Što uopće ostaje od Pule 2009.

Dok većina hrvatskih filmskih producenata i redatelja u studijima od Münchena do Londona, preko Budimpešte do Zagreba ovih dana radi završne obrade filmova koje su prijavili na 56. Festival igranog filma u Puli (od 18. do 25. srpnja), Rajko Grlić i njegov producent Igor A. Nola, koji su snimanje filma “Neka ostane među nama” završili još sredinom prosinca, ne žure. Njihov je film zapeo u postprodukciji iako je na papiru, s budžetom većim od 11 milijuna kuna, znatno najbogatiji. Stoga na ovogodišnjoj Puli neće biti prikazan, osim mrvica s “montažnoga stola“. Grlić nimalo, međutim, ne žali za 56. Pulom.

Financijske nevolje. U članku 10. ugovora koji je njegov producent sklopio još s Ministarstvom kulture, kao i kod svih hrvatskih producenata dugometražnih igranih filmova koji su sufinancirani državnim sredstvima, ionako stoji da su dužni prijaviti film u program prikazivanja na Festivalu igranoga filma u Puli, ali tu ugovornu obvezu mogu zadovoljiti i sljedeće godine. Doduše, Igor A. Nola, producent Grlićeva filma, ne javlja se novinarima na telefon, kao što se, saznajemo, nije javljao ni nekim glumcima iz filma kada im je trebao platiti honorar.

Na kraju je, pritisnut sudskom tužbom, isplatio sve glumce. No, Nola, izbjegavajući novinare, bježi od odgovora na pitanje – kako je moguće da film čiji je budžet 11 milijuna kuna, a sniman je isključivo u Zagrebu, grca u financijskim nevoljama? Za razliku od njega, redatelj Rajko Grlić vrlo je susretljiv. Sa završavanjem filma “Neka ostane među nama“ uopće, kaže nam, ne žuri jer smatra da od premijernog prikazivanja u pulskoj Areni, a posebno podjele pobjedničkih Arena, domaći film ionako ima više štete nego koristi. “Mislim da festival u Puli još uvijek nije našao način da zaista pomogne gledanosti hrvatskoga filma.

A to bi, po meni, trebala biti primarna uloga nacionalnog festivala. Kad pogledate rezultate pulskih pobjednika zadnjih dvadesetak godina, vidite da ih je vrlo malo uspjelo prijeći i brojku od tisuću gledatelja. Prostor i gledatelji Pulu čine jednim od najljepših i najugodnijih kina na svijetu, čak i organizacija funkcionira, ali tu je ta ideološka opna koja, uglavnom kroz žirije, vlada tim festivalom svih ovih godina.

O izboru tog žirija – a time donekle i o usmjerenju kinematografije - vladajuća stranka vrlo pažljivo vodi računa. Kako s druge strane opoziciju ovdje kod nas kultura uopće ne zanima, ta se situacija, mirno i bez buke, ponavlja godinama“, smatra Grlić. Iako je njegova zagrebačka ljubavna priča s pet glavnih likova, koju je napisao s piscem Antom Tomićem, snimljena u samom centru Zagreba, film “Neka ostane među nama“ je hrvatsko-slovensko-srpska koprodukcija i jedini domaći film koji je lani dobio potporu Euroimagesa u iznosu od 240.000 eura.

Grlić trenutačno radi na muzici i priprema film za tonsku obradu. Ona bi se, ako uspije naći partnera, trebala dogoditi u Londonu jer je ondje najjeftinija. “Nadamo se završiti film u listopadu i vjerojatno ćemo odmah ići u kina. Ja sam, naime, od onih koji misli da je filmovima mjesto u kinima i koji voli da im se filmovi gledaju.“

Dok Grlić muku muči s financijama i preskače 56. Pulu, njezin umjetnički ravnatelj Zlatko Vidačković ponosno najavljuje da će se u ovogodišnjem nacionalnom programu natjecati čak 10 domaćih filmova, što je rekordna brojka hrvatskog filmskog festivala.

