Bana Alabed, sedmogodišnja Sirijka, evakuirana je u sigurnost prema sporazumu ruskih i turskih vlasti o evakuaciji civila i pobunjeničkih snaga iz istočnog Alepa. “Dobro došla, Alabed Bana”, napisao je turski humanitarac Burak Karacaoğlu iz nevladine udruge IHH nakon što je djevojčica zajedno s obitelji u grupi od 1500 izbjeglica u jednom od karakterističnih svijetlozelenih autobusa stigla u sigurnost.
Bana Alabed vjerojatno je najslavnije dijete iz istočnog dijela velikog starog grada. Njezine postove na društvenim mrežama od rujna ove godine pratilo je više od 320 tisuća sljedbenika. Poznata je po porukama apelima upućenim američkom predsjedniku Baracku Obami i britanskoj premijerki Theresi May.
Sedmogodišnje dijete iz sirijskog okruženja, jasno, nije samo pisalo poruke nego je njezin account vodila majka Fatima, učiteljica engleskog jezika. Aktivnost na društvenim mrežama, postavljanje fotki i filmića obitelji je, kako su rekli, pomoglo da lakše preživi teška bombardiranja i nestašice.
Selfie u paklu - Neposredno nakon oslobađanja Alep je postao turistička atrakcija, što pokazuje snimka od 17. prosinca
Bijeg iz grada
Majka Fatima izravno je komunicirala s Mevlütom Çavuşoğluom, ministrom vanjskih poslova u Erdoğanovoj vladi, koji je poručio:
– Izdrži, sestro. Turska čuje tvoj poziv. Radimo danonoćno da spasimo djecu Sirije – poručio je Çavuşoğlu.
Nema sumnje da je obitelj Bane Alabed sunitska i da su vjerojatno zbog toga roditelji odlučili napustiti Alep, nakon što su snage Bašara Al Asada došle na korak od potpunog preuzimanja istočnog dijela grada. Razlozi mogu biti neslaganje s režimom, strah od vjerojatne odmazde, pa i nepostojanje osnovnih uvjeta za život.
Nedaleko od Alepa u dva mjesta s većinskim šijitskim stanovništvom, Fua i Kefraja, prva evakuacija je propala. Nastradali su zeleni autobusi, dok su vozači jedva spasili živu glavu. Zapaljeno ih je osam uz obvezni video na YouTubeu i LiveLeaku što su ga postali bradati počinitelji. Nakon tog ozbiljnog incidenta kanal evakuacije je ponovno uspostavljen i nastavljeno je izvlačenje stanovnika Fue i Kefraje, šijitskih enklava u provinciji Idlib pod pobunjeničkom sunitskom upravom.
Rat na mreži - Društvene mreže kroz postove stanovnika Alepa dok u ruševinama čekaju kraj odigrale su ključnu ulogu u uvjeravanju javnosti da je u tijeku genocid
Zapadni mainstream mediji u posljednjih mjesec-dva od početka odlučujuće ofenzive Asadove koalicije pod ruskim vojnim kišobranom svakodnevno izvještavaju o patnjama civila, posebno žena i djece pod naletima Sirijaca, libanonskog Hezbolaha, iranskih i iračkih šijitskih milicija. Bunker buster bombe iz zraka, bombardiranja teškim kopnenim kalibrima, nedostatak hrane, vode, neljudski uvjeti za život najugroženijih kategorija. Pritom su društvene mreže kroz postove stanovnika Alepa dok u ruševinama čekaju kraj odigrale ključnu ulogu u uvjeravanju javnosti da je u tijeku genocid, usporediv s vukovarskim i srebreničkim.
Okretanje prema Asadu
No, treba znati da je Sirija prvi globalni sukob velikih sila, ali preko posredničkih snaga na zemlji vođen svim dostupnim mrežnim komunikacijama. Zamjetno je da sirijska strana koju predstavlja predsjednik Bašar al Asad i u zapadnoj javnosti, izvan mainstreama dakako, ima značajnu potporu koja se ne može pripisati samo plaćenim ruskim, iranskim, sirijskim ili libanonskim trolovima na internetu. Stav da legalna vlada međunarodno priznate države ima pravo vraćati pod kontrolu odmetnuti teritorij gotovo pa dominira na alternativnoj sceni.
