U dubokoj sam opoziciji – kaže zamišljeno 33-godišnji Dmitrij Smirnovs dok se u subotnje rano popodne šetamo sunčanim širokim ulicama njegova rodnog Ventspilsa, najveće latvijske luke na Baltiku, grada od 45 tisuća stanovnika, koji je od prijestolnice Rige udaljen tri sata vožnje po jednoličnoj cesti opkoljenoj šumama. Smirnovs, mladi profesor ekonomije na ovdašnjem Veleučilištu, nije pretjerno dobrog raspoloženja. Ozbiljan, gotovo smrknut, pognute glave dok hoda ulicom, i ne primjećuje da se prolaznici zagledaju u njega. Ne prepoznaju u njemu nastavnika svoje djece, nego čovjeka koji je bio prvi “politički” zatvorenik u Latviji nakon dugo, dugo vremena.
Miljenica Bruxellesa Latvija je doživjela najgori udar krize od svih zemlja EU, tako jak da se govori o državi u bankrotu. Teže je samo, možda, stradao Island, ali drugačiji su kriteriji i drugačija je situacija za vikinški otok koji se dao u rizične špekulacije, a nije imao ni zaleđe EU, koje se ipak, dokaz je latvijski slučaj, pokazalo barem kratkoročno spasonosnim. Od tri baltičke zemlje Latvija je u Bruxellesu - s kojim je sklopila integracijski brak 2004., u vrijeme cunamija europskog proširenja – bila uvijek spominjana kao najuspješnija. Ona je bila “baltički tigar”, europski pandan azijskim financijskim središtima, kako su joj tepali ekonomski i financijski stručnjaci, i, zaista, brojke su bile na njihovoj strani. Rasla je zaposlenost, dolazile su strane banke, krediti po povoljnim uvjetima dobivali su se dok kažeš “keks!” jer su strane komercijalne banke agresivno odlučile osvojiti baltičko tržište, a Latvija je postala financijski centar Baltika koji je uživao svojih pet minuta slave.
Stisnuta svojim susjedima s kojima dijeli povijest SSSR-a, sjeverno je Estonija, a na jugu Litva, Latvija je država u čiju je nezavisnost i sama povijest višekratno sumnjala. Postala je država 1919., no njezina je samostalnost kratko trajala, samo do 1940., kada ju je okupirala Crvena armija. Tada je mnogo Latvijaca pobjeglo iz zemlje, dok s neposlušni i nepodobni ubijani ili mrcvareni u ruskim logorima. Sustavno naseljavana Rusima, Latvija ima 2,5 milijuna stanovnika od kojih je čak polovica nelatvijskog podrijetla. No, stoljećima potiskivan latvijski nacionalni duh nakon sloma SSSR-a i stjecanja samostalnosti zaživio je punom snagom 90-ih. Iako je Rusa više od 30 posto, nema ni govora da bi ruski, koji se često čuje, bio proglašen službenim jezikom ili da bi Latvija bila dvojezična. Rusi koji nisu željeli napustiti prosperitetnu baltičku zemlju nakon raspada SSSR-a morali su polagati tečaj latvijskog i poznavanje povijesti da bi dobili državljanstvo. Zanimljivo, Latviji nitko to nije previše zamjerio... Odnos prema Rusima i danas je težak i kompleksan, uglavnom negativan.
Masovno iseljavanje Od ulaska Latvije u EU 2004. sto tisuća ljudi otišlo je iz zemlje. Računa se da će ih, ako se kriza nastavi, još toliko otići na Zapad, uglavnom u Englesku i Njemačku, gdje se još i može naći posao.
