaju ukupno 80 eura.
Na šetalištu uz more polako promiču turisti. U vrućoj ljetnoj noći gledaju kako valovi zapljuskuju pješčanu plažu. Na ulazu na šetalište parkiran je policijski automobil nakon popodnevnog napada u 100 kilometara udaljenoj Barceloni. Najednom približava se crni Audi gazeći prolaznike. Ubrzava pa udara u policijsko vozilo, te se prevrće na krov. Jedan policajac je lakše ozlijeđen. Mladići izlaze iz Audija s noževima i sjekirom. Opasani su pojasevima, čini se s eksplozivom. Četvorica trče prema jugu, a jedan prema sjeveru. Mladić koji trči sam nožem napada Španjolku iz grada Zaragoze. Ona poslije umire u bolnici. Policija vatrenim oružjem ubija četvoricu, a zatim i petog mladića koji stoji i maše rukom govoreći nešto. Pojasevi su lažni, nema eksploziva, otkriva policija nakon što nepomično leže na tlu i nakon pregleda robotom za prepoznavanje eksploziva. Nekoliko prolaznika je ozlijeđeno.
Potjera
Iduće jutro, 18. kolovoza, u Ripollu su uhićeni Mohamed Alla, vlasnik Audija, te Salh El Karib, vlasnik prostora s internetom koji je kupovao avionske karte. Policija tvrdi da je ćelija sastavljena od 12 osoba, od kojih je sedam poginulo, a četiri su uhićene. Preostaje samo jedna. Younes Abouyaaqoub.
Policija mu je izgubila trag kad je napustio Ford s ubijenim Španjolcem. Protekla su dva sata prije nego što je utvrđeno da u vozilu nije bilo eksploziva. U pomoć je pozvan Interpol jer bi Younes mogao već biti u Francuskoj ili nekoj drugoj zemlji.
Na zgarištu srušene kuće u Alcanaru policija pronalazi novi, ovaj put pravi opasač s eksplozivom. Uhićeni i ondje ranjeni Chemlal sucu u Madridu govori kako se imam Es Satty namjeravao žrtvovati, odnosno raznijeti eksplozivom tijekom napada na neku od znamenitosti u Barceloni. U ruševini istražitelji pronalaze zelenu knjižicu s rukopisom na arapskom jeziku. U njoj je zapisano: “U ime Alaha, Milosrdnog, Samilosnog. Kratko pismo Vojnika Islamske Države u zemlji Andalus križarima, mrziteljima, nepravednicima, korumpiranima.” Na prvoj stranici knjižice napisano je ime Abdelbaki Es Satty. Malo dalje pronađena je i njegova avionska karta kompanije Vueling za Bruxelles.
Prošla su četiri dana od napada u Barceloni kada je 21. kolovoza policija zaprimila dva telefonska poziva oko 15.30 sati. Dvije osobe, jedan policajac i jedna stanovnica, sigurni su da su vidjeli Younesa 40 kilometara od mjesta gdje je ostavio parkirani Ford. Muškarac visok 180 centimetara viđen je u ruralnom kraju pored mjesta Subirats. Ženi, koja se mimoišla s njim, na sporednoj cesti izvan mjesta bilo je sumnjivo što je bio toplo odjeven, s dugim rukavima, usred vrućeg sunčanog dana. Policija šalje patrolni automobil. Dvoje policajaca primjećuje Younesa skrivenog u vinogradu. “Ruke uvis”, viču. Mladić raskopčava košulju ispod koje su majica i opasač. Pokazuje opasač pa viče: “Alahu ekber” (Bog je velik). Policajci pucaju, ubijaju ga, a kasnije otkrivaju da nije imao eksploziv.
Četiri dana pješačenja
“Simulirao je lažnim opasačem poput onih u Cambrilsu, no mogao je to biti pravi opasač s eksplozivom”, kaže šef katalonske policije Josep Lluis Trapero. Ispod košulje su mu pronašli više noževa koji su poslani na analizu kako bi se utvrdilo je li kojim od njih ubijen vlasnik Forda.
Kako je Younes došao do tog izoliranog kraja u kojem živi 3000 ljudi, nije poznato. Jedan susjed tvrdi da se Younes približio jednoj kući te zazviždao. Do prije godinu dana ondje je živjela marokanska obitelj s trogodišnjom kćeri koju od odlaska više nitko nije vidio. Sada ondje živi Argentinac Augustin A., koji se nakon zvižduka pojavio na prozoru. Younes se udaljio u drugom smjeru kad je primijetio da ondje nije osoba kojoj se nadao, priča taj susjed. Pojavila se vijest i kako je 22-godišnji Younes pored Barcelone htio jednoj ženi ukrasti automobil prije dolaska onamo, no u tome nije uspio.
Čini se da je pješačio četiri dana i skrivajući se prešao 40 kilometara. Očito je bio iscrpljen. “Izgledao je kao pijan ili drogiran”, rekao je susjed pozivajući se na riječi Argentinca koji ga je vidio s prozora. Nije imao istu odjeću u kojoj je vozio po La Rambli. Široka odjeća, veća od njegova broja, upućuje istražitelje na zaključak da ju je negdje ukrao ili da mu je netko pomogao. Nitko, međutim, nije primijećen s njim.
Policija širi istragu na Maroko i Francusku. U Maroku je uhićen Younesov susjed iz Ripolla koji je svojedobno raznosio plinske boce.
Bez dosjea
Najveći misterij je, ipak, spoznaja da nitko nikada nije uočio ništa sumnjivo na mladićima i imamu. Mladići nisu imali policijski dosje niti su uočene ikakve veze s radikalnim skupinama. Njihovi suradnici s posla, učitelji, poznanici i obitelji, Španjolci i Marokanci, još uvijek ne mogu vjerovati da su oni izveli napad.
Uhićeni Driss Oukabir nalazi se izoliran u pritvoru pored Madrida gdje mu ostali zatvorenici prijete. Sucu je rekao kako nije član skupine i da je mislio da unajmljeni kombi služi za selidbu. Salh El Karib je na uvjetnoj slobodi i također tvrdi da on i njegov lokal s internetom nemaju veze sa skupinom. Mohamed Aalla je na uvjetnoj slobodi jer je sudac zaključio da je njegov Audi A3 stalno koristio njegov ubijeni brat. Jedino je Chemlal rekao kako su namjeravali napasti eksplozivom te da nitko izvana nije bio uključen. Optuženi su za terorizam.
Pod velom misterija je i to kako su imam i mladići mogli biti pripadnici tajne sekte Takfir Wal Hijra. Ili sljedbenici njezine ideologije. Njezine pripadnike smatraju najopasnijima jer se odriču svih pravila islama kako bi ostali neprimijećeni. Piju alkohol, jedu svinjetinu, nose sportske tenisice, slušaju glazbu, konzumiraju drogu, izlaze s europskim djevojkama, posjećuju diskoteke... Grijeh u zamjenu za džihad. Time postaju nevidljivi tajnim službama i policiji. Novine El País, pozivajući se na izvor u policiji, pišu da je 2007. primijećeno prisustvo te skupine u Španjolskoj.
“To bi moglo objasniti zašto ni imam ni pripadnici grupe nisu nikada pokazivali znakove radikalizma”, kaže osoba u policiji. “To je ponašanje koje nama i našim doušnicima otežava detektiranje mladih podložnih radikalizaciji.”
