Iz arhive Globusa

Da sam ministar Jovanović, sakrio bih se od srama

    AUTOR:
    • Globus

  • OBJAVLJENO:
  • 16.04.2013. u 22:27

SDP-ov član saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu oštro kritizira Pravilnik o izboru u znanstvena zvanja i Prijedlog zakona o znanstvenoj djelatnosti te proziva stranačkog kolegu

Željko Jovanović vjerojatno ipak neće zlatnim slovima biti upisan u povijest hrvatske znanosti, obrazovanja i sporta jer je revolucionirao taj resor, ali će sasvim sigurno ostati zapamćen kao ministar koji je neprekidno izazivao revoluciju – zbog njega se pišu protestna pisma, deklaracije, spaljuju knjige, traže se kanali ne bi li se došlo do premijera i uživo mu opisalo kakva će šteta nastati... O otvorenom otporu kombiniranom žestokom rafalnom paljbom iz gotovo svih zakutaka hrvatske sveučilišne zajednice nezadovoljne novim Pravilnikom o uvjetima izbora u znanstvena zvanja i Prijedlogom zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju  razgovarali smo sa SDP-ovcem, sveučilišnim profesorom dr. Gvozdenom Flegom, bivšim ministrom znanosti i tehnologije, članom Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu i jednim od kritičara spomenutih novina.

Dio profesora Filozofskog fakulteta procijenio je da ideje iz Prijedloga zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju nisu “imali ni fašisti”, traže “ostavku i ministra i njegova zamjenika zbog uvredljivog i neodgovornog ponašanja prema znanosti i akademskoj zajednici te zbog eklatantne nesposobnosti”... Poguban im je Pravilnik o uvjetima izbora u znanstvena znanja. Što je, po vama, suštinski loše za hrvatsku znanost u Prijedlogu Zakona?

- Postojale su dvije sporne točke – linearno umirovljenje sa 65 godina i sistem napredovanja. Od prve se odustalo, druga je ostala sporna. U spornoj, prvo, predloženo je ukidanje odredbe o obavezi napredovanja znanstvenika. Neki smatraju da je ona upropastila sustav jer se napredovalo prebrzo pa je proizvedeno previše profesora, drugi smatraju da je znanost danas najdinamičnija djelatnost te da nenapredovanje znači propadanje. Drugo, predlaže se ukidanje institucije reizbora. Umjesto dosadašnje prakse da tročlana komisija ocjenjuje svakog kandidata je li dovoljno napredovao da bi ostao u zvanju, napredovao ili morao prijeći u neko niže zvanje, predlaže se da kandidati pišu izvještaje, ili hvalospjeve, o svome radu te da mogu doživotno ostati u jednom izabranome zvanju. Ako, npr., jedan izvanredni profesor iz područja bioznanosti pet godina ne napreduje, pitanje je je li taj nenapredujući podoban za zvanje docenta.

 Osim toga, treba li uopće išta zakonski mijenjati prije dovršetka strategije odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije. Većina nas misli da profesoru Nevenu Budaku treba omogućiti da nesmetano izradi strategiju. Ona treba biti dokument koji će ponuditi novu strukturu i funkcioniranje sustava, odgovoriti na brojna otvorena pitanja, od početka do kraja obrazovanja kao i o nacionalnoj organizaciji znanstvenih istraživanja. Tek nakon dogovora o strategiji moguća je izrada novog zakona.

Kritičari Prijedloga zakona ministra Željka Jovanovića  tvrde da se uvođenjem tržišnog principa pod svaku cijenu strukturno uništava hrvatska znanost i čini velika nepravda društvenim znanostima.

 - Znanost je prvenstveno javno dobro, a tek rezultati znanstvenih istraživanja mogu biti komercijalizirani. Humanističke discipline i dobar dio društvenih znanosti nemaju komercijalnog potencijala i velika je tragedija ako ih reduciraju na profit. Cijeli niz dobara koja tvore ljudskost ljudi, kulturu, profitabilnost bi uskoro zatrla. U razvijenome svijetu sve je glasniji pokret protiv obrazovanja za profit a u Hrvatskoj postoje međunarodno renomirani izvrsnici na različitim područjima koji su dosegnuli domaću i svjetsku prepoznatljivost mimo ikakve profitabilnosti. Znanstvenik je prije svega entuzijast.

Dio znanstvenika protestirao je zbog Pravilnika jer im on ograničava napredovanje u temama koje mogu plasirati u međunarodnim časopisima, čime se implicira da su hrvatski znanstvenici beznadno inferiorni inozemnim...

