Kažu da se ovi ljudi s pravom nazivaju elitnom jedinicom.
Prošli su, zajedno s članovima svojih obitelji, sigurnosnu provjeru tajnih službi najvišeg stupnja i u dosjeima ne smiju imati niti jednu mrlju.
Izabrani su nakon dva kruga testiranja, pismenih ispita i brojnih intevjua.
Prag za ulazak u ovaj tim toliko je visok da je zasad popunjeno samo 15 mjesta iako bi u njemu trebalo biti 26 ljudi.
Kadrovi im dolaze iz Ministarstva financija, Porezne uprave i Carine.
Oni su stručnjaci za porezne utaje, s visokom motivacijom, otporni na duge radne sate i pokušaje zastrašivanja i mita.
Smješteni su u uredima u Katančićevoj 5 u Zagrebu, odgovaraju samo ministru financija Borisu Lalovcu, a u 50 predmeta na kojima trenutačno rade otkrili su porezne utaje vrijedne 120 milijuna kuna.
Mediji ih nazivaju hrvatskim Eliotima Ness. Tijesno surađuju s DORH-om i USKOK-om, imaju svoje značke, izlaze na teren i imaju zakonske ovlasti na licu mjesta oduzimati dokumentaciju.
Riječ je o Samostalnom sektoru za otkrivanje poreznih prijevara (SSOPP) i zbog njih zemlju očekuje vruća jesen.
Već krajem rujna krenut će se u procesuiranje novih poreznih prevaranata (predmeti su već dovršeni i sad se skupljaju posljednji dokazni materijali), a prvi na udaru su lažni trgovci zlatom.
Nakon toga, kako doznajemo, nastavlja se postupanje po predmetima trgovačkih društava i poduzetnika (koji imaju status poznatih brandova), gdje su uočene lančano povezane transakcije pa slijede društva koja namjerno završavaju kao gubitaši, bez imovine.
Porezni USKOK osnovan je krajem prošle godine, a s operativnim radom sopovci su započeli u siječnju.
Sektor je izdvojen iz Porezne uprave, podijeljen je u tri službe, a svaka ima svog voditelja i specifičan set zadataka.
Ana Dorić Škeva, koja je u Ministarstvo financija stigla prije dvije godine iz bankarskog sektora na poziv bivšeg ministra Slavka Linića.
Dvanaest je godina radila u Raiffeisen grupi na visokoj poziciji s dobrom plaćom, ali poziv u javnu službu, kaže, stigao je u pravom trenutku. Poklopili su se mjesto i vrijeme za promjene.
Doista?
“Da, to je stvarno istina. Ovdje su ostvarena sva moja očekivanja, a moji suradnici pravi su timski igrači”, kaže mi.
Posao joj se sviđa unatoč tome što taj njen tim ljudi koje obrađuju ponekad prozivaju da tempiraju svoje istrage (postoji pravni lijek, neka se oboružaju odvjetnicima i pobiju naše dokaze, kaže za takve), a bilo je situacija kad su joj i prijetili.
“To je rizik ovog posla. Ne bojim se, smatram kako je većina toga izrečeno u afektu”, odgovara mi.
Pa što ju je onda privuklo u ministarstvo?
Ana Dorić Škeva rođena je Splićanka, gdje je završila osnovnu i srednju školu, a onda je 1997. godine upisala Ekonomski fakultet, smjer financije i preselila trajno na zagrebačku adresu. Govori engleski, njemački i talijanski.
Najstarija je u obitelji s troje djece i rano se, kaže, osamostalila i dobila posao u Raiffeisen grupi.
“Prvih sedam godina radilo se jako puno i dugo. Novi projekti, reorganizacija. Na poslu bi ostajala do 19.30 ako treba. Neki će reći da su to barbarski uvjeti, ali danas mogu reći da sve što sam naučila o poslu i menađmentu, naučila sam tamo. Takav tempo natjera te da se organiziraš i odrediš prioritete. Da preuzmeš odgovornost”, govori.
S Lalovcem od početka ima dobru suradnju, i opisuje ju kao korektnu i transparentnu. Upravo Lalovac joj, dodaje, daje najviše podrške u njenom sadašnjem radu.
No, u ministarstvo ju je doveo jedan drugi ministar.
“Slavko Linić pozvao me u ljeto 2013. godine kao svoju glavnu savjetnicu i već na prvom kolegiju prezentirano mi je da na prihodovnoj strani proračuna postoji drastični manjak”, kaže.
Odmah je preraspodijeljena na prioritetne poslove naplate u središnjici Porezne Uprave.
Prvo što je odlučila bilo je da mapira postojeći i potom popravi radni proces. Termin koji pritom koristi je ‘novi standard rada’.
