BOLNA I STRAVIČNA SMRT

TRI NULTA PACIJENTA, KINESKI RADNIK I 500 MILIJUNA OBOLJELIH Misterij najstrašnije pandemije svih vremena, odnijela je više žrtava od svjetskog rata

 

Ujutro 11. ožujka 1918. godine Albert Gitchell, vojni kuhar u američkoj bazi u Kanzasu, požalio se liječniku u bolnici u Fort Rileyu na kašalj, glavobolju i visoku temperaturu. Liječnik ga je pregledao, ali nije vidio nijedan razlog za alarm. Do ručka u bolnici je već bilo stotinjak vojnika s istim simptomima dok je do kraja tjedna taj broj porastao na 500. Tijekom ožujka toliko vojnika bilo je bolesno da je bolnica bila premala za njihov smještaj. Stoga je vojni vrh avionski hangar pretvorio u privremenu bolnicu...

Izvrsne ocjene

“Bio je to početak španjolske gripe, ‘najvećeg smrtonosnog plimnog vala od vremena Crne smrti’”, ustvrdila je britanska znanstvena novinarka Laura Spinney u svojoj knjizi “Pale Rider: The Spanish Flu of 1918. and How it Changed the World” (Blijedi jahač: Španjolska gripa 1918. godine i kako je promijenila svijet). Ta nedavno objavljena knjiga, koja se bavi jednom od najstrašnijih epidemija što su pogodile čovječanstvo, dobila je izvrsne ocjene stručnjaka, kritičara i čitatelja.

Na ideju za knjigu Laura Spinney došla je 2013. godine dok je sa suprugom prelazila talijanske Alpe gdje su upravo pokapali tijela dvojice vojnika poginulih u Prvom svjetskom ratu. Ta su tijela desetljećima bila pokrivena snijegom i ledom, ali su zbog topljenja glečara, izazvanog globalnim zagrijavanjem, isplivala na površinu.

“Pitala sam muža što misli da iduće četiri godine kao znanstvena novinarka istražujem znanost Prvog svjetskog rata te objavim knjigu o tome do 2018. godine, kada će se obilježavati 100. godišnjica toga sukoba. Moj muž je odgovorio: ‘Nitko ne govori o španjolskoj gripi, a bit će i njezina 100. godišnjica. Ako ne griješim, španjolska je gripa ubila više ljudi nego Prvi svjetski rat.’ Moj muž nije pogriješio. Španjolska gripa je između ožujka 1918. i ožujka 1920. godine ubila barem 50 milijuna, a možda i 100 milijuna ljudi. A Prvi svjetski rat odnio je živote 17 milijuna ljudi”, kaže Laura Spinney, čija knjiga, kombinacija osobnih tragedija i detektivskog romana, uključuje najnovija istraživanja iz povijesti, virologije, ekonomije, psihijatrije itd.

Gripa ili influenca uzrokovana je virusom čiji je trag Laura Spinney našla daleko u povijesti. Drevni spisi o toj bolesti su djelomični i nesigurni, no čini se da Hipokratov zapis o epidemiji kašlja praćenoj upalom pluća u Perintusu 412. godine prije nove ere predstavlja prvi opis gripe. Zatim je povjesničar Livy 212. godine prije nove ere opisao zaraznu bolest, vjerojatno gripu, koja je pokosila Rimljane tijekom opsade grčkoga grada Sirakuze. U 9. stoljeću pak spominje se bolest Febris italica koja je pokosila vojsku Karla Velikog. Povjesničari su zabilježili epidemije gripe u Europi 1510., 1557. i 1580. godine koja se, također, proširila na Afriku i Aziju te tako postala prva poznata pandemija.

 

Ruska gripa

Inače, naziv infleuenca (od latinske riječi influentia, što znači utjecaj) koristi se od 16. stoljeća, a dali su ga Talijani koji su za svaku epidemiju gripe mislili da je nastala pod utjecajem nebeskih tijela. Do pojave španjolske gripe zabilježen je i niz pandemija, od kojih je posljednja 1889. i 1890. godine nazvana ruska gripa jer je došla s istoka. Ruska gripa ubila je milijun ljudi.

