Kad je napunio jedanaest godina, Charlie se počeo mijenjati. Dobar učenik koji je inače bio pristojan, zaigran i društven, odjednom je postao povučen i grintav. Noću nije dobro spavao, izgubio je apetit, a lice su mu obilježili podočnjaci i bezvoljnost. Njegova je mama isprva mislila da se radi o prvim znakovima puberteta ili neuzvraćenoj prvoj ljubavi. Ipak, nakon šest mjeseci stvari su postale dodatno zabrinjavajuće. Njezin dječak ispisivao je svoje bilježnice porukama mržnje i prostotama koje se nikada nisu koristile u domu njegove obitelji.
Jedne noći, nešto prije ponoći, Charliejeva mama začudila se kad je iz sinove sobe čula neobične glasove. Kad je ušla u njegovu sobu, Charlie je užurbano zatvorio svoj laptop dajući do znanja da nešto skriva. Kada je njegova mama idućeg jutra zavirila u kompjuter, otkrila je što je njezin sin tajio mjesecima – mali Charlie postao je ovisnik o pornografskim filmovima.
Gledao ih je stalno. Kad bi se probudio, kad bi se vratio iz škole, umjesto da piše domaću zadaću, prije spavanja, usred noći. Njegova mama sa zgražanjem opisuje ono što je pronašla u internet tražilici Charliejeva laptopa.
“Ne želim ulaziti u detalje“, govori, “ali to čak nisu bile ni uobičajene scene seksa. Današnja pornografija neopisivo je odvratna. Nikada ranije nisam vidjela takve scene nasilja i sadizma, šokantnu degradaciju žena i maltetiranje djece. Neke su pedofilske scene bile prikazane u obliku crtanih filmova tako da su osobito privlačile djecu. Moj sin taj je sadržaj gledao dan za danom, tjedan za tjednom. Ne čudi da je postao takav čudak.”
Intenzivna terapija
U svijet pornografije Charlieja je uveo njegov prijatelj iz razreda, kao i skupinu ostalih dječaka za koje su erotski filmovi postali dio svakodnevice. Kad je o tome razgovarala sa školskim psihologom, majka je zaključila da je ovisnost maloljetnika o pornografiji i dalje tabu-tema u većini škola. Njezinom Charlieju moglo je pomoći samo ozbiljno psihijatrijsko liječenje. Tri godine intenzivnih terapija bilo je potrebno dječaku da bi se napokon izvukao iz pakla izloženosti sadržaju pornografskih filmova.
Ovo nije jedinstven slučaj, čak ni rijedak. Britanski znanstvenici upozoravaju da je upravo dobna skupina kojoj pripada Charlie najizloženija ovisnosti o pornografiji. Službeni podaci britanske udruge za mentalna oboljenja pokazuju da je čak devet od deset dječaka izloženo pornografiji prije navršene osamnaeste godine. Ni djevojčice nisu pošteđene, pokazuju podaci - više od pola njih susreće se s pornografijom u maloljetnoj dobi. U prosjeku, dječaci prvi put gledaju pornografski film na internetu u dobi od 12 godina. Čak 71 posto tinejdžera priznalo je da skriva sadržaj Google tražilice na svojim kompjuterima od roditelja jer na njoj postoji nešto čega se srame. Službeni je stav britanskih psihijatara da su dječaci između 12 i 17 godina najizloženiji riziku da postanu ovisni o pornografiji.
Apetiti
Takva se ovisnost u psihjatrijskim krugovima Britanije smatra ozbiljnim oboljenjem koje ima niz simptoma uključujući anksioznost i promjene karakternih osobina, a rezultira gubitkom apetita, insomnijom, “pomaknutim” doživljajem svijeta, smanjenom mogućnosti da se izgrade normalni odnosi stvaranjem agresije prema ženama i doživljavanjem seksualnog nasilja kao normalnog. Ako se simptomi ne prepoznaju i ne liječe na vrijeme, vrlo je vjerojatno da će dijete izrasti u odraslu osobu s poremećenim seksualnim apetitima.
Ovisnost o pornografiji ima sličnosti s ovisnosti o opijatima i utječe na isti dio mozga. “Istraživanja otkrivaju da tinejžeri koji prate pornografiju uživaju alkohol i droge prije upuštanja u seksualni odnos. Nerijetko postaju ovisnici ili imaju psihičke probleme koje je potrebno liječiti, taj proces može trajati godinama, s neizvjesnim rezultatima”, kažu psihijatri.