Bana Alabed - Zbog postova na društvenim mrežama postala je najslavnije dijete iz istočnog Alepa
Iako malo tko osim insajdera razumije što se točno događa u Siriji, reakcija odbijanja politike Zapada u Siriji posljedica je nevjerojatnih zvjerstava koja su proteklih godina počinili pripadnici raznih terorističkih skupina, posebno Islamskog kalifata. Odrubljivanje glava, razapinjanje na križ, paljenje benzinom živih ljudi, bacanje homoseksualaca s nebodera, cijeli ocean nevjerojatnog nasilja prenošen preko najjačih svjetskih mreža, javnost je okrenuo prema Asadu i Rusiji, a protiv nejasnih pobunjenika bez političkog lidera i programa kojima dominiraju najokrutniji teroristi u povijesti civilizacije. EU/NATO zemlje pokazale su se dosljednima jedino u inzistiranju da Asad mora otići milom ili silom, a što poslije Asada, nitko nije bio u stanju ponuditi. Kalifat, krvoproliće, javna smaknuća, širenje na Balkan pa u Europsku uniju? Asad ili glavosječe? Odgovor je jasan.
Kako politiku modeliraju mainstream mediji, a (još) ne društvene mreže, pritisnuti unisonom kampanjom iz Europe i Amerike Rusi su osmislili “live stream” plan evakuacije uz TV kamere postavljene duž cijelog prašnog puta uokvirenog ruševinama, iz Alepa prema Idlibu. U pratnji konvoja međunarodni Crveni križ i humanitarci. Precizirali su da je šest kilometara pod njihovom kontrolom, a preostalih 21 do Idliba pod pobunjeničkom. Na očigled cijelom svijetu željeli su pokazati da je operacija civilizirana. I čini se u tome uspjeli pogotovo nakon što je prvi uzvratni pokušaj evakuacije šijitskih enklava završio divljačkim napadom na autobuse.
Evakuacija
pobunjenika - Javni hibridni rat optužbama u punom je zamahu. Može li Trumpov dolazak donijeti temeljiti zaokret?
Evakuaciju Alepa Rusi su mogli provesti jedino uz pomoć ključnog regionalnog igrača Turske. Putin i Erdoğan bez diplomacije iz Washingtona ili Bruxellesa postigli su dogovor koji se može smatrati krunom njihova tihog pakta na snazi od 15. srpnja i turskog vojnog puča. Među dvojicom šefova u Moskvi i Ankari očito postoji strateški plan, o zajedničkom djelovanju u Siriji čije detalje ne zna nitko, osim njih dvojice.
Je li Putin životno zadužio impulzivnog Erdoğana tako što ga je na vrijeme upozorio da su pučistički helikopteri s njegovim ubojicama krenuli prema ljetovalištu Marmaris gdje se odmarao prije puča? Nepotvrđeno, ali vjerojatno, jer se takav zaokret u odnosima dvojice lidera nakon izrazitog neprijateljstva, jedino time može protumačiti. Do puča 15. srpnja ove godine Rusija i Turska bile su na pragu pravog vrućeg rata nakon što su Turci koncem prošle 2015. oborili ruski Su-24 na granici, a od puča totalni saveznici. Čak ni najnoviji teški incident, ubojstvo ruskog veleposlanika Andreja Karlova, usred Ankare od strane turskog policajca, to izgleda neće promijeniti. Putin i Erdoğan odmah po atentatu na Karlova izjavili su da je to provokacija kako bi se spriječila suradnja u Siriji, te dodali da se pregovori Rusije, Turske i Irana nastavljaju.
Turska suradnja na Alepu ogromna je Erdoğanova usluga Putinu. Osvajanje drugog najvećeg grada od strane koalicije Bašara al Asada kruna je ruskog angažmana u ratu od rujna 2015., bez obzira na to što je gotovo istovremeno pala Palmira, prvi grad koji su u Siriji pomogli osloboditi. U ostvarenju cilja “Alep” dominantni su ipak bili delikatni pregovori, a ne brutalna vojna sila. Taj mini rat završio je kolonama autobusa, a ne totalnim ravnanjem istočnog dijela grada.