 - Pravilnik je donijelo Nacionalno vijeće za znanost, počinivši tri ozbiljne pogreške. Prvo, eliminirali su mišljenja svojih stručnih tijela – područnog vijeća za humanističke znanosti i područnog vijeća za društvene znanosti. Time su se ogriješili o način rada saborskih tijela, koji mora biti javan i otvoren, donosili su nestručne odluke, protivne odlukama vlastitih stručnih tijela, postupili su neakademski jer su odlučili nametnuti svoje zaključke. Drugo, donijeli su neujednačen, neki smatraju i neprimjenjiv tekst s nakaradnim odredbama. Primjerice, kao popis publikacija koje valja računati pri izboru zvanja preuzet je popis nizozemske Agencije za zaštitu okoliša! I treće, Pravilnik je u znanstvenoj zajednici izazvao do sada neviđeni otpor, što prerasta u politički problem.

Pa vas su, sigurno, konzultirali oko Pravilnika i Zakona...

 - Nisu. Nadao sam se i radovao višim i jasnijim kriterijima za izbor u zvanja. No, dobili smo proizvod o kojem se sporimo sate i sate. Abeceda je da bez dogovora s akademskom zajednicom nije moguće donositi odluke o akademskoj zajednici. Znanstvena istraživanja su toliko složena da ih rijetko mogu razumjeti ljudi izvan znanosti a članovi akademske zajednice neće provoditi nešto što im se nameće. Ovdje se otvoreno sukobljavaju dvije metode javnog djelovanja, nasilje i dogovor.

Argumenti Ministarstva stvaraju dojam da je hrvatska znanost zastarjela, neproduktivna, jalova, a oni samo zakonskom regulativom spašavaju društvo od neradnika i kukolja u akademskoj zajednici.

- Hrvatska znanost je puno bolja od pozornosti koju joj društvo poklanja kao i od sredstava koje društvo u nju ulaže. Zabrinula me vukovarska izjava ministra Jovanovića da će osnovati komisiju koja će osporavani Pravilnik učiniti još boljim. Ne prihvaćati ništa od onoga što je napisano o Pravilniku kao lošem, ignorirati iskaze o načinu rada Nacionalnog vijeća čini mi se opasnim, i metodski, i sadržajno. A volio bih se nadati da ministar nije zaboravio da su nacionalna vijeća tijela Sabora te da u Hrvatskoj postoji trodioba vlasti.

Dobro, vrijede li članci u domaćim časopisima jednako kao i oni u inozemnim?

 - Radove hrvatskih renomiranih stručnjaka u humanistici nije moguće svoditi na publikacije na engleskom. Uz to, bibliometrija, izračunavanje, bodovanje... uzelo je previše maha i dovodi od izopačenja. Po mom sudu jedino što vrijedi je kvaliteta, bez obzira je li objavljeni tekst na hrvatskom, albanskom ili engleskom. Jedini važan kriterij je da li autor objavljuje nove spoznaje i time stvora novu znanstvenu kvalitetu. Jasno je da ljudi bez međunarodnih referenci ne mogu postati vrhunski znanstvenici. No svi ne mogu biti vrhunski, a neka vrsta međunarodnih obaveza i sada postoji.

Kakva je sad sudbina Pravilnika?

 - Uskoro će biti održana tematska sjednica saborskog Odbora na kojoj ćemo raspravljati o Pravilniku. Sabor mora donijeti stav o tome, razmotriti što je uzrok silnih protesta i očitovati se o njima. Sabor može i treba donijeti odluku što će biti s Pravilnikom.

Da ste kao ministar doživjeli takvu eksploziju nezadovoljstva, što biste poduzeli, što biste mislili o svom radu?

- Da sam ministar, požalio bih se Saboru da saborski odbor ne radi svoj posao jer je saborsko tijelo donijelo takav Pravilnik o kojem je iskazana silna količina ozbiljnih primjedbi. I ponašao bih se kao objekt rada nacionalnih vijeća, a ne kao subjekt. I zabranio bih svojim suradnicima da nacionalna vijeća kapacitiraju svojim radikalizmima. A da sam odgovoran za Pravilnik o kojem fakultetska vijeća iskazuju oštre kritike, o kojem respektabilni odsjeci potanko ukazuju na njegovu krajnju nestručnost, sakrio bih se od srama.

Top-tema posljednjih dana bila je kako Pravilnik ograničava praksu da uredništva hrvatskih znanstvenih časopisa sama sebi objavljuju radove i tako si osiguravaju napredovanje na akademskoj ljestvici. Javno su prozvani profesor Ante Čović i Hrvoje Jurić, vodeći ljudi časopisa Filozofska istraživanja i Synthesis Philosophica, ujedno i najveći kritičar ministra Jovanovića i njegova pomoćnika Saše Zelenike, kao osobe koje su tako gradile karijeru...

- Vrlo je neelegantno da članovi redakcije objavljuju svoje radove u časopisima koje uređuju. U ozbiljnim časopisima objavljuju se najbolji radovi koji su dobili dvije pozitivne recenzije.  Postoji i objektivna poteškoća - gdje će hrvatski filozofi objavljivati svoje radove ako je u zemlji samo jedan filozofski časopis?

