Kako se probiti u drugi krug predsjedničkih izbora, pitanje je na koje ćemo odgovor dobiti u nedjelju navečer, a u Čajanci su o tome razgovarali Jelena Berković iz nevladine organizacije Gong, Krešimir Macan, stručnjak za odnose s javnošću i Boško Picula, politolog i filmski kritičar. Između ostalog, pokazali su kako se zahvaljujući lošim zakonskim rješenjima izborima može manipulirati i kako se pobjeda može namjestiti. Nagrada za to je prilično velika, položaj predsjednika Republike Hrvatske.
Vlašić: Tko će otići u drugi krug?
Berković: Rekla bih da bi bilo jako zanimljivo kada bi u drugom krugu završio Dario Juričan, ali bojim se da će u drugom krugu završiti, uz Kolindu, veće šanse nažalost ima gospodin Škoro, a manje šanse gospodin Milanović.
Jelena Berković
Vlašić: Zašto kažete nažalost, mnogi birači će biti sretni s takvim ishodom. Ali, odlučujete, dakle, srcem.
Berković: Bilo bi zanimljivije.
Macan: Mislim da se neće znati do nedjelje, znat ćemo na dan izbora. Svo troje imaju jednake šanse i svaki dan može odlučiti.
Vlašić: Osam ste već odbacili?
Macan: Da, ovih osam nemaju šanse, uključujući Kolakušića. Bitka je između Škore, Grabar Kitarović i Milanovića. Svi mogu promjenama strategije i drugačijim nastupima narasti. Milanović prvi može otići u safe zone. Najnesigurniji su Kitarović i Škoro jer se tuku u istom terenu. Milanović ima čist teren i samo da se digne za par postotaka, on je siguran.
Picula: Mislim da su troje unutar statističke greške, to znači da je nešto što bi engleskim rječnikom mogli nazvati to close to call, tako da sada, desetak dana prije izbornoga dana prognozirati je stvarno nezahvalno. Ispitivanja javnog mnijenja kažu jedno, ali mi nešto govori da bi drugi krug mogao biti takav da će u pitanju biti iznenađenje. Sada je samo pitanje, kako će se to dogoditi, hoće li se trendovi iz anketa nastaviti pa će gospodin Miroslav Škoro dobiti još nekoliko postotaka više...
Vlašić: On raste stalno...
Picula: Naravno, ali može se i zaustaviti. Hoće taj trend biti nastavljen, a gospođa Grabar Kitarović izgubiti koji postotak i hoće li se možda njih dvoje naći na nekoj razini koja će u tom trenutku za par postotaka biti nedostižni gospodinu Milanoviću. Mada, ne bih isključio ni poneki dobar rezultat ostalih kandidata koji mogu te odnose do krajnje granice zakomplicirati.
Macan: Ali se de facto može ponoviti onaj Mikšić iz 2005. godine ako se ne varam...
Picula: I Sinčić iz 2014.
Boško Picula
Macan: Ali, Sinčić nije bio tako blizu. Prvi puta kada je drugi krug bio neizvjestan bili su izbori kada je na njima bila Jadranka Kosor, kada joj je „visilo“ hoće li proći u drugi krug ili neće, a Mikšić je „došao s leđa“ i odjednom postao neki iznenadni favorit na dan izbora.
Picula: Mada moram napomenuti da je Ivan Vilibor Sinčić bio kudikamo utjecajniji sa svojih 16 odnosno 17 posto no što je to bio Boris Mikšić, zbog toga jer je direktno utjecao na raspored snaga između dvojice prvoplasiranih kandidata. Boris Mikšić je bio stvarno daleko od Stipe Mesića, dovoljno blizu Jadranke Kosor da sve to učini zanimljivim, ali pojava Ivana Vilibora Sinčića posljednjih mjesec dana izborne kampanje je zapravo sve odredila. Što da se umjesto njega pojavila Mirela Holy? Kako bi se to na koncu sve rasplelo? Ovoga puta se treći kandidat pojavio dovoljno rano da možda na koncu najviše profitira.
Macan: Ali, imat ćemo izbornu noć. Mislim da ćemo imati izbornu noć, a da nećemo znati odmah tko prolazi u drugi krug. Imat ćemo izlazne ankete koje će vjerojatno projicirati, ali će opet i one biti možda preblizu i onda ćemo imati onu situaciju da će se smjenjivati u vodstvu...
Picula: I u poretku!
Macan: I onda ćemo čekati ujutro sedam sati i službene izvore da saznamo tko je drugi. Možda će prvi ili prva biti jača, a drugo i treće mjesto bi moglo biti blizu...
Picula: Možda će odlučiti Kalifornija?
Berković: Ne možda nego sigurno.
Macan: Pomorci i zatvorenici.
Berković: Mislim da će stvari ipak biti razriješena na biračkim mjestima u konzulatima i ambasadama. Njih je najviše u bližem susjedstvu.
Vlašić: Kao da nemate povjerenje...
Berković: Rekla bih da sada razgovaramo o predikcijama koja proizlaze iz istraživanja javnog mnijenja i ona uistinu pokazuju ovakvu, jako blisku, razliku u okviru statističke greške. Ali, imajmo na umu i kakva nam je politička kultura i kakva nam je, u konačnici, motivacija birača. Mi, s jedne strane, imamo sukob na desnici koji izaziva međusobno ta biračka tijela...
Vlašić: Dodatno ih motivira...
Berković: Da se uistinu, makar padala kiša ili snijeg, dignu ujutro i odu na glasanje. S druge strane na ljevici nemamo to. Meni baš nedostaje da se malo i tamo raspravlja...
Macan: Tamo treba stvoriti tenziju, o tome i govorimo, treba stvoriti tenziju do 22. prosinca.
Krešimir Macan
Berković: Međutim, to su sada objektivne stvari o kojima možemo razgovarati. Ono što mi ne znamo dovoljno, a niti se izlazne ankete rade na tim biračkim mjestima gdje naša dijaspora ima pravo glasa. Štoviše, ne samo da je tamo pitanje hoće li se izlazne ankete provoditi, nego je pitanje, dali će uopće biti ikakvih promatrača i kako će biti sastavljeni ti birački odbori. Mi već sada imamo situaciju da predsjednica Republike, koja je kandidatkinja, a istovremeno, po ustavnim ovlastima sudjeluje u izboru ambasadora i konzula, ima utjecaj na to sve. A upravo su oni ti koji su nadležni za organizaciju, to jest, izbor članova biračkih odbora izvan republike Hrvatske.
Picula: Slažem se s Jelenom s obzirom da se već desetljećima, ili barem dvadesetak godina traži da sva tijela za provedbu izbora, a osobito birački odbori budu takvi da u njima političke stranke sudjeluju preko svojih predstavnika. Naime, kod nas je i dalje važeća norma o Zakonu o izboru predsjednika iz 1992. godine prema kojoj članovi i članice biračkih odbora moraju biti osobe koje nisu članovi političkih stranaka. To se u međuvremenu promijenilo i za parlamentarne izbore i za lokalne izbore. Htjela se neovisnost na toj razini, međutim, ta neovisnost otvara cijeli niz pitanja, osobito u vrlo neizvjesnim izborima. Bez obzira što je SDP ove godine pokrenuo pitanje da se birački odbori sastavljaju od članica i članova političkih stranaka de facto kandidata i kandidatkinja, nije mi jasno zašto to nisu napravili u svom mandatu?
Macan: To je glavno pitanje.
Vlašić: Milanović je nedavno rekao kako je tek sada vidio da je to problem.
Berković: Nije da ga nismo upozoravali...
Macan: Imao je većinu, mogao je mijenjati Ustav, mogao je mijenjati sve...
Picula: Mi to znamo od 1992. godine, to je problem za koji znamo, dakle, sada već tri desetljeća i moram priznati da je nevjerojatno da se to postavlja kao pitanje dva mjeseca prije izbora, a onaj koji postavlja to pitanje nije to učinio prije sedam, osam godina.
Berković: Znači, sad je krajnji tren da razgovaramo o biračkim odborima, nadzoru glasanja i tim svim pitanjima vezanim uz parlamentarne izbore smo, zapravo, već zakasnili...
Svi uglas: Da, jer je godinu dana prije...(svi ostave neizgovorenu rečenicu jer shvate da ne moraju izgovoriti ono što znaju, a to je da se propisi vezani uz izbore ne smiju mijenjati u roku manjem od godine dana do održavanja izbora)
Berković: Znači, taman tamo negdje u predzbornoj kampanji za parlamentarne izbore ćemo početi razgovarati o tome kako to treba funkcionirati...
Macan: Za parlamentarne mi je bolje riješeno jer se ipak ide prema onom rasporedu u Saboru, svak’ predlaže svoje.
Berković: Na biračkim odborima, a što je sa izbornim jedinicama koje su neustavno različite među sobom? A to je veća frka!
Macan: To ćemo na Faktograf.hr staviti jer je Bauk utvrdio da nisu neustavne pa je Ustavni sud odlučio kako je odlučio. Znači, opet je „lijevi“ ministar statistički izračuno, a on je bar matematičar, da je kroz godine to sjelo, li-la, približno na mjesto...
Berković: Koliko je to star podatak? A sva iseljavanjem koja se zbivaju posljednjih par godina?
Macan: Sa iseljavanjem to treba mijenjati, ali u ono vrijeme kada je bila pokrenuta ta tema, bilo je rečeno da je to tu negdje.
Berković: Mi nismo tako zaključili. Mi smo baš brojke uzimali i to uspoređivali, i stvarno, neke izborne jedinice su u većoj razlici od drugih, od onih pet posto.
Macan: Tu se slažemo, samo kažem da je pitanje tada stavljeno ad acta i više nije otvarano...
Berković: Znači, nekim građanima uistinu biračko pravo vrijedi manje od drugih građana! To je apsolutna nepravda koju mi imamo unutar sustava.