Kako izgraditi normalan odnos prema ljubavi i seksu kad se njegovi začeci nalaze u pornografskim scenama, pita se mama jednog dječaka koji se ni nakon izlječenja nije usudio zaljubljivati ni upuštati u veze s djevojčicama jer se bojao da će one probuditi scene koje su ga godinama uznemiravale? Njeno anonimno pismo pokazuje da je problem i u činjenici da se mnoge obitelji ne usude progovoriti o ovisnosti o pornografiji, bilo da je žrtva dijete ili supružnik. Stoga nerijetko zatvaraju oči, sve dok ne bude prekasno, pa mladi ljudi odrastaju s potpuno iskrivljenom slikom seksa i partnerskih odnosa uopće.
Kako spriječiti da djeca konzumiraju pogrešan sadržaj? Dio prevencije je u ograničavanje protoka internetskog sadržaja neprimjerenog za djecu. Gotovo je nemoguće biti dovoljno oprezan. Moja prijateljica Olly pustila je dvogodišnjoj kćerkici na YouTubeu omiljeni crtić, Peppu Pig. Tek nakon nekoliko minuta neobičnih zvukova primijetila je da je netko snimio bolesnu verziju omiljenog britanskog crtića, u kojoj obitelj praščića stavlja u scene seksa i nasilja. Izbezumila se.
Kontrola interneta nije dovoljna i nije realna zaštita u svijetu u kojem svaki klinac ima vlastiti pametni telefon ili iPad. Britanska vlada stoga ima plan zakonski obvezati stranice s pornografskim sadržajem da provjere dob svojih korisnika. Dopuste li pristup maloljetnicima, prijeti im kazna veća od dva milijuna kuna.
Dok stvarna kontrola internetskog sadržaja ne stupi na snagu, neke britanske škole odlučile su stvari uzeti u svoje ruke. Primjerice, ugledni internat Frettes College u Edinburghu uveo je satove “poznavanja pornografije” kako bi se spriječilo stvaranje ovisnosti kod njihovih učenika. Fettes College, koji je svojedobno pohađao bivši britanski premijer Tony Blair, zaposlio je stručnjaka za pornografiju koji će učenicima već od ove školske godine na vrlo direktan i katkad brutalan način govoriti o pornografiji i mogućim opasnostima koje skriva.
Mary Sharpe, koja je osnovala humanitarnu fundaciju The Reward Foundation dijelom kako bi pomogla mladim ljudima boriti se protiv utjecaja pornografije, pozdravlja inicijativu skupine progresivnih škola, među kojima je i Fettes College. Njena fundacija dokumentirala je tisuće primjera djece koja su bila ovisna o pornografiji.
Osjetljiva tema
“Znanstveno je dokazano da je pornografija kriva za probleme kao što su impotencija i psihičke bolesti. To je nešto protiv čega se moramo zajednički boriti kako bismo zaštitili svoju djecu”, izjavila je.
Cameron Wyllie, ravnatelj još jedne škole s programom protiv pornografije, kaže: “Smatram vrlo važnim da se mladim ljudima objasni koje su potencijalne opasnosti gledanja pornografije, i to kroz znanstvene studije koje dokazuju da redovito korištenje pornografije može biti psihološki i mentalno štetno.” Iskustvo mu je pokazalo da je pornografija osjetljiva tema o kojoj roditelji izbjegavaju razgovarati s djecom. “No, mi smatramo da je bolje nositi se s ovim problemom direktno i u sklopu našeg edukacijskog programa, pa predlažem svim školama da učine isto”, poručuje Wyllie.
Iako škole za sada ne otkrivaju detalje obrazovnog programa, pretpostavlja se da će demistificirati pornografiju tako da učenicima prikazuju dokumentarce - one o tome kako se zapravo snimaju pornografski filmovi ili pak o stvarnim životima porno-glumaca. Kad djeca shvate da ono što vide u filmovima nije stvarno niti im smije biti uzor, mogu postupno izgrađivati svoj seksualni život – zaljubljivati se i otkrivati seks na način na koji smo to činili svi mi, posljednje generacije pošteđene od opasnosti interneta.