Iz arhive Globusa

Povratak Europe u siromaštvo

Grčka je model nove Europe, u kojoj će siromašni biti tako siromašni da im bogati neće imati što prodati

Dok predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso dramatično i usamljeno poziva na spašavanje ostataka socijalne države i društva blagostanja na kojima se temelji Europska Unija, stvarnost ga ignorira: radnička i srednja klasa već žive u velikoj depresiji.

Nizozemski proizvođač deterdženata i kozmetičkih proizvoda Unilever - kako piše Financijal Times Deutschland, a prenosi Jutarnji - počet će u Europi koristiti prodajne strategije koje inače koristi u azijskim zemljama u raz­voju. To znači da smanjuje pakiranja, jer u strategiji prodaje računa na sve više kupaca koji u kupovinu idu sa sitnišem i kupuju samo ono što im nužno treba – hitne i sitne “zalihe” za nekoliko dana.

Unileverovi poslovnjaci navode u objašnjenju podatak da potrošač u Španjolskoj u kupnji potoši samo 17 eura, te zaključuju: “Nećemo mu moći prodati prašak za rublje za polovicu toga budžeta.” Zato su u ponudu u Španjolsku ubacili deterdžent u malim pakiranjima za samo pet-šest pranja, dok u Grčkoj već prodaju pire-krumpir i majonezu u minijaturnim pakiranjima, a neke proizvode su iznova brendirali, pa ih prodaju pod novom grčkom jeftinijom markom. Dakle, može i tako: ako baš nemate love, izmislit će za vas jeftiniju marku, malo lošije dizajniranog pakovanja, tako da je ne kupuju oni koji imaju love.

Strategija prodaje inače je zanim­ljiva stvar – ona želi putem različitih cijena naciljati i one koji imaju i one koji nemaju, one koje “troše” i one koji “štede”, te im prodati manje-više istu stvar s različitim cijenama, u drugom pakovanju. Ako višoj klasi – onoj koja je spremna platiti više, prodaš jeftiniji proizvod, zeznuo si se. Moraš se zato potruditi da viša klasa ne kupi jeftiniji proizvod, pa ga malo pokvariš. Dobar primjer “ciljanja cijena” jesu avionski letovi – tu se manje-više svima prodaje ista stvar: let od točke A do točke B. Ovdje je stoga strategija “ciljanja cijena” najočiglednija: praktički s istom uslugom ciljaš dvije klase, ekonomsku i biznis, i trudiš se na sve načine povećati razliku u pakovanju usluge: ove u ekonomskoj stisneš, ove u biznisu raširiš, pa ih prve pustiš iz aviona, dok ovima daš da čekaju... S obzirom na golemu razliku u cijeni, to su ipak male razlike – “fiktivno” stvorene – jer jednako će doletjeti s točke A na točku B, a ako padnu, ovima iz biznis-klase prizemljenje neće biti ništa bolje. Ipak, oni su spremni platiti golemu razliku u cijeni zbog klasnog osjećaja.

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. travanj 2024 19:59