Dva filma neće, doduše, biti prikazana u Areni, već u Kinu Valli jer su snimljena u HD (high definition) tehnologiji, formatu koji je u Puli 2005. “proslavio“ Hrvoje Hribar filmom “Što je muškarac bez brkova“ kada on, premda najavljen, nije bio prikazan.

No, bez obzira na njihovu izmještenost, oba će biti u konkurenciji za nagrade. Riječ je, dakle, o debitantskom dugometražnom igranom filmu “Blizina“ 48-godišnjeg Zadranina Zdravka Mustaća, autora brojnih eksperimentalnih filmova i vjerojatno jedinog našeg filmskog autora koji uporno živi isključivo od režije filmova. “Na natječaju HAVC-a dobio sam 190.000 kuna za kratki alternativni film i uz produkcijsku pomoć Vere Robić–Škarice iz Hrvatskog filmskog saveza, uspio sam napraviti dugometražni igrani film.

Debitantska "Blizina". Cijela radnja se događa u liftu između dva lika koje glume Damir Klemenić i Anica Kovačević, no u filmu nema eksperimenta. Na internoj projekciji “Blizine“ reakcije suradnika i prijatelja bile su odlične. No, od sudjelovanja na Filmskom festivalu u Puli očekujem samo - dobar provod“, kaže nam Mustać.

Drugi film iz natjecateljskog domaćeg programa, koji će biti prikazan u Kinu Valli, niskobudžetna je australsko-hrvatska koprodukcija “Penelope“ redatelja Bena Ferrisa, film prošle godine već viđen u Zagrebu na u, One Take Film Festival te ispraćen mlakim reakcijama i publike i kritike.

Pozitivan je pomak do kojega je došlo na Puli to što su organizatori ovih dvaju niskobudžetnih filmova, koja ni ne pretendiraju na široku publiku, odlučili filmove prikazati u za njih primjerenijem prostoru novouređenog Kina Valli. Pulska Arena kojoj većina naših filmaša tepa da je najljepše kino na otvorenom na svijetu, pokazala se i više nego okrutnom za filmove hermetičnije filmske strukture.

A s iznimkom “Metastaza“ Branka Schmidta, koje će u Puli biti prikazane nakon što su prošle redovitu kino distribuciju i prikupile oko 25.000 gledatelja, svi će filmovi u Areni na 56. Pula film festivalu imati svoje svjetske premijere. Najjači hrvatski filmski producent Ivan Maloča iz Interfilma ima dva po budžetu najskuplja filma koja, međutim, zajedno koštaju kao onaj Rajka Grlića s početka naše priče.

Koliko para, toliko muzike. “Filmska produkcija vam je kao kupovina automobila – izbor tehnike, lokacija za snimanje, honorara autora i izvođača je golem, ali u njega uložite novca koliko imate. Ja ne znam što je radio Grlić, no mi smo Šorkov film snimili za oko 6.300.000 kuna, a onaj Nevena Hitreca, koji je većinom sniman na staroj tržnici u Dubravi, za oko 5.200.000 kuna. Htjeli smo se na ovoj Puli pojaviti i s debitantskim filmom Danila Šerbedžije, ali kako je sa snimanjem završio krajem ožujka, ipak smo odustali od toga da na uštrb filma tako jurimo termine.

Iz dosadašnjeg iskustva s Filmskim festivalom u Puli siguran sam ipak da on ne odmaže kasnijoj gledanosti u kinima. Ako se na Puli zavrti neka zgodna priča oko filma, ona ga može i pogurati. Doduše, nagrada na Puli nema presudnu važnost za gledanost filma, ali to je jedini nacionalni festival koji mi imamo i nema druge nego ga podržati“, kaže Maloča.