No, nijedna od pandemija iz prošlosti ne može se mjeriti sa španjolskom gripom koja je stigla u svaki kutak našeg planeta (izuzevši Antarktiku) te pogodila 500 milijuna ljudi, što je bila trećina tadašnjeg stanovništva Zemlje. Najteže pogođena zemlja bila je Indija, gdje je gripa usmrtila 17 milijuna ljudi i bila okidač za jačanje pokreta protiv kolonijalne britanske vlasti.

Za razliku od sezonske gripe s kojom se srećemo svake godine, a koja je najopasnija za malu djecu, stare ljude i osobe narušenog imuniteta, “španjolka” je najviše napadala mlade i zdrave osobe u dobi između 20 i 40 godina. Zaražene osobe umirale bi vrlo brzo, nekada samo nekoliko sati nakon što bi shvatile da su bolesne. Prvi simptomi bili su umor, visoka temperatura i glavobolja, a zatim bi se javili bolovi u mišićima i zglobovima.

Ljubičasta koža

No, simptomi bi se unutar nekoliko sati znatno pogoršali. Oboljeli su umirali u strašnim mukama: koža bi im poljubičastila, a pluća bi im bila ispunjena crvenkastom želatinastom masom koja bi ih polako gušila. Neki su kašljali toliko snažno da su si potrgali trbušne mišiće. Uzrok smrti obično je bio krvarenje iz sluznica, posebno iz nosa, crijeva i želuca.

Kako bi istražila kako je i gdje pandemija počela te koje su bile njezine posljedice za razne narode, Laura Spinney istražila je razmjere katastrofe koje je gripa izazvala u Južnoj Africi, Rusiji, Brazilu, Kini i Iranu... Iako se “nultim pacijentom” smatra Albert Gitchell, Laura Spinney ostavlja tri mogućnosti. Uz spomenutog vojnog kuhara u Kanzasu, tu su i seljak u pokrajini Shanxi na sjeveroistoku Kine te jedan vojnik primljen u francusku vojnu bolnicu u Etaplesu na sjeveru zemlje.

Štoviše, Spinney spekulira da bi ta tri slučaja mogla biti povezana jednim bolesnim kineskim radnikom koji je putujući diljem Sjeverne Amerike, kao dio Chinese Labour Corps (snage kineskih radnika i seljaka koje su regrutirali Britanci), zarazio američke vojnike u Kanzasu, a oni zatim Francuze na europskim bojištima.

No, sigurno je jedno: španjolska gripa nije počela u Španjolskoj, nego je to ime dobila zahvaljujući političkim okolnostima. Zbog ratnih prilika vlade zaraćenih zemalja ograničile su objavu vijesti o bolesti strahujući da bi to moglo porazno utjecati na moral stanovništva. Kako je Španjolska ostala neutralna u ratu, nije bilo cenzure, i to je omogućilo novinarima da slobodno izvješćuju o posljedicama bolesti. Posebno ekstenzivni izvještaji u španjolskim su se novinama pojavili u lipnju 1918. godine kad je od gripe obolio i kralj Alfonso XIII.

Iako je u povijest ušla kao španjolska gripa, ta je pošast od 1918. do 1920. godine nosila različita imena koja svjedoče o tom teškom vremenu neprijateljstva među narodima. Tako su je u Senagalu nazvali brazilskom, u Brazilu njemačkom, u Poljskoj boljševičkom, a u tadašnjoj Perziji (današnji Iran) britanskom gripom!

Zlokobna “španjolka” napala je čovječanstvo u tri vala. Prvi je zabilježen u ožujku 1918. kad je virus pogodio američke vojnike u Kansasu. Smrtnost u tome valu nije bila tako visoka, vojnici su je opisivali kao “trodnevnu groznicu”, a do kraja proljeća odnijela je 56 života. No, problem je bio što su američki vojnici odlazili u Europu pa se gripa raširila po Starom kontinentu.

Tri vala epidemije

Drugi val španjolske gripe bio je najsmrtnosniji, a pojavio se u kolovozu 1918. Prvi na udaru bili su gradovi Boston i Philadelphia u SAD-u, Brest u Francuskoj i Freetown u Sijera Leoneu. Treći val “španjolke” krenuo je početkom 1919. te potrajao do ožujka 1920. Srećom, nije bio tako ubojit kao drugi val koji je, prema nekim procjenama, u 25 tjedana odnio 25 milijuna života.