Čeka se Trump
Što dalje? Ruska diplomacija utjelovljena u dvojici teškaša, Vitaliju Čurkinu u Ujedinjenim narodima i Sergeju Lavrovu u Moskvi, odmah nakon osvajanja Alepa okrenula je pilu naopako. Rješenje u Siriji ne može biti vojno, ponovili su više puta, a nakon njih dvojice isto je naglasio i njihov šef Putin. Sveobuhvatni mirovni pregovori za cijelu Siriju, potpisivanje mirovnog sporazuma i raspisivanje izbora u cijeloj zemlji cilj je koji su proklamirali. Za početak Putin i Erdoğan najavili su mirovne pregovore s pobunjeničkim vođama u glavnom gradu Kazahstana Astani.
Ta opcija logičan je izbor ruskih stratega u situaciji kad je zemlja iznurena sankcijama, a vodi dva vruća i jedan glomazni hladni euroatlantski rat. Rastezanje sirijskog rata unedogled u kombinaciji s ozbiljnim napetostima na kućnom pragu u Ukrajini, hladnoratovskom retorikom s europskim susjedima i Amerikom za Rusiju je omča oko vrata. U Siriji su već postignuti strateški ciljevi. Ne samo da je zadržana pomorska baza u Tartusu, nego je uspostavljena nova u Hmejmimu, te potencijalno i treća usred pustinje, između Homsa i Palmire, Tiyas, ili T–4.
Vladimir Putin zabio je zastavice i sad čeka smjenu vlasti u Washingtonu. Što će ona donijeti? Po svim signalima očekuje se promjena američke politike prema žarištima u Ukrajini i Siriji. Donald Trump, potpuno suprotno od aktualne politike zaoštravanja na svim frontovima, mogao bi donijeti generalni dogovor o globalnim interesnim zonama i popuštanje napetosti u Europi i na Bliskom istoku. Smanjenje intenziteta hibridnog rata koji se posljednjih godina vodi na svim frontovima također bi moglo smanjiti napetosti i na Balkanu, gdje se sve više osjeća neprijateljska retorika. Od Makedonije, preko Kosova, Srbije, Crne Gore do Bosne i Hercegovine i Hrvatske, nekoliko je dominantnih sukobljenih interesa koji nužno ne moraju voditi u rat, ali cijelu regiju čine trajno nestabilnim potencijalnim žarištem novih sukoba koji u suštini lokalnim narodima ne mogu donijeti ništa dobro.
Zaoštravanje do kraja
Ono što upada u oči jest inzistiranje odlazeće američke administracije na zaoštravanju do posljednjeg trena. Popuštanja nema. EU/NATO kombinacija svaki potez Rusije u Siriji tumači kao teško i neoprostivo kršenje ljudskih prava, dok Rusija preko mreže svojih medija na engleskom jeziku, posvećenih isključivo zapadnom javnom mnijenju, sugerira da zapadne zemlje i dalje uporno podržavaju teroriste. Svi su odavno skinuli diplomatske rukavice. Na Vijeću sigurnosti američka veleposlanica Samantha Power Ruse optužuje za zločin nad civilima u Alepu, a Vitalij Čurkin uzvraća – nemojte glumiti majku Terezu, jer je poznato kakav ste nered napravili u Iraku, Libiji i Siriji! Do dolaska Trumpa ista meta, isto odstojanje. Svakodnevno šamaranje Rusa zbog sirijskih civila, a s druge strane kontraoptužbe o pomaganju terorista. Zadnji primjer je priča plasirana vjerojatno iz ruskog odjela za psihološko ratovanje o uhićenju čak 14 časnika iz zemalja NATO-a plus Izraelaca u nekom podrumu u istočnom Alepu. Objavili su je razni rubni internet mediji, svi do jednog bez ikakva dokaza, ali postala je medijski fakat oko kojega se danima raspravlja.
U međuvremenu sirijski špijuni su plasirali priču da je Bana Alabed, djelovojčica s početka ove priče, obična izmišljotina s ciljem senzibiliziranja delikatne europske javnosti.
Javni hibridni rat optužbama u punom je zamahu, dok se vrući pustinjski rat vodi prikriveno uz umočenost svih vojnih sila svijeta. Može li dolazak Trumpa doista donijeti temeljiti zaokret? To bez obzira na lijepe želje iz Rusije nitko ne može točno predvidjeti.