ZAGREB - Premda Vlada optimistično najavljuje gospodarski oporavak već u ovoj godini građani u to, čini se, ne vjeruju. Čak i oni kojima se primanja nisu značajno smanjila iz opreza najavljuju da niti u 2010. godini neće trošiti, osim na ono najnužnije.
Slično je i kod malih poduzetnika koji ne planiraju nove investicije. Oprez potvrđuju i podaci o godišnjem padu u maloprodaji od gotovo 16 posto na kraju 2009. godine, a nastavak tog trenda sasvim je izgledan i u ovoj godini. Slično je i u ostalim sektorima, posebno u građevinarstvu koje tek čekaju najveće muke.
Stoga iznenađuju Vladine najave da će hrvatsko gospodarstvo u 2010. godini porasti 0,5 posto, kada nam čak i strani analitičari prognoziraju nastavak recesije. Prema najpesimističnijim prognozama hrvatski bi BDP i u ovoj godini mogao pasti do dva posto. I u 2010. godini tako će slamka spasa biti turizam.
Bilo bi lakše da nas je kriza zdrmala prije, Branko Pepeš, agencija za nekretnine
- Žalim da nas ovakva kriza nije zdrmala još prije deset godina pa se u tom sektoru ne bi dogodio boom onih koji su išli samo za brzom zaradom. U 15 godina koliko se bavim ovim poslom tržište je samo raslo a ovo što se dogodilo u zadnjih godinu i pol dana donijelo je jednu novu dimenziju u pristupu poslovanju. Kriza nas je naučila da se moramo financijski pripremiti i za ovakve situacije pada tržišta. Preživjele su samo one agencije koje su maksimalno posvećen poslu i interesima klijenata. Ja radim po cijele dane, ne mogu reći da si u osobnom životu nešto uskraćujem ali sigurno pametnije raspolažem vlastitim financijama. Prihod firme pao je za 20 posto ali smo na vrijeme uveli mjere štednje. .
Krizu ne osjećam jer za lijep osmijeh ima novca, Mladen Siber, stomatolog, Osijek
- Moram biti iskren i reći da nisam osjetio krizu ili financijske probleme kao drugi građani. U prošloj sam godini radio gotovo jednako kao i u 2008., usudio bih se reći čak i bolje. Svjestan sam situacije u društvu i gospodarstvu, i kriza je u brojnim granama evidentna, no na sreću ja još imam dovoljno posla jer se Hrvati ipak brinu o svom zdravlju i još su spremni izdvojiti novac za lijep osmijeh. Tako mi je bilo lani, no tek ću vidjeti što će se događati u ovoj godini, za koju kažu da neće biti laka. Siječanj je uobičajeno bio slabiji, ali tako je uvijek jer se ljudi oporavljaju od blagdanske potrošnje, a mnogi su i na zimovanju pa to ne mogu uzeti u obzir kao siguran pokazatelj.
Bojim se manje plaće, a do kredita je teško doći, Amalija Lučić, prodavačica, Zagreb
- Meni je kriza stalno, bila mi je i dok još nismo bili u recesiji, a očekujem i gore. Troškovi života su mi porasli, posebno plin koji je velika stavka u mom kućnom budžetu. Cijelo vrijeme strahujem i da mi poslodavac ne smanji plaću, a u banci nisam mogla dobiti ni kredit. Svima nam je velik problem pad prometa u trgovinama jer su ljudi jako zaduženi. Zato me najviše strah da i ja ne izgubim posao. Ipak, optimistična sam i nadam se da nas čeka oporavak. Za razliku od mnogih, moja se primanja u krizi nisu smanjila, ali samo zato što imam plaću manju od 3000 kuna, pa ne plaćam krizni porez. Teško krpam kraj s krajem jer je život postao još skuplji, a plaće su nam male.