Odabrala je maleni tim ljudi (opisuje ih kao one koji su htjeli raditi više i prihvatiti promjene), a onda krenula u popravljanje komunikacije središnjice i ljudi na terenu.
“U to doba u zemlji je bilo 20 područnih ureda Porezne uprave. Željela sam saznati što se događa u njima, tamo na terenu. Imam osjećaj da se do tada Središnji ured držao nekako s visoka, ne ulazeći u operativni proces, a poreznici na terenu nisu se usudili postavljati pitanja šefovima u Zagrebu. U instituciji u kojoj sam radila nisi mogao biti šef, ako nisi znao što radi i onaj najniže pozicionirani zaposlenik u nekoj najudaljenijoj jedinici kojom upravljaš. Koliko je predmeta, koliko zatvorio, koliko je neriješenih. To je jedini ispravni put”, prisjeća se početaka.
Stoga je odmah krenula na teren, sjela s ljudima u područnim uredima i osmislila novi proces komunikacije i naplate.
Nakon toga otišla je u IT službu i s programerima i inženjerima dogovorila naprednije programe za otkrivanje problematičnih obveznika.
Efekti su bili trenutačni: riješeno je čak 20 tisuća ‘nerješivih’ predmeta, koji su bili blokirani, a zapravo se na njima uopće nije radilo. Svakog dana bila je zatrpana s 90 do 100 email poruka od kolega s terena.
Tih 18 mjeseci završilo je uspješno.
Međutim, posla je bilo preko glave.
Škeva priznaje da bi Sektor, da ima i 50 odjela, a ne samo tri, imao što raditi svaki dan.
“Jako je puno neodgovornog i ‘neobičnog’ fiskalnog ponašanja u zemlji. S druge strane, unutar same institucije vidljiv je jedan dio ljudi koji nije mogao ili nije htio raditi, nisu naviknuti na takav rad i ne komuniciraju međusobno. To su i dalje naslijeđeni problemi, i jedan od razloga zašto je SSOPP izdvojen iz Porezne”, govori.
Motiviranje i preuzimanje odgovornosti, to su dva osnovna izazova s kojima se danas Škeva susreće.
Treći je loš imidž poreznika.
“Ovo je vrsta posla u kojoj uvijek postoji rizik od korupcije. I toga ima svagdje. Ali pred time ne smijemo zatvarati oči. Ne možemo reći da toga više nikad neće biti. Ali treba smoći snage i procesuirati takve ljude i sanirati štetu. A ne da se događa da su neki i po deset godina ‘potpomagali’ pojedine obveznike, a njihovi kolege danas kažu da su sve to znali. Ja se pitam, pa što ste poduzeli?”
Ana Dorić Škeva smatra da je puno posla pred njima, bez obzira na ljude ili Vlade koje dolaze u budućnosti.
Ali kako to izgleda sada?
“Sektor je s radom počeo u siječnju, nakon što smo prošli Vladu i dobili odobrenje. Tada je na snagu stupila Uredba o unutarnjem ustrojstvu ministarstva financija i započela selekcija službenika. Vrlo brzo smo počeli raditi i ne stvaramo dodatne troškove za proračun”, kaže Škeva.
RIzični obveznici Sopovci djeluju u dva pravca. Prvo prikupljaju i analitički obrađuju podatke bitne za oporezivanje koji su pohranjeni u bazama Ministarstva financija i bazama drugih državnih tijela. Cilj je pronaći rizične porezne obveznike. Nakon što se dubinska analiza provede, rezultati se šalju Poreznoj upravi kako bi se proveo postupak zaduživanja i naplate. Podaci idu i u Državno odvjetništvo ako postoji sumnja u počinjenje kaznenog djela. A ona često postoji.
Ako zatreba, USKOK se može javiti i njima, pa djelatnici Sektora pružaju analitičku podršku u predmetima iz područja financija i poreza.
Kako pojednostavljeno izgleda dubinska analiza?
“Primjerice, pretragom poreznih baza utvrđujemo je li neka fizička osoba stekla nekretnine ili pokretnine značajne vrijednosti, s kojim je pravnim osobama povezana, ima li ušteđevinu u bankama i slično. Nakon toga analiziramo sve dohotke te osobe koje su evidentirane pri Ministarstvu financija. To su plaća, honorari, dohoci od iznajmljivanja, primici od prodaje nekretnina ili rabljenih vozila. Utvrdimo li višestruki nesrazmjer takav porezni obveznik dobiva oznaku visoke rizičnosti. Zato krećemo u daljne analize koje uključuju prikupljanje dodatnih podataka o prometima računa i stjecanjima nekrtetnina”, kaže Ana Dorić Škeva.
