Aleksandar Vučić povukao je jak, ali i vrlo intrigantan i izazovan potez kada je, kao novoizabrani (uskoro i novoustoličeni) predsjednik Republike Srbije, donio odluku da novi premijer – točnije: premijerka – Srbije bude dosadašnja ministrica državne uprave i lokalne samouprave, 42-godišnja Ana Brnabić.
Ana Brnabić će, naime, biti – bude li, za koji dan, doista izabrana (izglasovana) na sjednici Narodne skupštine Republike Srbije – prva žena na funkciji premijera Srbije u povijesti te zemlje, usto i osoba koja se javno deklarirala kao gay (što u relativno konzervativnoj zemlji poput Srbije zvuči gotovo kao znanstvena fantastika), a pritom je i djelomice hrvatskih korijena – ne Hrvatica u punom smislu te riječi, kako se to ovih dana pisalo u hrvatskim medijima.
Ipak, moji me kolege – srpski novinari – upozoravaju da su ova neviđena gužva i prividni kaos oko “amenovanja” mandatarke Ane Brnabić u srpskom parlamentu ipak pomalo isforsirani, odnosno da se Aleksandar Vučić ni u snu ne bi odlučio za Anu Brnabić kad ne bi bio siguran da će proći proceduru u srpskome parlamentu.
I eto, nisam svoj tekst ni završio, a na srpskim portalima je već objavljeno da je Srpska napredna stranka snažno podržala odluku Aleksandra Vučića da Ana Brnabić bude izabrana za premijera – uz napomenu (ogradu) da sada slijedi “prebrojavanje” ima li ona potrebnih 128 glasova za izbor u Skupštini Srbije. U slučaju da ne bi imala, išlo bi se – navodi se – na nove izbore, iako su šanse za takvo što objektivno vrlo male.
Inače, svi moji sugovornici u Beogradu, pa i oni koji Aleksandru Vučiću nisu odviše skloni, kažu mi da je Vučićeva odluka da za novog premijera/premijerku Srbije izabere Anu Brnabić – “maestralna”.
Kako su mi detaljno opisali znanci i prijatelji/prijateljice Ane Brnabić, njezina je prava domovina ipak Srbija, a ne Hrvatska, uz napomenu da je za Hrvatsku vezana – matematički precizno rečeno – četvrtina njezinih korijena.
Hrvat je, naime, bio Anin djed po ocu, Anton. On je rođen u Staroj Baški na Krku. Po zanimanju je bio vojno lice. Kao mladić on se u Drugome svjetskom ratu priključio partizanima, a poslije rata je kao oficir, po činu potpukovnik, ostao u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA).
Aninu baku (po ocu) Anton je upoznao u užičkoj Požegi. Ona je podrijetlom iz Gorobilja kod Požege, gdje i danas živi dio Anine obitelji za koji je ona veoma vezana. Nakon što su se Anton i Anina baka (po ocu) vjenčali, njihov sin – Anin otac Zoran – došao je na svijet 1950. godine.
Anina obitelj nikada nije živjela u Hrvatskoj. Anin otac Zoran završio je gimnaziju u Valjevu, a studije u Beogradu, gdje je nastavio živjeti i raditi. Anina je obitelj uvijek živjela u Beogradu, a na Krk je išla tijekom ljetnih ferija i godišnjih odmora, osim 90-ih godina, kada je u Hrvatskoj trajao rat.
Dobra prijateljica Ane Brnabić rekla mi je o njoj:
– Ana je Srpkinja, njezina domovina je Srbija i ona uvijek ističe da je veliki patriot, zbog čega se i vratila u zemlju nakon šest godina boravka u inozemstvu.
Aleksandar Vučić odlučio je Srbiju povesti prema Zapadu, a na tome njegovu putu najčvršća karika bit će mu upravo nova predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić. Jasno, ako prođe izbor u parlamentu.
Jedan moj beogradski sugovornik blizak srpskoj mandatarki rekao mi je:
– S Anom Brnabić Vučić kupuje vrijeme na svom putu, tj. na putu Srbije, prema Zapadu, odnosno prema međunarodnim, zapadnim integracijama. Ali to vrijeme on neće moći kupovati unedogled – to može ići samo do određene vremenske točke, kada će Srbija morati definitivno reći u kojem smjeru doista ide: prema Zapadu ili prema Istoku. Ana će brod Srbije iskreno usmjeravati prema Zapadu…
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