Mirko Jovanović (77), umirovljenik: Ne osjećam krizu
- Ja uopće ne osjećam krizu, osjećam se uvijek jednako, ništa me ne boli, samo sam godinu stariji. Mislim da bi danas žena i ja da radimo imali manju plaću nego što nam je penzija, ako bi plaću uopće i dobili. Jedinio mi je mirovina zbog harača niža za 70 kuna, to je sve što osjećam od krize. I čini mi se da danas nitko ništa ne radi, a svi žive, kao da smo u komunizmu. Moja je mirovina 3500 kuna a ženina 2500 kuna. Vrijeme uglavnom provodimo na Malom Drveniku gdje imamo vikendicu, u Split dođem samo po penziju. Imam i okućnicu pa sadim blitvu, bob, špinat, pome, biži, to ne prodajem, to je za nas. Zaradim mjesečno oko tisuću kuna čisteći parcele od korova i sve zajedno žena i ja imamo dovoljno za naše potrebe, i tako zarađujem od umirovljenja, 1991 godine. Odem i u ribe, nekidan sam uhvatio četiri brancina. Meni je ljepše nego prije umirovljenja, radio sam od 6 do 18 sati 40 godina u u splitskom brodogradilištu. Sada je dobro, zabrinut sam samo da ne bude gore, a bolje će biti tri godine nakon što uđemo u Europsku uniju, procjenjuje Jovanović.
Štedim na sebi da dijete dobije više, a moram još, Iva Balen, novinarka Kanala Ri
- Naravno, morala sam se odreći nekih sitnih zadovoljstava koje sam si unazad dvije godine mogla priuštiti, a sve to činim kako moje dijete ipak ne bi osjetilo da je u našem kućnom budžetu došlo do poremećaja. Moja tročlana obitelj ima mjesečna primanja otprilike u visini državnog prosjeka (oko 5000 kuna), a najveći nam dio odlazi, kao vjerojatno i svima, na režije, koje su i dalje preskupe. Najveći su problem moja neredovita primanja, a sada nam još najavljuju i smanjenje plaće. Sve mi govori da se u ovoj godini nemamo čemu dobrome nadati, a to znači da bi moje interne mjere štednje koje sam za sada primijenila samo na sebi, mogle obuhvatiti i cijelo kućanstvo, rekla je Balen.
Promet mi je pao 30 posto, a pomoći niotkud, Miroslav Folnegović, ugostitelj, Zagreb
Hrvatski ugostitelji imali su dva udara u kratkom roku koja su nas vratila nekoliko godina unazad. Prvi udar bila je suluda odluka o zabrani pušenja, a onda je došla kriza koja nas je gotovo dotukla. Prihod mojih ugostiteljskih objekata pao je 30 posto, a troškovi su ostali isti ili su rasli. Zbog toga sam morao reprogramirati kredit pa sam sada financijski u još težoj sitauciji nego ranije, dodaje Folnegović. Najave da se iz Vladinog fonda neće pomagati “onima koje toče pića” još su jedna suluda odluka koja će ići na štetu hrvatskog turizma. I osobno sam morao srezati potrošnju. Sve ovo me je natjeralo da odustanem od godišnjeg odmora, zbog čega mi je i zdravlje nastradalo.
Nema više sigurnog posla, Mladen Banović
radnik u turizmu, Split- Upravo zbog osjećaja neizvjesnosti ove godine radim više nego prošle, i trudim se raditi nekoliko različitih poslova. Postalo mi je jasno da nema sigurnog posla i da treba ulagati u sebe i imati plan B. Nastojim i svoje hobije naplatiti. Moja ljubav prema pisanju dovela me do toga da radim kao suradnik medija. Zabrinut sam, ali ne previše jer sam mlad i zdrav. Radim barem dva sata dnevno više nego lani. Živim s ocem i naš je kućni budžet oko 10.000 kuna mjesečno, s tim što ja radim više nego lani. Bit će bolje za dvije godine.