Pomažu im i građani koji prijavljuju svoje sumnje što SSOPP-u predstavlja značajan izvor informacija. Upravo temeljem dojava pokenuto je nekoliko postupaka.
Kad Dorić Škevin tim odradi svoje, kreće Porezna uprava. Vrši se porezni nadzor nad sumnjivim obveznikom (po članku 63. Zakona o porezu na dohodak), i obveznik već tada ima priliku očitovati se o predmetu.
Ili dostaviti dodatne podatke o porijeklu imovine.
Ako ni tada ne uspije objasniti nesrazmjer između zarađenog i potrošenog na razliku mora platiti 40 posto poreza i odgovarajući prirez.
Posumnja li se u organiziranu poreznu prijevaru, u akciju kreće USKOK.
Kad je u pitanju suradnja sa EU, podaci se razmjenjuju putem Porezne uprave.
“Bitno je naglasiti da mi otvaramo predmete po cjelini, odnosno po tipu porezne evazije. Unutar jednog predmeta je i po 20 poreznih obveznika s istim tipom porezne prijevare, odnosno rizičnog ponašanja. Kod nas su predmeti objedinjeni i nekad se u njima nalazi i po osam tisuća različitih računa. Kad ih izanaliziramo, iz njih iskoči samo primjerice 120 rizičnih na koje se onda koncentriramo”, govori Dorić Škeva.
Želi reći da je to efikasnije od modela u kojima su se računi, zato što ih je mnogo, proučavali i po tri godine, a novac bi s njih u međuvremenu nestao.
Kad je odlazila s prethodnog posla, s dobro plaćene visoke funkcije Ana Dorić Škeva je, kaže, prvi put krenula u nepoznato.
“Takva sam osoba. Uvijek moram znati što me čeka na mjestu kamo odlazim, i uzimam si puno vremena da nešto odlučim. Ovdje nisam znala što me čeka ali sad kad sam došla odlučila sam se toliko koncentrirati na posao da uopće ne vidim prepreke. Slično je i s prijetnjama. Ne doživljavam ih dramatično, to je jednostavno rizik posla koji sam odabrala. A ovo je na kraju dana ipak samo posao, i ja osobno nemam interes u tome hoće li neki sumnjivi obveznik doista ispasti kriminalac ili čist.”
Uostalom problematični klijenti bili su realnost i na njenom prošlom poslu. Kad ideš naplatiti nešto i prilikom toga mu se oduzima primjerice skupocjeni terenac, često u afektu takvi ljudi govore ‘vidjet ćeš ti’ i ‘znam gdje živiš’.
“Posao mi se u svojoj biti nije promijenio. Svodi se na isto: analizirati, detektirati, sanirati, procesuirati i naplatiti. Samo što sada na raspolaganju imam veće baze podataka, pa je i djelokrug rada širi”, kaže.
Prilikom osnivanja elitne jedinice puno se naučilo od američkog IRS-a (Internal Revenue Service), možda i najpoznatije svjetske porezne agencije.
“Kažu da su oni porezni strah i trepet, jer su godinama djelovali represivno, ali sad kad su uveli reda, što nas tek čeka, djeluju obrnuto. Educiraju obveznike i pomažu im da se ne upletu u sumnjive postupke i evaziju. Nažalost kod nas još vrijedi ona stara koja glasi: “Kad izađe novi zakon, prvo gledaj kako ćeš ga izmanipulirati, a tek onda kako ćeš ga poštovati.”
Ana Dorić Škeva kaže da u pravilu ne voli pažnju medija i trudi se što manje biti u njima, ali na razgovor za Globus pristala je jer smatra da je bolje otvoreno reći kako se stvari rade nego da u javnosti postoji doza nagađanja i prostor za dileme i manipulacije.
Prije deset dana Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnice protiv Alena Bubala i Joze Primorca, dvije osobe s liste najvećih poreznih dužnika u Hrvatskoj.
Bubalo je prije tri godine sa 101 milijunom neplaćenog poreza bio najdužniji Hrvat, a tereti se za štetu od 7 milijuna kuna. Primorac se pak, sumnja ŽDO, okoristio za 14 milijuna kuna.
Lalovac je Sektor tada prvi put javno pohvalio.
“Ne odgovara nam pozornost medija, jer mislim da nas možda usporava i ometa. U ovoj zemlji još je nezamislivo da se nekakvih 15 nepoznatih ljudi usudilo provjeriti i dokazati da netko vara na porezima ili ga izbjegava platiti. Želim jasno poručiti: ne selektiramo predmete, i samo sustavan rad može otkloniti činjenicu da je netko godinama ranije pred time zatvarao oči. Mi samo radimo svoj posao.”
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
