Ohrabrujuće vijesti iz Eurolanda na početku ovoga tjedna uspjele su donekle popraviti raspoloženje investitora, još uvijek prilično skeptičnih spram europske valute, 'cementirajući' tečaj EUR/USD oko razine od 1,22 dolara. Izravan povod jačanju eura, koji je samo tjedan dana ranije skliznuo ispod 1,19 dolara (najniže od početka 2006. godine), bili su svježi podaci Eurostata, odnosno, rast travanjski industrijske proizvodnje od 0,8% na mjesečnoj, te 9,5% na godišnjoj razini. Prva je brojka bila dvostruko veća od konsenzusa analitičara i njome je nastavljen niz od čak 11 mjeseci uzastopnog rasta, dok potonja cifra predstavlja rekordnu stopu rasta, najveću još od početka 1990. godine, te signalizira ubrzani gospodarski oporavak na Starom kontinentu.
Ili barem u onom razvijenijom dijelu, jer deprecijacijom eura, koja je nedvojbeno poslužila kao katalizator oporavka izvoza, do sada se najviše okoristila Njemačka, nudeći nekoliko uistinu impresivnih brojki. U detaljnoj se statistici ponajprije ističe podatak kako je njemačka industrijska proizvodnja u travnju, u odnosu na isto razdoblje prošle godine, ubilježila rast od gotovo 14%, dok brojne ankete među izvoznicima pokazuju kako njemački proizvođači s teškom mukom uspijevaju zadovoljiti rastuću potražnju za njihovim proizvodima.
Međutim, u kontekstu aktualne krize koja prijeti širenjem epidemije po periferiji Starog kontinenta (nakon što je pomela Grčku), za euro je u ovom trenutku puno važnije ono što se jučer - nije dogodilo. Možda zvuči paradoksalno, no upravo izostanak burnije reakcije investitora, unatoč novom udarcu za kredibilitet Grčke (a time i Europske monetarne unije), predstavlja ohrabrujući signal za izmučenu europsku valutu. U nekim drugim okolnostima, negativna revizija grčkog kreditnog rejtinga od strane agencije Moody's Investors Service vjerojatno bi rasplamsala strasti na deviznom tržištu, no kako je to već puno ranije učinio Standard & Poor's, prilijepivši Grčkoj etiketu 'junk' aktive, najnovija revizija kreditnog rejtinga, i to za čak četiri stepenice (do ocjene „Ba1“), u praksi ne mijenja previše na stvari i isprovocirala je prilično mlake reakcije ulagača, što pak nije bilo dovoljno da uguši blagu inicijativu eura.
Zahvaljujući 'zaobilaženju' ranije definiranih pravila, Europska središnja banka doista je euro u značajnoj mjeri učinila imunim na poteze agencija za procjenu kreditnog rejtinga, a grčke obveznice u praksi, uzimajući u obzir kretanje stope prinosa, ionako već odavno nose epitet 'junk'. Drugim riječima, pozornost većine investitora više nije usmjerena ka Grčkoj, već ka ostalim 'slabim karikama', poput Španjolske ili Portugala.
Međutim, netom demonstrirana otpornost europske valute u svjetlu najnovijih događaja ipak pokazuje kako su loše vijesti iz Eurolanda u određenoj mjeri diskontirane, čime se otvara prostor barem kratkotrajnog oporavka u odnosu na rivale poput američkog dolara ili japanskog jena. Naravno, puno toga će ovisiti i o raspoloženju ulagača na europskim tržištima kapitala, no čini se da momentum pesimista, koji su mjesecima ranije nemilice shortali euro, polako slabi, stvarajući priliku za bounce back koji iole masovniji short covering (zatvaranje short pozicija) može dodatno intenzivirati. Nakon klizanja od čak 15% od početka godine, euro je u svega tjedan dana uspio namaknuti rast od otprilike 3% u odnosu na dolar, usmjerivši time poglede optimista u smjeru razine od 1,25 dolara. Naravno, sve pod pretpostavkom kako kriza neće eskalirati negdje drugdje. Iberski poluotok time, nema nikakve sumnje, postaje ključna crta obrane eura.