Ako bi se tri baltičke zemlje uspoređivale s europskim jugoistokom, sigurno je da bi Estonija bila Slovenija – za Estonce njihovi baltički susjedi kažu da su vrijedni, ali hladni i da se brinu samo za svoje interese te kako će se dodvoriti “baltičkoj Austriji”, a to su Finska i Švedska. Litva, na jugu, najveća je i povijesno najmoćnija baltička država – možemo reći da je pandan Srbiji, ako se izuzme katolički fanatizam koji ondje vlada – pa je po tome bliža Hrvatskoj. Ne zovu uzalud Vilnius baltičkim Vatikanom. Po svemu ostalome možemo uspoređivati Latviju s Hrvatskom, ali mnogo detalja koje smo čuli u Rigi govori da se i po krizi možemo naći na istim recesijskim tračnicama kojima je njezin financijski vlak odjurio u provaliju. Zaustavljeni veliki poslovi, prazna gradilišta i nedovršene poslovne zgrade dokaz su recesije.
- Znate kako smo živjeli? Tako da je čistačica mogla otići u banku, uzeti kredit i kupiti potpuno nov automobil. Ne želim vrijeđati vrijedne gospođe, ali toga nigdje u svijetu nema - kaže, analizirajući prošlost i sadašnjost, jedna od naših sugovornica u Rigi.
Prije godinu dana kotač sreće okrenuo se i u Latviji se ostvario scenarij katastrofe: propale su banke, država ih je počela izvlačiti, ali ni sama nije imala odakle namaknuti novac. Počelo se razmišljati o zajmu MMF-a. Zvali su u pomoć Europsku Uniju, ali – avaj! – nevolja je u tome što ona nije toliko zainteresirana za izvlačenje Latvije iz problema, jer baltički tigar koji je preko noći postao baltički mačić nije u eurozoni (što bi je, zapravo, spasilo), pa je nacionalna valuta lat, koju je Središnja banka nastojala držati stabilnom, počela tresti ekonomiju i društvo. Poslodavci su počeli dijeliti otkaze. Prosjek plaća strmoglavio se s rekordnih tisuću eura u državnom sektoru (!) – po čemu je Latvija također poseban slučaj – na 500 eura mjesečno, s tim što je onaj tko ih dobije izuzetno sretan čovjek. Cijene su ostale iste, a to znači vrlo visoke, više nego prosječne hrvatske.
Ostavljeni od EU Nezaposlenost će na jesen doseći 20 posto, štrajk najavljuju liječnici, prosvjetari, pa čak i policija. Zajam MMF-a i EU od 7,5 milijardi eura prebrzo je iscurio, a dogodine su i parlamentarni izbori, zbog kojih se nitko od političkih lisaca ne izlaže previše u osjetljivim vremenima i ne nudi rješenja. I da, političari su sebi smanjili plaće, ali su povećali naknade koje dobivaju mimo redovitih mjesečnih primanja, pa ispada da krizu nisu osjetili. Ovdašnji šef Središnje banke ima veću plaću od moćnog američkog šefa Federalnih rezervi Boba Bernankea. No, Latviji treba još 7,5 milijardi eura, a to je iznos cjelokupnog prihoda Hrvatske u turističkoj sezoni rekordne prošle godine. U usporedbi s tim, a kada se uzme u ozbir i činjenica da Hrvatska ima gotovo dvaput više stanovnika, naša se domaća rupa u državnoj blagajni od milijardu eura čini mnogo manja...
Na ulicama kozmopolitske Rige kriza se uvelike osjeti. Još ima mnogo low cost-turista, većinom Skandinavaca, Engleza i Nijemaca koji doplove ili dolete u Rigu za vikend pa vrijeme provode manje uživajući u povijesnim znamenitostima lijepoga milijunskog grada – ugodnog spoja skandinavske urednosti i baltičke razbarušenosti uz jak ruski utjecaj - a više pozornosti posvećujući noćnim izlascima i opijanju, zbog čega su se i gradske vlasti u Rigi pobunile te zaprijetile da, koliko god im bio mio prihod od turizma u gradskoj blagajni, osobito u vremenima krize, pijane Britance koji uriniraju po spomeniku Slobode neće više tolerirati. Na čistim ulicama prijestolnice sve je više prosjaka i beskućnika. Strašno je što su to većinom umirovljenici koji s čašicama u koje skupljaju novac prose u gradskim pothodnicima ili uz zgrade banaka.
