Rijeka otima posao Hamburgu

Kad smo crtali tu shemu činila nam se kao čisti science fiction. Ali, počela se ostvarivati i prije nego što smo to mogli sanjati..., govore to Žarko Acinger, komercijalni menadžer, i Iva Roman, marinski biolog i diplomirana kiparica, ujedno i komercijalna koordinatorica kontejnerskog terminala Vrata Jadrana u Rijeci. A shema, jedan od zadnjih slaj­dova prezentacije o Adriatic Gate terminalu doista je grandiozna.

Prikazuje kako direktno u Rijeku, kao prvu luku ticanja Europske Unije, stižu divovski kontejnerski brodovi iz Azije, Sjeverne i Južne Amerike. Tu se brzinom treptaja oka prekrcavaju na vlakove i kamione tegljače i odvoze u pola Europe: od Austrije do Poljske, od Bugarske do Ukrajine, da zemlje bivše Jugoslavije i ne spominjemo.

Usput, na inland terminalu u Škrljevu, kuda prolazi pruga iz Rijeke, roba iz kontejnera se prerađuje, dorađuje, montira, distribuira, prepakira... i šalje dalje. No, ni to nije sve.

Nakon što golemi kontejnerski brod klase post-panamax doveze i iskrca svoj teret u Rijeci, jer nigdje drugdje u Hrvatskoj ne može pristati, manji brodovi te kontejnere razvoze u čak dvije transshipment petlje. Jedna obuhvaća manje luke na istočnoj obali Jadrana – Split, Ploče, Bar i Durres, a druga gradove na sjeverozapadnoj obali – Veneciju, Ravennu i Anconu, opskrbljujući azijskim i američkim robama talijanske regije Friuli-Venezia-Giuliju, Veneto, Lombardiju, Emilia-Romagnu, Marche i Umbriju... Ali, sve je to više tehnika, a manje bit.

O povijesnim i civilizacijskim dimenzijama riječkih kontejnerskih Vrata Jadrana Iva Roman i Žarko Acinger nisu se ni usudili pomišljati. A tek su oni epohalni.

Adriatic Gate Container Terminal, proširen, produbljen i opremljen da bi mogao prihvatiti i opsluživati post-panamaxe, svečano pušten u pogon početkom srpnja, s ulaskom Hrvatske u EU počinje usporavati i preokretati povijesni proces započet negdje u 15. i 16. stoljeću.

Do tada je istočna obala Jadrana, sa svojim otocima, zaštićenim lukama i jutarnjim levantom bila antička autocesta kojom se s Bliskog istoka trgovačkim galijama dopremala roba u Veneciju, da bi iz njezinih močvara izrasla suvremena europska ekonomija. Ali, s otkrićem Amerike i njezinih blaga, te s jačanjem atlantskih ekonomskih velesila, promet je na Jadranu splasnuo.

Prijeteći kameni revelini sa svojim mjedenim topovima i elegantni venecijanski arsenali u jadranskim gradovima postali su ljetna kina; mjesni škverovi sada popravljaju plastične jahte. Konačno se sve to mijenja, napokon se preokreće. Jer, zemljopisne su činjenice neumoljive.

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA