Inicijalna reakcija širom azijskih tržišta kapitala, koja su prva morala testirati iznimno ambicioznu akciju spašavanja u režiji europskih političara, bila je jutros uglavnom - pozitivna. Uz vrlo opipljiv rast vrijednosti regionalnih burzovnih indeksa, europski su dužnosnici uspjeli i euro vratiti u život, potaknuvši oporavak kojim je europska valuta već rano jutros zakucala na prag razine od 1,30 dolara, spustivši se prethodno (krajem prošloga tjedna) ispod 1,26 dolara. Optimizam investitora možda pak najbolje oslikava kretanje terminskih ugovora na američke burzovne indekse, najavljujući primjerice, skok Dow Jones Industrials indeksa od čak 200 bodova (ili otprilike 2%).
Među rijetkim gubitnicima bile su kineske dionice, no krivicu za korekciju kojom je izbrisan početni rast u značajnoj mjeri snose i lokalne (ne)prilike, dok je ostatak regije uglavnom tavorio na pozitivnom teritoriju, odajući olakšanje ulagača koji su iza sebe ostavili prilično stresan tjedan. Tako je, čini se, pokušaj stabiliziranja iznimno naelektrizirane situacije izazvane problemima s periferije Europske monetarne unije, barem u startu polučio željeni rezultat, povrativši i apetite za rizik investitora čiji je bijeg brojne burzovne indekse širom svijeta spustio duboko na negativan teritorij.
INFOGRAFIKA: Dva tjedna kaosa
U minula dva tjedna, madridski IBEX 35 indeks izgubio je na vrijednosti čak 17%, ili gotovo dvostruko više od atenskog ASE General indeksa, jasno otkrivajući razmišljanja ulagača koji su Španjolsku označili kao iduću žrtvu 'zaraze', a kao kolateralna su žrtva 'pale' i brojne druge zemlje. To pak dovoljno govori o razmjerima krize zbog koje su, primjerice, tržišta kapitala u Rusiji, Ukrajini i Rumunjskoj, ali i Parizu, Beču i Milanu, u svega dva tjedna zabilježila pad veći od 15%. Gubici nisu zaobišli niti domaće dionice, svodeći napredovanje CROBEX-a od početka godine na svega 3,6%, makar to zapravo i nije toliko loš rezultat kada se usporedi s (gubitničkom) izvedbom nekih drugih burzovnih indeksa. No slabiji intenzitet rasprodaje na domaćem tržištu kapitala možemo prije svega zahvaliti posve zanemarivoj aktivnosti inozemnih investitora, koji u ovakvim okolnostima u pravilu pribjegavaju nimalo selektivnoj likvidaciji, zatvarajući (ili barem drastično reducirajući) svoje equity (i ine rizičnije) pozicije u potrazi za sigurnijim oblicima aktive.
Ali i bez stranaca, domaće tržište kapitala vjerno je slijedilo globalna zbivanja, pa bi, analogno tome, bilo realno za očekivati promjenu smjera i pozitivan predznak današnje trgovine.