Obiteljska drama “U zemlji čudesa“ Dejana Šorka, njegov sedmi film koji reklamira kao antibajku o djevojčici Alisi i njezinu stricu koji preživljavaju sakupljajući topovske čahure i gelere, preprodajući ih na crnom tržištu, spremno čeka pulsku Arenu još od travnja, a s Blitz Filmom je već dogovorena i njegova kasnija distribucija u kinima. Poetska drama Nevena Hitreca “Čovjek ispod stola“, čije je snimanje završeno u prosincu prošle godine, trenutačno je u završnoj postprodukciji na četiri lokacije i Maloča vjeruje da će biti gotov taman na vrijeme.

Scenarij o ljudima koji žive na tržnici, na periferiji Zagreba, i moraju se ujediniti da spriječe njezino rušenje nakon što je sumnjivom odlukom upravo tržnica postala lokacijom za gradnju nebodera, napisao je Hrvoje Hitrec po motivima komedija Vjekoslava Dominija. Također, poput Maloče i Interfilma, dva filma je na ovogodišnju Pulu prijavio i producent Boris T. Matić – “Kenjac“ redatelja i scenariste Antonia Nuića čiji je prvijenac “Sve džaba“ pomeo pulski filmski festival 2006. godine i omnibus devetero autora “Zagrebačke priče“.

Istinita anegdota. Od “Kenjca“ se mnogo očekuje, i zato što je Nuićev sinopsis za taj film na Sarajevo Film Festivalu nagrađen na Cinelink Huber Bals Fundu kao najbolji, te je nedavno dobio i potporu istog fonda Filmskog festivala u Rotterdamu za potsprodukciju. Scenarij za “Kenjca“ nastao je prema anegdoti o prodaji magaraca koju je Nuiću ispričao rođak iz sela Drinovci, rodnog mjesta njegova oca. Film je sniman u kasno ljeto prošle godine u Hercegovini i Dalmatinskoj zagori, u glavnim ulogama su Nebojša Glogovac i Nataša Janjić, a Nuić je tu inicijalnu anegdotu pretočio, kaže, u humornu priču o mentalitetu i obiteljskim odnosima.

Niskobudžetni omnibus ”Zagrebačke priče”, u kojem je svaka priča u trajanju od oko devet minuta smještena u jednu zagrebačku četvrt, najbolju je reklamu dobio sudjelovanjem jednog od autora, Gorana Odvorčića, i njegova kratkog filma “Ciao mama“ na Filmskom festivalu u Cannesu.

Iako nije riječ o namjenskom filmu, uostalom filmove kao autori potpisuju Igor Mirković, Nebojša Sljepčević, Zvonimir Jurić, Ivan Ramljak, Dario Pleić, Branko Ištvančić, Zoran Sudar i Ivan Sikavica te Matija Kluković i Goran Odvorčić (ženska verzija je u pripremi), “Zagrebačke priče“ su nastale na poticaj Borisa T. Matića s namjerom da Grad Zagreb pokrene sufinanciranje cjelovečernjih igranih filmova.

Premijera toga filma bila je predviđena za Dan grada Zagreba, no ipak, evo Zagreba premijerno na Puli. “Mislim da su organizatori festivala u Puli u posljednjih nekoliko godina napravili veliki pomak nabolje. Uspjeli su vratiti publiku u Arenu i festivalski ugođaj u grad“, kaže Matić.

“Međutim, čini mi se da veliku grešku rade dovodeći na Festival relevantne face iz svjetskog filma, a formirajući žiri za nacionalne filmove isključivo od domaćih ljudi. Pa zar ne bi bilo logično i bolje da i stranci sudjeluju u ocjenjivanju domaćeg filma, osobito zato što imaju bolji uvid u svjetske trendove? Na zadnjem sastanku koji smo imali s čelnicima Pule to sam im javno i predložio!“, jasan je Matić.