Tajna policija u akciji Prije godinu dana, otprilike baš u ovo vrijeme, profesor Dmitrij Smirnovs dao je intervju za novine u kojem je rekao da zemlju čeka velika kriza. Savjetovao je Latvijcima da novac ne drže u komercijalnim bankama i da bi zbog prijeteće devalvacije lata bilo pametno sve usmjeriti na eure. Intervju je izazvao veliko zanimanje javnosti i počela je panika. Odjednom su ljudi počeli povlačiti novac iz banaka, vlasti su Smirnovsa prozvale idiotom koji nema pojma o ekonomiji, a onda su mu na vrata pokucali agenti tajne policije:
- Došli su, strpali me u auto i odveli iz Ventspilsa u Rigu. Bio sam šokiran i, moram priznati, vrlo uplašen. Nekoliko dana poslije propala je Parex banka, o čemu sam i govorio u intervjuu. Kada su me pitali za komentar što se dalje može događati, rekao sam da se bojim kako je ovo samo početak krize i da bi Latvija mogla doživjeti bankrot. To je bio moj glavni krimen. Vlasti su, naime, cijelo vrijeme tvrdile da krize nema, da se ona događa u SAD-u i da mi nećemo osjećati nikakve posljedice. Tajna policija, koja me ispitivala u Rigi, ponašala se poput KGB-a. Imao sam odvjetnika po službenoj dužnosti, ali je on bio potpuno nezainteresiran za slučaj. Proveo sam u samici u pritvoru 48 sati, a onda su me, po zakonu, morali pustiti. Moj je slučaj okončan tek prošloga mjeseca i sada mogu ponovno živjeti normalno. No, taktika je takva da me sada vlasti žele istjerati iz zemlje, a ako izgubim posao na Veleučilištu, bojim se da će se to i dogoditi – kaže smireno Smirnovs. Razmišlja o alternativi, ulasku u politiku, ali je to zasad samo ideja, priznaje. Tjedan dana pošto je izašao iz pritvora vlasti su objavile da je Latvija u krizi i da se financijski mogu izvući samo ako zatraže kredite međunarodnih financijskih institucija.
Propast banaka Ako Smirnovs i odluči emigrirati, prije toga može otići do Rige i razgovarati s Tomassom Barilom, direktorom tvrtke Working Day Latvia, koja pomaže ljudima da nađu posao ili da se prekvalificiraju. U proteklu godinu dana od 30 ljudi u Tomassovu uredu ostalo ih je osmero. Drugi su otpušteni. Potražnja za poslovima pala je za nevjerojatnih 90 %.
- Prije samo godinu dana nudile su se tisuće poslova, tvrtke su se borile za ljude, kupovale kadrove, postojalo je natjecanje. Ljudi su dobivali kredite, kupovali stanove, automobile, potrošački su apetiti porasli i trošilo se mnogo više nego što se imalo. Kada su latvijske banke u stranom vlasništvu počele propadati, sve se, domino-efektom, počelo slamati. A nismo još došli do dna. Nezaposlenost je, po službenoj statistici, 14 posto, ali je u stvarnosti nakon ljeta i sezonskih poslova barem 16 posto, a popet će se na 20. Španjolska je dosad bila prva po nezaposlenosti u EU, ali bojim se da je izgubila vodeće mjesto na ljestvici – dramatični su podaci koje nam iznosi Tomass u svom uredu u Rigi. Pitamo ga je li bilo ideja da se uvede krizni porez, nešto poput hrvatskog “harača”:
- Početkom godine stopa PDV-a porasla je sa 18 na 21 posto, ali je vlast, zapravo, bila razočarana rezultatima te odluke jer je dobiveno manje nego što se očekivalo, budući je ekonomija stala. Odluku su objavili samo deset dana prije 1. siječnja, radili su u žurbi, ali s obzirom na to da nisu postigli rezultate, nitko se ne bi usudio ponovno predlagati takav porez. Uostalom, među “zdravim tkivom” poslovne zajednice u Latviji prevladava mišljenje da nije dobro dirati poreze, nego da treba gurati ekonomiju stimulativnim mjerama. No, ima i jedna pozitivna stvar: prije su ljudi kupovali i ono što su mogli i ono što nisu, pa je zbog krize veoma smanjen uvoz, a to je dobro jer nam se trgovinska bilanca počela vraćati u ravnotežu – kaže Tomass. Danas je kredit u Latviji gotovo nemoguće dobiti. Prije su kamate na stambene kredite bile 5 do 7 posto. Sada su više od 11 posto, no krediti u nacionalnoj valuti, latima, uvijek su na rubu rizika zbog prijetnje devalvacije. Opet, ako netko i treba uzeti kredit, može ga uzeti samo u latima, jer se u eurima više ne daju. Tomass nam daje primjer studentskih zajmova za školovanje koji – u latima, dakle u jedinoj valuti u kojoj se mogu uzeti – imaju kamate od 19 posto.
