Različite negativne implikacije globalne recesije u prvi su plan gurnule Grčku, 'najslabiju kariku' u lancu jedinstvene europske valute, no posljedice sada trpe i brojne druge države, koje je do sada doista teško bilo utrpati u zajednički kontekst sa zemljama s periferije Starog kontinenta. Jedna od zemalja koja se mogla pohvaliti dugogodišnjom tradicijom odgovorne i disciplinirane fiskalne politike, a koju su analitičari počesto (posve opravdano) uspoređivali s Njemačkom, bila je i Nizozemska.
Utvrda tržišne ekonomije ponosila se ključnim obilježjima socijalne države u kojoj je sustav zdravstvenog i mirovinskog osiguranja bio dostupan svima, iako se socijalni mir nije kupovao rastrošnošću u kategoriji javne potrošnje. Međutim, stvari danas izgledaju bitno drugačije, a izazovi koje je pred nizozemske glasače stavila globalna ekonomska kriza već tjednima dominiraju brojnim raspravama i predizbornim skupovima. Štoviše, ankete pokazuju kako bi Liberali, insistirajući na fiskalnoj konsolidaciji, na predstojećim parlamentarnim izborima najviše mogli profitirati. Njihov lider Mark Rutte, počesto zvuči apokaliptično, upozoravajući na zabrinjavajući rast proračunskog deficita koji je već premašio 5%, ozbiljno ugrozivši dosadašnju praksu financiranja ključnih komponenti socijalne države.
A Rutte zapravo tek ponavlja upozorenja iz Europske komisije koja je još prošle godine Nizozemsku strpala u skupinu rizični(ji)h članica Europske unije kada su u pitanju javne financije, otvoreno dovodeći u pitanje održivost dosadašnjeg kursa fiskalne politike. Naime, gospodarska kriza uvjetovala je značaj rast javne potrošnje, no proračunski deficit, kao sredstvo stimulacije ekonomskog oporavka, ubuduće će biti sve teže zadržati u okvirima fenomena privremenog karaktera. Jedan od najvećih problema s kojima se buduća nizozemska vlada mora suočiti je starenje populacije, koje pak nameće korjenite promjene sustava mirovinskog osiguranja. Postojeći sustav jamči svima iznad 65 godina starosti mirovinu u visini 70% minimalnog osobnog dohotka, a to pak nameće potrebu ponovnog izbora prioriteta. Jer u suprotnome, nekoć kredibilan pandan Njemačkoj, Nizozemska bi se mogla naći uz bok Italiji i Portugala, što je još do pred nekoliko godina bilo posve nezamislivo.