SVEMIRSKI PROGRAM DONALDA TRUMPA

KAKO JE DONALD TRUMP NAJAVIO POVRATAK AMERIKANACA NA MJESEC I Bush i Obama pričali su o svemirskom programu, ali čini se da Trump misli ozbiljno

REUTERS

Harrison Schmitt bio je, u sklopu misije Apollo 17, posljednji čovjek koji je, prije točno 45 godina, 14. prosinca 1972. godine, hodao po Mjesecu

Trumpova najava povratka na Mjesec u mnogim je medijima pobudila reminiscencije na hladni rat kad su se Amerikanci i Sovjeti nadmetali i na Zemlji i u svemiru. Uostalom, tijekom hladnog rata rođen je projekt Apollo kao odgovor na sovjetski prodor u svemir

Njegovo ime je Harrison Schmitt. Bez pomoći Googlea danas bi malo tko znao tko je on. No, prije 45 godina bio je poznat diljem svijeta kao član misije Apollo 17, posljednje NASA-ine misije koja je boravila na Mjesecu. Danas Harrison Schmitt ima 82 godine, umirovljeni je sveučilišni profesor geologije, bivši republikanski senator iz Novog Meksika te nakon smrti slavnog astronauta Eugenea Cernana nosi titulu “zadnjeg Amerikanca na Mjesecu”.

“Danas se obvezujemo da neće biti zadnji”, poručio je prije desetak dana iz Bijele kuće američki predsjednik Donald Trump. Pomalo nezapaženo, jer se cijeli svijet bavio njegovim priznanjem Jeruzalema kao glavnog grada Izraela, Donald Trump je tada najavio povratak Amerikanaca na Mjesec. U društvu Harrisona Schmitta, legendarnog Buzza Aldrina koji je u srpnju 1969. godine šetao po Mjesecu te nekolicine NASA-inih dužnosnika, Trump je u Ovalnom uredu potpisao Direktivu o svemirskoj politici koja nalaže NASA-i da “provodi inovativan program istraživanja svemira kako bi se američke astronaute ponovno poslalo na Mjesec i naposljetku na Mars”.

“Ovo označava prvi korak u povratku američkih astronauta na Mjesec nakon 1972. godine. Ovoga puta, nećemo samo postaviti našu zastavu i ostaviti tragove naših stopala. Postavit ćemo temelj za misiju na Mars, i možda jednog dana, za mnoge daleke svjetove”, izjavio je Trump čija se najava točno poklopila s 45. godišnjicom spuštanja misije Apollo 17 na Mjesec. Najava američkog povratka na Mjesec u mnogim je medijima pobudila reminiscencije na hladni rat kad su se Amerikanci i Sovjeti nadmetali i na Zemlji i u svemiru. Uostalom, tijekom hladnog rata rođen je projekt Apollo kao odgovor na sovjetski prodor u svemir.

Prvi satelit

Sovjeti su u listopadu 1957. godine lansirali prvi umjetni satelit Sputnjik 1, a mjesec dana poslije i Sputnjik 2 s moskovskom kujicom lutalicom Lajkom, prvim živim bićem u svemiru. Ta dva događaja bila su za američku naciju “šok razine Pearl Harbora”, pa je SAD odgovorio osnivanjem svemirske agencije NASA-e koja je “obećala” da će poslati prvog čovjeka u svemir. No, Rusi su ponovno bili brži pa je 1961. prvi čovjek u svemiru bio kozmonaut Jurij Gagarin. Čak je i prva žena u svemiru bila Ruskinja, kozmonautkinja Valentina Terješkova, koja je 1963. godile letjela u svemirskom brodu Vostok 6.

“Vjerujem da se ova nacija samoj sebi treba obvezati da postigne cilj kojim bi prije kraja ovog desetljeća dovela čovjeka na Mjesec i vratila ga sigurno na Zemlju. Nijedan projekt u svemiru u ovom razdoblju neće biti tako impresivan za čovječanstvo”, rekao je u svom poznatom govoru u Kongresu 1961. godine američki predsjednik John F. Kennedy. Njegovo obećanje ispunio je kapetan misije Apollo 11 Neil Armstrong koji je 20. srpnja 1969. godine kao prvi čovjek na Mjesecu napravio “mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo”.  Tijekom projekta Apollo, koji je skončao budžetskom smrću 1972. godine, na Mjesecu je boravilo 12 astronauta koji su na Zemlju donijeli ukupno 380 kilograma kamenja za istraživanje.

Donald Trump nije prvi američki (republikanski) predsjednik koji je najavio povratak Amerikanaca na Mjesec. George Bush stariji najavio je još 1989. godine, kada se obilježavalo 20 godina misije Apollo 11, stalnu američku bazu na Mjesecu. I ne samo to, Bush stariji te je godine najavio da će se do 2019. godine američki astronauti iskrcati na Marsu. No, ništa od toga. I njegov sin razmetao se sličnim svemirskim obećanjima.

Bushova poruka

“Povratak Mjesecu je važan korak u našem svemirskom programu. Izabrali smo istraživati svemir kako bismo poboljšali naše živote i ojačali naš nacionalni duh. Stoga nastavimo putovanje”, poručio je u siječnju 2004. godine George W. Bush tijekom spektakularnog govora u maniri Johna F. Kennedyja. Bush je tada lansirao program Constellation, povratak Amerikanaca na Mjesec do 2020. godine. No, bili su to samo preskupi snovi što se pokazalo u veljači 2010. godine kad je Barack Obama ukinuo 40 milijardi dolara vrijedni program Constellation zbog nedostatka sredstava. Obama je tada najavio da se do 2025. godine očekuje konstrukcija novih letjelica za duga putovanja koje bi trebale omogućiti let ljudi u duboka svemirska prostranstva.

