StoryEditor
Iz arhive Globusa

Kako ću od Kaptola napraviti Broadway

Mjuzikl će koštati više od milijun kuna. U dvije godine zaradit će oko pet milijuna kuna, ako u međuvremenu ne dođu agenti i zaključe da im se predstava ne sviđa pa “Komediji” ukinu licencu

Igor Mešin ustane sa stolice i okrene se prema praznom gledalištu Komedije. “Ajme, što je ovo glupo”, zaključi glasno. Glumci na pozornici prekinu dijalog i pogledaju ga. Luka Bulić se smijulji, Ivica Zadro pogledom pretražuje tekst u skripti koju drži u ruci, a Đani Stipaničev ostane sjediti u stolici u kutu. Renata Sabljak nastavi pozirati fotografu u drugom kutu.

Petak je, deset sati ujutro i prva proba tog dana tek je počela. Kad kaže glupo, Mešin naravno ne misli na glumce.  Živcira ga što tekst za novu predstavu uvježbavaju pred kulisama koje im uopće ne odgovaraju.

Umjesto srednjovjekovnog dvorca na pozornici je postavljen šareni interijer frizeraja iz predstave “Čisto ludilo” koja trenutno s puno uspjeha igra u zagrebačkom kazalištu Komedija.

“Kako da se uživimo ovdje? Ništa... ajmo ispočetka, zamislite da je na sredini prozor”, kaže, pa opet sjedne za stolić smješten tik pod pozornicu. Zadro se okreće pa ponovno fingira ulazak kroz vrata frizeraja, koja glume ulaz u dvorac, i strogo pogleda Bulića:

“Jednog dana, momče, sve ovo bit će tvoje”, kaže mu i pokazuje rukom kroz prozor kojeg nema.

“Što? Zastori?”, pita Bulić, a svi se nasmiju.

“Ne zastori, već zemlja do kud ti oko seže...”

“Ali, majko...”, zavapi Bulić.

“Oče, oče! Ja sam ti otac”, ljuti se Zadro.

Bulić je odlično raspoložen i otpočetka “ubija” ulogu feminiziranog princa Herberta koji bi po čitave dane samo pjevao i plesao i time pošteno ljuti Zadru koji mu je otac, Kralj Dvorca iz Močvare. Riječ je o osmoj sceni iz drugog čina mjuzikla “Spamalot”, komplicirane i skupocjene produkcije Monty Pythona koju ansambl priprema za premijeru krajem studenog u režiji Igora Mešina. “Spamalot” je duhovita verzija legende o kralju Arthuru koju su pythonovci obradili kroz film “Sveti Graal” na sebi svojstven način.

Mjesec i pol do premijere. Scena s Herbertom je uspjela, pa svi okrenu stranice u svojim skriptama.

“Idemo dalje”, kaže Mešin.

Ovo je dosad najambiciozniji projekt kazališta Komedija u cijeloj njegovoj povijesti. Probe za “Spamalot” ušle su u treći tjedan, do premijere je 56 dana, a izrada kostima i scenografija još su na samom početku. Buliću i Saši Buneti prije probe u petak ujutro su uzimali mjere. Krojačnica je smještena preko ceste, gdje se nalazi pomoćni pogon Komedije. U labirintu starih hodnika nalaze se malene sobe pretrpane rekvizitima. Sa zidova krojačnice vise stari kostimi i materijal za šivanje, a po stolovima su razbacani nacrti viteških oklopa i srednjovjekovnih halja.

Iz pokrajnje prostorije čuje se topot cipela. Koreograf Boris priprema glumce za točku stepa. Radi se istovremeno na četiri fronta – gluma, ples, kostimi, scenografija. Svakog dana od deset ujutro do tri popodne. Nakon toga glumci se pripremaju za druge predstave koje igraju navečer.

“Da je ovo Broadway, ljudi bi zatvorili kazalište na dva mjeseca, dok predstavu ne postave do zadnjeg detalja. Mi se moramo prebacivati iz jedne uloge u drugu”, kaže mi Mešin nešto kasnije, dok nakon probe razgovaramo na terasi kafića u sklopu kazališta.

Brend za mjuzikle. I sam Mešin nastupa u “Čistom ludilu”, čije mu kulise sada zbog Pythona toliko smetaju.

“S dramskim dijelom nemamo problema. Možda sada izgleda kao da plivamo, ali ovo nije prvi put da radimo unutar kratkog roka. Sve će biti spremno, uopće se ne bojim. Prava akcija bit će tek kad dođe scenografija za ‘Spamalot’”, tvrdi Mešin, koji najveću bitku trenutno vodi s organizacijom. Oko 130 ljudi uključenih u ovaj projekt treba svakog dana rasporediti po grupama tako da ne bude praznog hoda. Jedni glume, drugi plešu, treći isprobavaju kostime, pa se onda rotiraju.

