GLOBUS: EKONOMIJA NOGOMETA

HRVATSKA ĆE ZAHVALJUJUĆI VATRENIMA U RUSIJI ZARADITI MILIJARDE! Ruke trljaju ugostitelji, pivarska industrija, trgovine, kladionice, teleoperateri...

Ronald Goršić / HANZA MEDIA

 

Čudo se dogodilo: već otpisana generacija najtalentiranijih Vatrenih još od njihove originalne postave iz 1998. godine ipak se preko kvalifikacijskog ruleta dočepala glavne nagrade svjetskog nogometa – mundijala, koji propuhom čisti ustajali zrak hrvatskog nogometa, isti onaj čiji je “miomiris“ još prije mjesec dana zvao sveopću deratizaciju na trećem katu zagrebačkog Hiltona.

Neće, doduše, ovaj trijumf nad Grčkom primiriti želju za općim i sveobuhvatnim promjenama u hrvatskom nogometu, no svakako je odgodio očekivani antiklimaks za koji je nogomet, zajedno sa svojim vlastodršcima, bio spreman. Vatreni su pod Čačićem djelovali kao u klimakteriju, valunzi su nas njihali od euforije i vrućine u Francuskoj sve do paljenja radijatora na plus 20 i depre tijekom ovih kvalifikacija koje su vrhunac doživjele upravo protiv Finske, kada se i srušio čovjek koji se više bavio unutarnjom politikom i aktivizmom nego onim za što je primarno plaćen - nogometom. Novi izbornik Zlatko Dalić je pak ucviljenu gospođu preko noći preobrazio u razigranu “ljepotušku“ koja bi u Rusiji, kako se i očekivalo, trebala doživjeti svoj klimaks.

Ono što je u ovoj analizi važnije jest činjenica da je Dalić na “grčkom vjenčanju“ direktno Hrvatskom nogometnom savezu, ali i kompletnom hrvatskom gospodarstvu, na osnovi svoje preobražene mlade osigurao sjajnu “dotu“, koja će hrvatskoj nogometnoj eliti donijeti dugogodišnji nastavak blagostanja, a hrvatskoj državi novu bocu kisika koja je toj bolesnoj astmatičarki prijeko potrebna.

 

Kruha i igara

Nije zalud u Maksimir stigao premijer Plenković sa svojom svitom, jer izuzev guštanja u nogometu, kazuje to povijest, država odlično živi svake dvije do četiri godine, kada se u lipnju nacija preobrazi u gorljivog navijača koji troši praktički do iznemoglosti. Davno je sport, a poglavito nogomet, uostalom, prestao biti konzument kruha i igara, sada se on servira uz plazme, kavijar i šampanjac. Banket velikana nikada nije bio bogatiji, a mi, koji uživamo blagodat vrhunskih nogometaša i takve reprezentacije, nismo među onima koji skupljaju mrvice, već se obilato u svim sferama gostimo onako kako su to i zamislili oni koji su ga prije pedesetak godina pretvorili u stol za odabrane konzumente…

 

Nekidan sam na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu svjedočio živoj, posjećenoj i vrlo edukativnoj tribini koja je studentima razotkrivala tajne modernog nogometa. Tribini na kojoj je jasno, potkrijepljeno studijama i objavljenim publikacijama, pojašnjeno kako je u modernom svijetu, od šezdesetih godina prošlog stoljeća do danas, nogomet postao - estrada.

“Danas su najveće zvijezde istovrsne glazbenicima, a klubovi bendovima. Ono što je nekoć u osnovi koristilo lokalnu zajednicu kao bazu, sada se bazira na internacionalnoj sferi, koja za svoju svrhu ima komercijalizaciju, a ona pak donosi ono što je postalo ključni faktor današnjeg nogometa, a to je novac“, bio je jedan od mnogobrojnih zaključaka pokretača tribine, redovnih profesora FPZ-a, Marina Mustapića i Benjamina Perasovića.