- Kako ćete onda mlade ljude ohrabriti da studiraju i da idu na fakultete kad u startu preuzimaju na svoja leđa vrlo nepovoljne kredite? – kaže Tomass. A kad ga mi pitamo što onda savjetuje ljudima koji dolaze k njemu po pomoć, odgovor je prilično pesimističan za budućnost Latvije: - Savjetujemo im da odu u inozemstvo i tražimo im poslove u Velikoj Britaniji ili Skandinaviji, najviše na području zdravstvene njege, turizma, računalstva. Ako to ne ide, savjetujemo im da pričekaju dvije godine, a u međuvremenu uče neke nove vještine i, ponajprije, engleski jezik.
Veliki pad BDP-a U rezidencijalnim dijelu Rige, u ulici punoj stranih ambasada, koja je široka i čista i u koju ne zalaze prosjaci zveckajući svojim novčičima, nalazi se sjedište latvijske udruge poslodavaca. Tu nas dočekuje financijski i ekonomski stručnjak, “mladi lav” latvijskog biznisa, Marcis Dzelme. Poslodavci su zabrinuti poreznim opterećenjima, ali su dan prije političari ponovno pokazali koliko je koalicijska vlast slaba. Trebalo je izglasovati porez na nekretnine, ali je on, unatoč koalicijskim dogovorima, propao. Vremena kad je latvijski BDP rastao sada su prošlost i on je pao strmoglavih 20 posto, kaže Marcis, a osim toga, u Latviji je godinama održavana neprirodna situacija u kojoj su plaće u državnom sektoru bile veće nego u privatnome. Zanda Grundberga, pravnica iz latvijskog Saveza sindikata, koja okuplja 21 sindikalnu organizaciju, kaže: - Nadam se da sam pomogla hrvatskom turizmu ljetos. Bila sam na Viru kod Zadra i, premda nismo previše trošili, moja je ušteđevina ostala kod vas.
Ali, hoće li mlada sindikalistica i iduće godine na Jadran, ne zna ni njezin šef, sindikalni vođa Peteris Krigeris, ali zna da najniža točka, dno, još nije dosegnuto. Evo kako on to vidi: - Osim što smo u financijskoj krizi, imamo i najslabiji politički sustav, imali smo mnogo vlada, nema stabilnosti. Ljudi su postali nervozni, agresivniji. Više od 50 posto stanovnika živi ispod zajamčenog minimuma. Najteže je u državnoj upravi, zdravstvu, prosvjeti i policiji. Radnicima je teško, poslodavcima je nešto lakše. Oni proglase bankrot, prestanu s radom i presele poslovanje u drugu zemlju. Shvaćaju da imaju izbor i mogu otići, ali kamo da ode jedan učitelj u nekom manjem gradu? Dosad smo imali velike prosvjede u siječnju. Opet je najavljeno mnogo štrajkova. Vjerujem da će ljudi izaći na ulice.Marika Gederte, predsjednica udruge GoBlonde!