Sve istovremeno.

“Sto trideset ljudi, kažete? Sad sam se malo prepao”, smije se redatelj.

“Spamalot” Montya Phytona ogroman je zalogaj čak i za Komediju koja se specijalizirala za poznate strane mjuzikle. Ovdje su uostalom s uspjehom postavljeni “Mali dućan strave”, “Chicago”, “Isus Krist Superstar”, “Briljantin”, “Aida” i drugi. “Spamalot” je pak baziran na briljantnom filmu “Monty Python i Sveti Graal”, napisao ga je pythonovac Eric Idle i kroz dva čina s pauzom traje oko dva sata. Prije osam godina poharao je pozornice diljem svijeta, pokupio niz nagrada i lovorike kritičara te zaradio ozbiljan novac. Nakon Broadwaya, West Enda, Las Vegasa, Australije te desetak europskih zemalja red je došao na Hrvatsku.

Osim što mjuzikl režira, Mešin u njemu igra i ulogu Kralja Arthura.

“Što, odabrali ste si baš glavnu ulogu?”, pitam. “To ti je protekcija, spavam s redateljem”, smije se.

Kao veliki poklonik uvrnutog pythonovskog humora za predstavu je čuo još 2005. godine.

“Naš scenograf Ivo Knezović pogledao ju je i odmah me upozorio na nju. Kad sam čuo glazbu, shvatio sam da to ima smisla postaviti kod nas”, kaže.

Čekanje na prijevod. Knezović koji sjedi stol do nas odmah ga ispravlja.

“Predstavu nisam gledao uživo, nego sam naručio DVD preko Amazona, tako je sve krenulo...”

Međutim, od prve ideje dvojice prijatelja pa do premijere proći će gotovo osam godina.

Zašto?

“Prije svega agencija koja je vlasnik prava na Spamalot nije dozvoljavala prijevod s engleskog sve dok ne završe turneje po Americi. Tek tada smo mogli pristupiti pregovorima”, kaže.

Sada, kada je predstava odigrana više od 1500 puta u SAD-u, agencija Theatrical Rights Worldwide spustila je cijenu pravima i tako omogućila njen dolazak u Hrvatsku.

A početna je turneja bila nezapamćen uspjeh. Spamalot je svjetsku premijeru doživio u ožujku 2005. godine, i to u režiji slavnog Mikea Nicholsa. Nakon 1575 izvedbi rezultati su bili impresivni: zarada je premašila 175 milijuna dolara, mjuzikl je odgledalo oko dva milijuna ljudi, a troškovi produkcije bili su nadoknađeni već nakon šest mjeseci.

Stavke troškova. Licenca je dugo bila skupa i nedostupna. Čak i sada, osam godina kasnije, kazalište je samo na libreto i dramski tekst Spamalota potrošilo više od 200 tisuća kuna. “Toliko smo platili prije nego što smo u ovo zabili prvu lopatu”, slikovit je ravnatelj Komedije Niko Pavlović, koji me dočekuje u malenom uredu, koji se također nalazi prekoputa kazališta. Ne bude li nepredviđenih iznenađenja, za mjuzikl će se do premijere potrošiti najmanje milijun kuna.

“Iz iskustva mogu reći da bi troškovnik za ovakvu predstavu trebao iznositi milijun do milijun i dvjesto tisuća kuna. Priprema i materijalni troškovi – scenografija, rekvizita, kostimografija, tehnička oprema – čine oko 65 posto ukupnih troškova, dakle do 700 tisuća kuna, a ostatak od 350 tisuća odlazi na nabavu prava, vanjske goste, studente, honorarne suradnike”, kaže i odmah me prekida u sljedećem pitanju: ne, ne očekuju basnoslovnu zaradu. “Za takvo što Komedija bi morala imati dvoranu sa 1500 sjedećih mjesta i igrati ‘Spamalot’ svake večeri. Ulaznice bi morale biti jako skupe, kao što su vani. Mi ćemo ići s popularnom cijenom od 120 kuna”, kaže.

Ipak, s obzirom na to da je licenca otkupljena na dvije godine, Pavlović se nada, bude li dobro primljena kod publike, da bi je mogli prikazati stotinjak puta, što je u razini ostalih mjuzikala u njihovoj produkciji poput “Isusa Krista Superstara” ili “Briljantina” koji je dosad odigran 149 puta. To bi, ako Komedija svaki put popuni svih svojih 440 mjesta, značilo bruto prihod od približno 5,2 milijuna kuna.