No klupski nogomet preslika je reprezentativnog. Premda sve više jačaju ultraške akcije protiv modernog nogometa (Against modern football), on je postao mainstream koji se udomaćio u našem društvu i domovima. I on je postao onaj koji, barem zasad, lupa diktat ne samo preživljavanja nego i prosperiteta. Upravo je stoga uz prestiž, jasno, kao i dokaz (kontinuiteta) kvalitete, novac taj koji je postao krucijalna činjenica u dohvaćanju velikih natjecanja, u ovome slučaju i Svjetskog prvenstva u Rusiji sljedeće godine.

 

Pogotovo jer je i Fifa, generirajući prihode sponzora i enormnih TV prava - a bez obzira na lanjski rashod Kuće svjetskog nogometa, težak 369 milijuna američkih dolara – za nogometni ruski rulet osigurala rast od 12 posto u odnosu na nagrade koje su zemlje sudionice mundijala osigurale prije četiri godine u Brazilu.

Prvi čovjek nogometa

Tako će, naime, sljedeće godine zbroj nagradnog fonda biti težak točno 400 milijuna dolara, što je, dakle, povećanje u odnosu na 2014., kada su 32 reprezentacije raspodijelile 358 milijuna dolara.

“Rast je neminovno vezan uz pozitivne znakove financijske prirode koje prate Fifu u proteklom razdoblju“, rekao je prvi čovjek nogometa Gianni Infantino.

“Bez obzira na minus koji smo ostvarili prošle godine, ova godina donijela je pomak koji će, dakako, osjetiti i reprezentacije“, najavio je Talijan.

U prijevodu, one reprezentacije koje izbore SP u startu će dobiti 1,5 milijuna dolara za troškove priprema, a kao nagradu za osiguranje mjesta među 32 najbolje izabrane vrste svijeta ugrabit će dodatnih osam milijuna dolara, što je, doduše, identičan iznos onome koji se dijelio prije četiri godine. No nastavak natjecanja donosi bitno poboljšanje financijske krvne slike; ulazak u drugi krug donosi 12 milijuna dolara (u odnosu na osam 2014.), proboj u četvrtzavršnicu natjecanja 16 za razliku od brazilskih 14, četvrto mjesto 22 (20), treće mjesto 24 (22), drugo mjesto 28 (25), dok uz grandioznu zlatnu božicu, pehar namijenjen osvajaču Svjetskog prvenstva, novi će šampion ugrabiti 38 milijuna Fifinih dolara nagrade, tri više nego u Rio de Janeiru 2014. godine.

Sponzorski novac

To je samo dio onoga što reprezentacije spremaju u džep, a time direktno Savezu donose miran život u sljedećem periodu. Jer, raste priljev sponzorskog novca, raste priljev od TV prava, kao i prodaje raznih suvenira te svega što ide uz šušur koji se zove mundial, definitivno najluđe natjecanje na svijetu, s obzirom na to da sa sobom nosi neracionalnu potrošnju, uz koju obilato dobro živi cijela država.

Uostalom, studije koje su rađene u proteklim razdobljima donijele su egzaktne računice, i to vrlo pozitivne, zbog kojih, zapravo, u državama poput naše, koje se “pune“ stihijski, ne s planom, upravo odlasci na najveća natjecanja nisu samo preljev nego su baza na koju vlast ozbiljno računa. Te studije rađene prije četiri godine jasno i bez ikakvih ograda objavile su da je hrvatsko gospodarstvo temeljem našeg plasmana na mundijal u Brazilu zaradilo gotovo dvije milijarde kuna! Za Rusiju, kažu zasad još neslužbene projekcije, taj se iznos može samo uvećati, pa rasti čak i do 2,5 milijarde kuna.

U prvome redu, ruke zbog plasmana trljaju ugostitelji, potom pivarska industrija, a zatim i dućani koji prodaju televizore te kladionice, teleoperateri, turističke agencije, suvenirnice, tvornice grickalica te, jasno, i trgovine koje će duljiti svoje uredovno vrijeme da bi namirile sve konzumente koji u doba velikih nogometnih natjecanja kreću u sumanutu potrošnju i peglanje kartica do iznemoglosti.

Kažu ta ista istraživanja da će ta “vatrena“ potrošnja blagotvorno djelovati i na hrvatski BDP, kao i da je činjenica što se, baš kao i prije četiri godine u Brazilu, mundijal igra u dalekoj Rusiji odlična jer više će ljudi ostati u Hrvatskoj i time, jasno, više trošiti unutar naših granica.

