Europski su birokrati za trenutak vjerojatno odahnuli, primivši iz Sofije dopis kojim bugarska Vlada potvrđuje odustajanje od namjere da domaću valutu, u sklopu priprema za članstvo u Europskoj monetarnoj uniji, sukladno uobičajenoj proceduri podvrgne režimu Europskog tečajnog mehanizma (ERM). Uz tolike probleme koji opterećuju Euroland, proširenje sustava zajedničke europske valute na nove članice Europske unije s periferije kontinenta zasigurno je zadnje o čemu europski političari u ovom trenutku uopće žele razmišljati. Kredibilitet monetarne unije ionako je poprilično narušen, a investitori oboružani povećom dozom skepse uporno guraju europsku valutu sve dublje na negativan teritorij, cinično procjenjujući njene šanse za opstanak.
No ako sama odluka i predstavlja svojevrsno olakšanje za birokratske strukture monetarne unije, razlog odustajanja je novo zvono za uzbunu i dolazi u najgori mogući trenutak. Naime, u obrazloženju odluke navodi se kako su nadležne državne službe otkrile „laži“ u službenoj statistici, a otkriće 'frizirane evidencije', niti godinu dana nakon smjene na vlasti, uvjetovalo je reviziju ranije objavljene statistike. I tako prema najnovijoj reviziji proračunski deficit za prošlu godinu (prvi 'minus' nakon u posljednjih osam godina), zbog troškova koji su, eto, prethodno 'ispali' iz evidencije (u igri je nešto više od milijardu eura spornih ugovora), ne iznosi više 0,8%, već čak 3,7% BDP-a, što je za Vladu premijera Borisova dovoljan razlog da se privremeno povuče iz 'utrke' za članstvo u Europskoj monetarnoj uniji.
Odluka je posve opravdana, jer navedena brojka ionako premašuje kriterije propisane Sporazumom iz Maastrichta (limit u kategoriji proračunskog deficita iznosi 3% BDP-a), a zadržavajući se na pristojnoj distanci od ERM-a, Vlada očito želi ostaviti i ponešto manevarskog prostora kojim, primjerice, ne raspolaže - Grčka. Iako je tečaj domaćeg leva trenutno fiksiran u odnosu na euro, članstvom u ERM-u tečajne se fluktuacije ograničavaju na ±15% u odnosu na srednju vrijednost (definirani fixing), a devalvacija domaće valute, baš kao i u slučaju Grčke, prestaje biti dopušteno sredstvo poticanja izvozno orijentiranog gospodarskog oporavka.
I da stvar bude još bolja, revizija proračunskog deficita navela je bugarsku Vladu da izmijeni ovogodišnje ciljeve, među kojima je bio u uravnoteženi proračun. A deficit, kako ističu iz Europske komisije, predstavlja ozbiljno kršenje dogovorenog sporazuma, zbog čega su put Sofije već krenuli djelatnici Eurostata, kako bi utvrdili sve relevantne činjenice. Štoviše, Bugarska bi mogla biti prva članica Europske unije na kojoj bi, primjenjujući nove, znatno šire ovlasti, Eurostat mogao trenirati strogoću, što bi u konačnici moglo iznjedriti i vrlo konkretne sankcije. Olli Rehn, povjerenik Europske komisije za ekonomska i monetarna pitanja, već je i službeno izrazio zabrinutost u pogledu vijesti koje stižu iz Bugarske, premda iz Eurostata pokušavaju spustiti tenzije, tvrdeći kako za sada nema nikakvih dokaza o manipulacijama u 'grčkom stilu'.
Ali to nije previše umirilo ulagače koji razmatraju različite scenarije širenja krize, očito dodjeljujući i Bugarskoj - negativan predznak. Premda se Bugarska može pohvaliti iznimno niskom razinom javnog duga (svega 15% BDP-a), cijena credit-default swapova na petogodišnje obveznice stigla je nadomak razini od 400 baznih bodova, signalizirajući rastuću averziju ulagača spram državnih obveznica. A ne pomaže previše niti procjena Svjetske banke koja je upravo Bugarsku (uz Albaniju, Srbiju i Rumunjsku), dijelom i zbog značajnog tržišnog udjela grčkih banaka, svrstala u skupinu najrizičnijih zemalja prema kriteriju servisiranja duga.