Najjeftiniji do sad. “Uvijek govorim svojim scenografima: kazalište je izvana od zlata, a iznutra od kartona. Štedimo maksimalno, i naš će ‘Spamalot’ biti triput jeftiniji od dosad najjeftinijeg u svijetu. Mjuzikli su skupe igračke”, smatra Pavlović.

“Spamalot” vjerojatno u Zagreb nikad ne bi ni stigao da nije bilo privatnog sponzora koji je platio prava, ističe Pavlović, ali ne odaje njegovo ime. “Mi smo gradsko kazalište i novac dobivamo od Grada Zagreba. Godišnje dobivamo oko tri milijuna kuna, a budžet nam je oko 40 milijuna. Ideja sa ‘Spamalotom’ nije zarada, već želimo da Zagreb, koji je po pitanju mjuzikala u trokutu Beč – Budimpešta – Beograd na samom vrhu, ostane u korak s trendovima. Našim građanima želimo pokazati da mogu doći u Komediju, pogledati komad koji se prikazuje na jednom West Endu i uživati, a da se ne moraju sramiti. Želimo pokazati da nismo provincija”, objašnjava Pavlović.

“Spamalot” je u Zagrebu trebao zaigrati još 2010. godine, ali nije bilo novca. “Lova, lova, lova. Sve se uvijek vrti oko toga. Sada je situacija još gora nego 2013., ali smatramo da smo zreli za jedan ovakav podvig. Stoga smo okončali pregovore, nabavili prava i krećemo”, kaže ravnatelj. S druge strane Mešin kaže da velikih pregovora ustvari nije bilo. “S Amerikancima je to tako. Jednom kad puste prava, lako ih je dobiti, samo ih, naravno, treba platiti”, kaže.

Skupi “Cats”. S obzirom na to kakvih sve kompliciranih i skupih licenci u svijetu mjuzikla ima, Komedija je, slažu se obojica, ovog puta još dobro i prošla.

“Postoje mjuzikli čiji je dramski tekst u vlasništvu jedne agencije, prava na glazbu ima druga agencija i tako unedogled. Druge imaju toliko specifične uvjete da ih ne možemo pratiti”, objašnjava Pavlović. Prisjeća se primjera slavnog mjuzikla “Cats”. Da se to dovede u Zagreb, trebalo bi platiti najmanje pet milijuna dolara, tvrdi, i dodaje kako su svi koji žele taj mjuzikl s njim obavezni dovesti orginalnu scenografiju, scenografa i kostimografa i sve ih basnoslovno platiti.

“Odustali smo, naravno, kad smo sve to čuli. To nismo mogli progutati”, kaže.

No, ugovor koji su potpisali s TRW-om također je kompliciran i specifičan. Prije svega Amerikanci su tražili prijevod na uvid i ovjeru. Kad su im ga iz Komedije poslali, unajmili su prevoditelja koji je u Americi usporedio tekstove i kontrolirao da se u tekst ništa nije dodalo ni izbacilo iz njega. Srećom, kaže Mešin, nisu tražili da preslikaju scenografiju. “Prije svega bila bi prevelika za naše kazalište, jer njihove su pozornice valjda sedam puta veće od naših, a bilo bi nam i preskupo”, dodaje.

Stoga je težak posao pao na scenografa Ivu Knezovića. On radi s malim budžetom, a mora napraviti nešto dostojno strane licence.

Jednom kad je složio skice pozornice, njih su zajedno sa skicama kostima iz Komedije također poslali TRW-u.

Rizici. No, to ne znači da sada u Komediji mogu odahnuti. Vlasnici prava u svakom trenutku imaju pravo zaustaviti produkciju i prikazivanje “Spamalota”. Pavlović kaže da se za predstavnike agencije u svakom trenutku mora osigurati nekoliko karata, ako odluče doći gledati “Spamalot” u Zagreb.

Mešin dodaje da predstavnici agencije uopće ne moraju dolaziti u Zagreb da bi znali kako je mjuzikl ovdje ispao. Često to ide po sljedećem scenariju – unajme lokalno odvjetničko društvo koje onda odabere jednu ili više osoba kompetentnih ocijeniti kvalitetu nekog mju­zikla. Ta osoba pogleda “Spamalot” i napiše recenziju i pošalje je vlasnicima prava koji na temelju nje odlučuju hoće li se umiješati u stranu produkciju.

Također, nema pomicanja datuma premijere. Ugovorom je dogovoreno da će se mjuzikl prikazati do 22. studenoga, u suprotnom Komedija gubi licencu.

Mešina pitamo postoji li pritisak da napravi verziju koja će se moći mjeriti sa stranima. “Ne. Ne smijem se predati pritisku”, kaže on. “Svjestan sam da nemamo puno vremena, ali kvalitetom ćemo parirati!”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. rujan 2020 08:29