Mi plavuše možemo izvući Latviju iz recesije
- Ideja da osnujem udrugu plavuša GoBlonde! nastala je kada sam lani bila u Bugarskoj, na jednoj proslavi nakon izbora za Mrs. Universe. Bio je mimohod plavuša, njih četrdesetak. Razmišljala sam zašto ne bih takvo što pokušala organizirati i u Rigi te sam malo pustila glas o toj ideji. Uglavnom, jedno popodne bila sam u kozmetičkom salonu i imala masku na licu, tako da su mi oči bile pokrivene i čula sam da mi zvoni mobitel, ali nisam vidjela broj, jasno. Čovjek je rekao da je iz Rusije i da je novinar, ispitivao me o paradi plavuša i ja sam, tako dobre volje i usred tretmana, njemu odgovorila da naravno da ćemo na recesiju udariti i paradom plavuša i da će to biti veliko slavlje plavokosih dama. Pokazalo se da je čovjek bio novinar Reutersa i idućih nekoliko dana imali smo 68 milijuna ulaza na svoju web-stranicu, možete li to zamisliti? Parada je bila na naslovnici New York Timesa i Chicago Posta, sada nas svi prepoznaju kao grupu, zovu nas da zajedno držimo prezentacije, odlazimo na domjenke. Mislim da možemo mnogo napraviti za turizam i prepoznatljivost Latvije. Sve smo mi i majke i žene i ozbiljne osobe, ali smo pomalo lude i želimo stvoriti dobru atmosferu – priča u jednom dahu Marika i pokazuje nam svoju pink kreditnu karticu koju imaju samo članice Predsjedništva udruge.
Dmitrij Smirnovs, profesor ekonomije
Tajna policija zatvorila me jer sam objavio da smo u krizi
Kad je mladi, ugledni profesor ekonomije Dmitrij Smirnovs prije godinu dana u intervjuu novinama rekao da će izbiti kriza te savjetovao građanima da povuku novac iz banaka, odmah ga je posjetila tajna policija i počela ispitivati, te je završio u pritvoru. Objasnio im je da krizu nije bilo teško predvidjeti i da mu se i doktorat na tome temelji, no zbog njegovih problema s policijom sada je i akademski uspon upitan.
- Tajna policija objasnila mi je da uništavam latvijski financijski sustav i da mi prijeti kazna do pet godina zatvora. To me zaista preplašilo. Rekli su mi da ljudima treba govoriti da ćemo se izvući iz krize, a ne da nam prijeti katastrofa. Mogli su se iznositi samo pozitivni stavovi. O devalvaciji lata nije se smjela reći ni riječ. Sada kada cijeli svijet zna za moj slučaj, mogu slobodnije govoriti, susjedi u Litvi neprestano me pozivaju na konferencije da bih im govorio o onome što se nama dogodilo i gdje smo pogriješili. Čak i zatvorski čuvari u pritvoru gdje sam bio nisu mogli vjerovati zbog čega sam zatvoren. I, dogodilo se baš ono na što sam upozoravao: Latvija je upala u tešku krizu, koju su i vlasti priznale, a onda smo tražili i MMF-ov zajam. Na jednoj velikoj ministarskoj konferenciji na kojoj sam bio gost upitao sam javno na što je potrošen novac dobiven od MMF-a. Nisu mi htjeli odgovoriti, rekli su da je to državna tajna. Inzistirao sam, pa su mi zaprijetili da će mi opet poslati tajnu policiju na vrata. U Latviji nema antirecesijskih mjera niti se ekonomija stimulira. Nema ni prave opozicije koja bi postavljala ova pitanja koja postavljam ja, jer Vlada nije stabilna i koalicijski partneri vladajuće stranke neprestano se mijenjaju i nitko ne riskira. A na jesen slijedi novi val otpuštanja i štrajkovi. Nitko nema plan spasa jer Vlada troši novac od zajmova kako bi se ugasili socijalni požari. Mi živimo u dugu i dogodine ćemo doživjeti potpuni slom jer se ovdje više ništa ne proizvodi i više nitko ne ulaže. Zamislite, sada je latvijska vlast optužila građane da su, zapravo, oni krivi za krizu jer da nisu toliko trošili i dizali kredite, krize ne bi bilo! Ali, čak i da posiječemo sve šume i prodamo ih, a Latvija je poznata kao zemlja bogata šumama, ne bismo imali ni za otplatu četvrtine duga. Jasno je da ćemo se samo dalje zaduživati, proizvodnje nema. Da sada krenemo uzlazno, trebale bi nam dvije godine da se oporavimo. Nakon svega moja obitelji, prijatelji, svi su bili šokirani onim što mi se dogodilo, a uz mene su i kolege na poslu. Ipak, čini mi se da nemam neku perspektivu jer mi je sada prepolovljena satnica, i, ako ne budem dobivao punu plaću, počet ću razmišljati o tome da napustim Latviju.