Među žrtvama drugog vala bio je i pjesnik Guillaume Apollinaire, s kojim Spinney i počinje svoju knjigu. Tek što se vratio s fronta gdje je pogođen u glavu, Apollinaire je “pokupio” španjolsku gripu. Preminuo je u studenom 1918. godine, a njegovo tijelo bilo je potpuno crno. I austrijski slikar Egon Schiele bio je žrtva drugog vala španjolske gripe. Najprije se u listopadu razboljela njegova supruga Edith, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće. Edith je umrla u mukama, a tri dana nakon nje preminuo je i Schiele dok je stvarao svoje remek-djelo “Obitelj”. Jedna od žrtava španjolske gripe bio je i djed Donalda Trumpa. Frederick Trump, njemački useljenik u SAD 1918. godine, preminuo je u 49. godini života, a iza njega su ostali udovica i sin, otac aktualnog američkog predsjednika.

U svojoj knjizi Laura Spinney pokušava riješiti i misterij ubojitosti španjolske gripe. Je li virus H1N1 “skočio” s ptica ili svinja na ljude u prenapučenoj, ruralnoj Kini? Jesu li kemikalije korištene na Zapadnom frontu poput bojnog otrova iperita pomogle u mutaciji virusa koji je onda ubijao onemoćale vojnike na frontu? Ta su pitanja još bez odgovora, no o prirodi ubojitog virusa saznali smo više prije desetak godina kada su kanadski znanstvenici iz jedne masovne grobnice na Aljasci izvukli tijelo jedne od žrtava španjolske gripe. Zatim su izvukli i očuvani genetski materijal virusa. Nakon toga su, u maksimalnoj sigurnosti Kanadskog mikrobiološkog laboratorija, rekonstruirali potpuno djelotvoran virus H1N1. Njime su zarazili majmune vrste makaki kako bi istražili razvoj bolesti.

Ono što su vidjeli bilo je zastrašujuće! Simptomi bolesti pojavili su se već nakon 24 sata. Razaranje pluća koje je uslijedilo bilo je tako rašireno i strašno da bi se majmuni, da ih nakon nekoliko dana nisu uspavali, doslovno ugušili u vlastitoj krvi. Ti su rezultati vrlo slični opisima bolesti iz vremena pandemije. Istraživanja su pokazala da tako snažna oštećenja pluća nije izravno izazvao sam virus, nego obrambena reakcija na zarazu. Naime, u plućima majmuna otkrivene su znatno više razine proteina koji izaziva razaranje zaraženog tkiva nego što je to uobičajeno kod drugih virusnih oboljenja.

Armageddon virus

Zbog oživljavanja smrtonosnog virusa španjolske gripe vodeći istraživač kanadskog tima Darwyn Kobasa našao se na udaru kritika, baš kao i dvojica znanstvenika koji su eksperimentirali s virusom ptičje gripe H5N1.

U jesen 2011. godine dr. Yoshihiro Kawaoka sa Sveučilišta Wisconsin-Madison i dr. Ron Fouchier iz Medicinskog centra Erasmus u Rotterdamu, neovisno jedan o drugome, kreirali su potencijalno najopasniji virus ptičje gripe H5N1 koji se među laboratorijskim životinjama širio jednako efikasno kao sezonska gripa. Nazvan je “Armageddon virus”, a vodeći znanstveni časopisi Nature i Sceince tada su odbili objaviti njihova istraživanja motivirana željom da se shvati pandemijski potencijal opakog virusa.

Stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i američkih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) u Atlanti smatraju da je nova pandemija gripe ako ne neizbježna, onda svakako vjerojatna. Ako bi čovječanstvo pogodio virus koji bi po svojoj ubojitosti bio sličan onome iz 1918. godine, umrlo bi između 20 i 100 milijuna ljudi. Zvuči zastrašujuće, no u odnosu na 1918. godinu danas ipak postoje lijekovi, cjepiva i ostale metode koje značajno mogu ublažiti razmjere pandemije.

Izdvajamo

Iz drugih medija