 

“Postoji još nekoliko parametara koji nam idu u korist“, govore oni koji skrbe o hrvatskoj ekonomiji. “Odlazak na SP odličan je za ugled Hrvatske, što znači da bi odlazak u Rusiju mogao prizvati neke nove investicije, s obzirom na to da je nogomet jedna od najboljih reklama, a ujedno baš ništa neće utjecati na turizam. Štoviše, upravo bi hrvatski odlazak na velika natjecanja mogao sliti nove turiste na Jadran sljedećeg ljeta.“

Teška recesija

Hrvatska nogometna reprezentacije je, dakle, izuzev okidača emocija, ujedno i generator hrvatskoga gospodarskog prosperiteta…

“Ekonomisti smatraju da je svaka utakmica koju je Kovačeva momčad odigrala u Brazilu donijela 50 milijuna eura poticaja nacionalnom BDP-u. To možda i ne zvuči mnogo, ali za Hrvatsku samo tri utakmice u skupini značile su zaradu od 0,35 posto godišnje ekonomske proizvodnje“, ustanovili su ekonomski stručnjaci prije tri godine, nakon završetka mundiala u Brazilu.

S obzirom na to da je za konkretne projekcije još rano, možemo se kao podloškom služiti tim podacima koji su zabilježeni prije tri i pol godine i koji su jasni pokazatelji da će Hrvatska profitirati i sljedećeg ljeta.

Premda, naime, velikim nacijama nastup ne znači i značajniji utjecaj na domaći BDP, dapače, malim i jalovim ekonomijama ono znači život.

“Od 1986. do danas postoji samo jedna iznimka: kada je Španjolska 2010. osvojila SP u Južnoafričkoj Republici, španjolski je BDP 2011. skočio 0,1 posto. S time da se radilo o situaciji kada je Španjolska bila usred teške recesije. Ostali primjeri, međutim, kažu da pet od posljednjih sedam pobjednika SP-a sljedeće je godine zabilježio prosječni pad od 1,14 posto“, piše, primjerice, Forbes.

Među, dakle, velikim dečkima jedini tko je bilježio velik rast koji se itekako osjećao bile su nacije koje su ugošćivale velika natjecanja. Posljednji je primjer Brazila, koji je uprihodio najmanje 70 milijardi dolara, zabilježio dolazak oko 600 tisuća turista za vrijeme turnira te otvaranje gotovo 700 tisuća radnih mjesta. Time su ponovili rezultat prethodnih organizatora. Tako je npr. Francuska nakon Svjetskog prvenstva 1998. godine povećala svoj BDP za 1,3 posto, a Njemačka osam godina kasnije za 1,7 posto…

Istraživanje

Mastercardova studija, koju je vodio ugledni profesor poslovne strategije i sportskog marketinga na sveučilištu Coventry Simon Chadwick, pokazala je pak da je na Europskom prvenstvu 2008. godine u Austriji i Švicarskoj Hrvatska svakom odigranom utakmicom nacionalnoj ekonomiji u prosjeku donijela 42 milijuna eura. Na tom je prvenstvu Hrvatska odigrala četiri utakmice, čime je hrvatsko gospodarstvo zaradilo oko 170 milijuna eura ili, prevedeno, milijardu i 200-tinjak milijuna kuna.

Kako je inflacija rasla, tako je i svaka utakmica Hrvatske u Brazilu našoj ekonomiji, dakle, donosila okvirno 50 milijuna eura, a za Rusiju bi mogla biti i kudikamo veća. Dok čekamo egzaktne brojke, jasno je da se uzdamo u rezultat, ali i blagostanje koje Vatreni nose sa svojim sudjelovanjem na najvećim svjetskim nogometnim natjecanjima. Kako potaknuti gospodarski rast, tema je koju Vatreni, očito, svake dvije odnosno četiri godine odrađuju s čistom peticom. Možda nam, doduše, tih mjesec dana malo padne produktivnost, ali u zemlji podnevne kave i piva to definitivno ne igra neku krucijalnu ulogu. Dapače, uz smijeh i koji gutljaj viška, gledat ćemo utakmice i – zarađivati.

Izdvajamo

Iz drugih medija