Spoznavši da NASA ne mora rasipati goleme količine novca poreznih obveznika na razvoj skupih raketa i letjelica kad za to može koristiti usluge privatnih kompanija, Obamina administracija potakla je kompeticiju među svemirskim kompanijama čiji je broj u stalnom porastu. Prema NewSpace Globalu, diljem svijeta djeluje oko 1000 svemirskih kompanija, čiji je globalni opseg 2014. godine dosegnuo 330 milijardi dolara.

Ipak, odustajanje od programa Constellation izazvalo je bijes među najpoznatijom američkim astronautima, uključujući i legendarnog Neila Armstronga, koji su odluku Obamine administracije nazvali “posmrtnim maršem za američke svemirske letove s ljudskom posadom”.

“Mnogi sada u medijima kalkuliraju da će idući čovjek na Mjesecu biti Kinez. Po meni, možda to neće biti Kinezi nego Rusi ili čak Indijci. Ne treba zaboraviti da su prije 40-ak godina, u vrijeme misije Apollo 8 i misije Apollo 11, Rusi bili jako blizu toga da prvi slete na Mjesec. No, njihova je nova velika raketa u prosincu 1968. godine eksplodirala i razorila lansirnu rampu, što su dokumentirale tajne snimke američkih špijunskih satelita koje su nedavno objavljene u javnosti”, ispričao je u veljači 2010. godine za Jutarnji list Mike Vucelic (1930. – 2012.), projektni menadžer misije Apollo porijeklom iz Hrvatske.

Lunarno selo

U situaciji kad Kina, Japan, Rusija ističu da žele poslati ljude na Mjesec, a Europska svemirska agencija (ESA) iznosi plan o gradnji “lunarnog sela”, Donald Trump nije mogao stajati po strani. Da se Amerikanci planiraju vratiti na Mjesec, natuknuo je u listopadu ove godine potpredsjednik Mike Pence.

“Mjesec će biti samo korak na našem putu, teren za osposobljavanje, mjesto za jačanje naših komercijalnih i međunarodnih partnerstva kako bismo preusmjerili američki svemirski program prema čovjekovu istraživanju svemira”, rekao je Pence, koji predsjedava nedavno “oživljenim” Nacionalnim vijećem za svemir, savjetodavnim tijelom koje nije bilo aktivno 25 godina.

Ipak, ni američki predsjednik ni njegov potpredsjednik nisu još specificirali kada bi se letjelica s ljudskom posadom mogla spustiti na Mjesec. Nisu rekli ni koliko bi to koštalo. No, analitičari smatraju kako bi ti podaci mogli biti izneseni u javnost u veljači 2018. godine kada će Trumpova administracija objaviti prijedlog za fiskalnu 2019. godinu. Sadašnji NASA-in budžet iznosi oko 20 milijardi dolara, što svakako nije dovoljno za povratak astronauta na Mjesec, koji bi prema nekim procjenama stajao barem 100 milijardi dolara.

Tri scenarija

Eric Berger, jedan od urednika na portalu Ars Technika specijaliziranom za znanost i tehnologiju, iznosi tri moguća scenarija razvoja Trumpova plana povratka Amerikanaca na Mjesec.

Prvi je scenarij “status quo”, koji se čini najvjerojatnijim jer je put s najmanje otpora.

“Prema tome scenariju NASA i dalje troši tri do četiri milijarde dolara godišnje za razvoj rakete Space Launch System (SLS) i letjelice Orion, a agencija na kraju dobiva dovoljno sredstava za izgradnju Deep Space Gatewaya, neke vrste svemirske postaje u blizini Mjeseca. U slučaju toga scenarija NASA-ini astronauti ne bi mogli sletjeti na Mjesec prije 2030. godine. Naravno, pod uvjetom da se i idući američki predsjednik drži Trumpova plana”, ističe Berger koji drugi scenarij mogućeg razvoja naziva “velikom investicijom”.

“Recimo da predsjednik Trump stvarno želi poslati ljude na Mjesec. To je moguće s raketom SLS i letjelicom Orion, ali to NASA ne može napraviti sa sadašnjim proračunskim ograničenjima. Ako bi se godišnje dodavalo četiri milijarde dolara NASA-inom programu istraživanja, agencija bi mogla ubrzati rad na Deep Space Gatewayu (ili ga potpuno otkazati) i krenuti u izgradnju lunarnih landera i nastambi na površini Mjeseca. Postoje privatne tvrtke, kao što su Bigelow Aerospace i United Launch Alliance, koje već rade na inovativnim konceptima za ljudske aktivnosti na Mjesecu. Ali, trenutno su te aktivnosti izvan dosega postojećeg proračuna NASA-e”, istaknuo je Berger.

Treći scenarij Berger naziva “idemo komercijalno”, a prema njemu NASA bi se oslanjala na fiksne ugovore s privatnim svemirskim kompanijama. Takav model NASA već koristi kod prijevoza tereta na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS).

“Tvrtke kao što su SpaceX, Blue Origin, United Launch Alliance i niz drugih razvijaju rakete i letjelice sposobne za operacije na Mjesecu i oko njega, ali po znatno nižim troškovima od razvoja rakete SLS i letjelice Orion. Ako bi NASA izgradila svoj lunarni program na osnovi komercijalnih ugovora s fiksnim cijenama umjesto da razvija vlastitu raketu i svemirske letjelice, agencija bi vjerojatno mogla realizirati slijetanje ljudi na Mjesec tijekom idućeg desetljeća. No, prema svemu sudeći, ne postoji politička volja koja bi progurala takav radikalno komercijalni program kroz Kongres”, zaključio je Berger.

Izdvajamo

Iz drugih medija