U načelu, časopise uređuju najkvalitetniji ljudi neke struke pa zašto oni ne bi objavljivali svoje radove, ako ih recenzenti smatraju kvalitetnima.

Čović i Jurić navodno su u pet godina dobili više od 2,5 milijuna kuna. 

- Svaki slučaj treba pojedinačno analizirati i vidjeti koliko su uistinu dobili novaca, za što su dobili novce i kako su ih potrošili, pa tek onda donositi zaključke. Ovako, na prvi pogled, 2,5 milijuna kuna zvuči enormno u našim skromnim uvjetima. Ali treba analizirati cijelu situaciju i tek onda donositi moralne sudove. Ali o obje strane – i o davatelju, i o primatelju.

Što se krije u nametanju Pravilnika kojeg nitko neće i mnogi smatraju štetnim – ako je tako štetan, kao što kritičari tvrde, što ministar Jovanović njime dobiva?

- S Pravilnikom je osnovni problem što on u humanističke discipline i društvene znanosti nastoji ugraditi sustav prirodnih znanosti. To je svojevrsni pokušaj da prirodni znanstvenici koloniziraju humanističke discipline i društvene znanosti.

Možda se Pravilnik ministru sviđa iz razloga koje još nije objasnio. Ali, nisam siguran da bi ministar smio imati bilo kakvih ingerencija nad Pravilnikom. Ingerencije ima isključivo Nacionalno vijeće kao saborsko tijelo i jedino Sabor može odlučivati o Nacionalnom vijeću. Svi ostali sudjeluju u raspravi, ali ne i u  donošenju odluka. Znanost se temelji na inovacijama i revolucionarnim spoznajama, ali organizacija znanosti mora imati svoj kontinuitet i nadogradnje, a ne revolucije. Ovaj Pravilnik u mnogo čemu predstavlja revoluciju. Postojeći sustav treba mijenjati, ali ne radikalnima mjerama. Posljedice donošenja Pravilnika su upravo suprotna od intencije da se smanji inflacija profesorkog zvanja. Mnoge institucije stimulirale su svoje nastavnike da traže napredovanje po starom Pravilniku i najvjerojatnije ćemo uskoro imati 700-800 novih napredovanja s kojima uopće nismo računali.

Ministar Jovanović vaše neslaganje sa zakonskim promjenama otpisao je kao osobnu netrpeljivost, imputirajući vam ljubomoru...

- Ministar mi je obećao raspravu u Klubu zastupnika, do koje nije došlo, a onda je u roku od sedam dana zaboravio što je kazao pa me javno proglasio dijelom zavjereničke skupine, tako reći “zločinačke organizacije” Filozofskog fakulteta, što nema nikakve veze sa zdravom pameću. A nikako nije dobro da ministar znanosti govori besmislice.

Jovanović također tvrdi kako akademska zajednica živi na račun tekstilnih radnica.

- Ta formulacija je jeftina demagogija. Svi koji rade izdvajaju za zajedničke potrebe. Znanost i obrazovanje su dio te zajedničke strukture, jednako tako i političari pa i ministar Jovanović i zastupnik Flego također žive od radnika u tekstilnoj industriji. Ali ti radnici dobro znaju da bez obrazovnog sustava ne bi bilo ni kvalificiranih radnika u tekstilnoj industriji.

 Vjeran Zuppa ustvrdio je da premijer Milanović ne voli jake ljude u svojoj blizini, da je zavidno kapacitiran i da sve po kratkom postupku reducira na pitanje svoje pozicije što se vidi i iz sukoba oko ministra Željka Jovanovića zbog čega je došao u konflikt s profesorom Budakom i Vama...

 - Vjeran ima vrlo osebujne uvide, a koristi i teško odoljivu argumentaciju. 

Kako ste se vi borili s ograničenjima u hrvatskom sustavu? Biste li ispunili nove, rigorozne kriterije Ministarstva?

- Podosta sam putovao po inozemstvu, objavljivao i predavao na engleskom, francuskom i njemačkom. U međunarodne razmjene uključivali su me moji profesori pa sam i sam uključivao i kolege i studente. Gotovo da bih mogao biti zadovoljan, dio od mojih sedamdesetak radova objavljen je na stranima jezicima, u inozemnim publikacijama, tako da se ne bih trebao bojati pravilničkih kriterija. Zlobne primjedbe odnose se na to da se protivim ovakvim promjenama zbog vlastite koristi. Moram ih razočarati - ni to ne radim, ne vraćam se na Sveučilište. Pri završetku ovog saborskog mandata imat ću 69 godina. Ali i dalje priželjkujem promjene, ali na bolje.

Izdvajamo