No, o njegovu se prijedlogu, kako doznajemo, ipak neće raspravljati na Vijeću Festivala u Puli, koje će se 19. lipnja održati u Ministarstvu kulture, iako je izbor članova žirija najzanimljivija točka njegova dnevnog reda. U produkciji Ankice Tilić i Kinorame nestrpljivo se očekuje i konačna premijera ratnog filma “Crnci“ za koji scenarij i režiju zajedno potpisuju Zvonimir Jurić i Goran Dević, filmaši koji su svojim prethodnim samostalnim kratkim igranim i dokumentarnim filmovima zadobili povjerenje kritike i, premda su u kasnim 30-ima, etiketu “mladih nada“.

Drama među likovima. U toj ratnoj psihološkoj drami smještenoj u 1991., odnosno 1992., radnja se odvija unutar vojne postrojbe jer vanjski neprijatelj ne postoji, između osam likova, sve redom muških uloga. Iako se među filmašima priča da filmski debitant Nikša Sviličić, koji je od prvog lipnja preuzeo čelno mjesto Hrvatskog audiovizualnog centra, neće stići dovršiti svoj film “Vjerujem u anđele“ na vrijeme za ovogodišnju Pulu, on nam je te glasine opovrgnuo.

“Trenutačno radimo završnu filmsku obradu i ako na studio u Budimpešti u kojem izrađujemo kopiju ne padne bomba“, ironičan je Sviličić, “stižemo na Pulu.“ Film koji je sam i producirao dobivši od Ministarstva kulture simboličnih milijun kuna, Sviličić najavljuje kao toplu mediteransku priču, hrvatski “Mediterraneo“ o komiškom poštaru koji čita pisma svih mještana i ljepotici, glumi je atraktivna Dolores Lambaša, koja uđe u njegov život. Zadnji film za koji, međutim, baš nitko, ni autor Pavao Marinković ni producent Jozo Patljak, ne znaju hoće li stići na 56. Pulu, jest “Ljubavni život domobrana“.

Doduše, riječ je o filmu koji od Ministarstva kulture, odnosno HAVC-a, nije dobio nikakvu financijsku potporu, već ga uz sitnu pomoć HRT-a financira sam Jozo Patljak. Njegovi dolasci na pulske filmske festivale s kopijom filma u zadnji trenutak već su mu postali uža specijalnost, ali on je ujedno i jedini domaći producent koji riskira krećući u produkciju filmova bez početnog budžeta.

Njegov “Alka film“ trenutačno je najsuvremenije opremljen filmski studio u zemlji, pa s tehnikom i postprodukcijom nema problema. Od Pavla Marinkovića, koji bi tim filmom trebao debitirati kao redatelj, doznajemo da je “melankoličnu ljubavnu komediju“ s četiri lica snimao do sredine ožujka, te da je upravo u završnoj fazi montaže. “Hoće li film ići u Pulu ili ne, znat ćemo 14. lipnja do kada ga moramo dovršiti“, kaže Marinković.

Program 56. Festivala igranog filma u Puli trebao bi, naime, definitivno biti potvrđen, kao i žiri koji svakoj pulskoj filmskoj utrci za nagrade daje poseban ton, 19. lipnja na sjednici Festivalskog vijeća u Ministarstvu kulture. I bez sporovoznog Grlića, a pogotovo bez vidljivih ambicija, ta festivalska institucija tek je očekivana uhodana ljetna filmska epizoda.

NEKA OSTANE MEĐU NAMA

Financijski problemi u fazi postprodukcije

Krpamo se novcem iz vlastitog džepa, to usporava rad, kaže Grlić

Rajko Grlić spremno objašnjava zašto se s filmom "Neka ostane među nama" našao u financijskim teškoćama. “Naš budžet je na papiru bio 1,538.000 eura. To je vrlo skroman budžet. Mi imamo nekih financijskih problema jer nismo mogli ostvariti potpisane ugovore s nekim od sponzora. To je, naravno, usporilo rad na filmu. Ekonomska situacija u Hrvatskoj se, naime, drastično pogoršala od trenutka kad smo krenuli u film i sada moramo naći način da zakrpamo te rupe. Za sada ih krpamo novcem iz vlastitog džepa, ali taj džep nažalost nije pretjerano dubok.“