PAKLENI ZAJMODAVAC
Dajem kredit onima koji potpišu da prodaju dušu vragu
U ovo traumatično krizno doba rađaju se i neobične poduzetničke ideje. Sergej Ivanov osnovao je kreditnu kuću Kontora i upustio se u vrlo bizaran eksperiment. Kako su kamate visoke, kredite je teško dobiti, ali on sa svojim klijentima sklapa i poseban dodatak – moraju potpisati da na ovaj način “prodaju dušu vragu”. Ivanov ima obrazloženje, a uhvatili smo ga baš prije nego što je, kao jedan od rijetkih, otišao na godišnji odmor. “Dobio sam mnogo publiciteta, ali mi je, zapravo, bila namjera napraviti eksperiment, vidjeti kako ljudi na to reagiraju. Uglavnom, bitno je danas doći do novca, za dušu se više nitko ne brine...” Razočaran je rezultatima jer zanimanje za kredite nije splasnulo iako su kamate visoke, a i taj dio s prodajom duše bogobojaznim bi Latvijcima ipak trebao biti odbojan.
BOLESNI RUČAK KOD DR. VILNISA
Restoran u kojem te stave u luđačku košulju i šopaju
Da bismo se odmakli od teških tema, odlazimo vidjeti kakva je situacija s turistima. Najbolji pokazatelj bit će središnji trg u Rigi, na kojem je uvijek živo i veselo, vlada dobro raspoloženje. Nasmiješen je i “doktor” Vilnis Karaklis, koji samo glumi doktora u najbizarnijem restoranu na svijetu i novoj latvijskoj turističkoj atrakciji, restoranu Hospitalis. Iako je hrana zaista ukusna, u Hospitalis ne zalaze oni koji su gadljivi ili nespremni na eksperimente. Cijeli je restoran uređen kao bolnica; poslužuju vas medicinske sestre, a pregledavaju doktori. Jedete iz bolničkog posuđa, pijete koktele krvi servirane u epruvetama ili čaj “urin”: Ako naručite jelo s dijagnozom Debilitas dementio hysterica universalis gravis, svezat će vam luđačku košulju i hraniti vas – možda i prisilno – dok vam vruća juha curi iz usta. Prizor je na rubu degutantnog, ali Engleze i Skandinavce to, čini se, uveseljava. Nedavno otvoren u centru i s kapacitetom od stotinjak ljudi koje poslužuje desetak zgodnih sestara i doktora (sestre sjede u krilu muškim gostima koji naruče Debilitas dementio i hrane ih), Hospitalis je, iskreno kaže Vilnis, mjesto koje većina “originalnih” Latvijaca izbjegava, ali ga stranci vole jer ništa slično nisu drugdje vidjeli.
- Zna se dogoditi da nam neki naši poslovni ljudi dođu na ručak pa naruče juhu Debilitas, i onda sjede vani na terasi u luđačkoj košulji dok ih sestra hrani... U početku im je zabavno, ali onda kažu – ma, da me slučajno kakav poslovni partner ovako ne vidi, i traže da im se luđačka košulja skine. Ima i onih koji uživaju pa trče po restranu svezanih ruku – prepričava Vilnis.
Odvratniji od luđačke juhe svakako je desert: serviraju se “kolači” nalik na oči i ljudske prste...