Macan: To je neustavno, ne-u-sta-vno!
Berković: Ustavni sud je Saboru rekao prije koliko godina, desetljeća, da to mora uskladiti i što je Sabor napravio dosad?
Macan: Ustavni sud je dao nalog i onda je Bauk napravio nalaz po kojem je rekao da se to kroz godine stabiliziralo, ali to je bilo kada, 2013?
Berković: Ne, išlo se u čišćenje. To je bio jako veliki problem s utvrđivanjem biračkih popisa. Ne registra birača, nego popisa jer se za svaki pojedinačni izbor pravo glasa mijenja, na europskima mogu i europski građani glasati, i to je trebalo biti pročišćeno. Ako se sjećate onih afera „Dusina bez broja“ sa stotinu stanovnika na jednoj adresi? Trebalo je pročistiti ta, „mrtva prebivališta“, ajmo ih tako nazvati. Ali mi smo u međuvremenu imali i prigovore koji su dolazili i iz Knina i iz Vukovara da policija da usred ljeta, tipa, 1. kolovoza utvrđuje da netko ne živi na nekoj adresi. U redu, to treba provjeriti, ali na koji način je to provedeno? Je li to nešto čemu možemo stvarno vjerovati? Pa čak da maknemo HDZ i SDP sa strane, ministar Orepić koji je dolazio iz Mosta je govorio o tim problemima, imao je probleme sa utvrđivanjem na razini policijskih uprava kako se čiste birališta... To je otvoreno pitanje, koje bojim se, kada je riječ o statističkim greškama, neće biti riješeno. Pa prije par godina je kandidat za premijera, gospodin Karamarko tvrdio da mu je na izbornu noć pokradeno 5 do7 mandata? Izgovoriti to na izbornu noć, a imate iza sebe stranačku kampanju koja je mjesecima radila... Hoće li oni izaći na ulice? Hoćemo li mi možda imati, upravo zbog velike razine nepovjeranja u sve te procese, zbog nemogućnosti provjeravanja svih tih procesa, ljude na ulicama? Zašto nam se, možda, na nacionalnoj razini ne bi dogodilo ono što se dogodilo prije par godina u Omišu kada su se na lokalnim izborima biračke kutije nosile okolo po autima! Da ljudi nisu te noći izašli na cestu i tražili da se birački materijal vrati da ga se može prebrojati kako spada, tko zna kako bi ta noć završila.
Vlašić: Ovi dosta katastrofično zvuči.
Berković: Pa, nije dobro...
Picula: Nije ozbiljno. Mi smo, naime, bili zemlja koje je cijelo jedno desetljeće imala zakon o izboru članova u nacionalni parlament koji nije bio usklađen s Ustavom. Naime, od 1999. do ustavnih promjena 2010. naš je zakon o parlamentarnim izborima, makar teoretski omogućavao da izaberete više zastupnika nego što to dozvoljava Ustav jer smo imali tu 11. izbornu jedinicu u kojoj je također bilo moguće izabrati 14 zastupnika, dok to nije promijenjeno. Jako smo neozbiljni oko tog izbornog zakonodavstva.
Vlašić: Što biste vi napravili nakon skupa Miroslava Škore u Lisinskom da ste savjetnik gospođe Grabar-Kitarović?
Macan: Prvo bih joj sredio kampanju, da nema više ispada i da šoferi voze pažljivije. No, dan kasnije bi bila uzbuna kao što je i bila u jednom i drugom stožeru jer su i Milanović i Grabar Kitarović očekivali da će se, sudeći na veliku razliku u anketama u odnosu na Škoru, da će se moći prošetati u prvom krugu i da će se u sučeljavanjima dohvatiti u drugom krugu i da će to biti kampanja. E, tako se ne radi kampanja, a sad svi imaju problem jer nitko nije radio kampanju, a sad moraju raditi kampanju jer je Škoro radi, barem na terenu.
Picula: I predsjednički izbori su se pretvorili u unutarstranačke izbore HDZ-a. Nakon ovog skupa imamo potpuno jasnu situaciju u ovom dijelu biračkog spektra da se odlučuje o tome tko bi i na koji način morao voditi HDZ. Miroslav Škoro je jasno rekao da je on izvorni HDZ-ovac, a gospođa Grabar Kitarović je sve to protegnula na vlastito djetinjstvo kad je rekla da je otpočetka bila u svojoj domovini.
Vlašić: Kako bi Škoro mogao preuzeti HDZ?
Picula: Uvijek je pitanje političkih stranaka dvojako, s jedne strane tko ih formalno vodi, a s druge strane gdje se ta stranka može realizirati na vlasti. Ostvari li Škoro izvrstan rezultat na izborima, čak i ako ne postane predsjednik, može se dogoditi da za godinu dana upravo njegova politička opcija bude presudna da bi se HDZ održao na vlasti. A u tom trenutku treba sinkronizirati interese obiju političkih opcija. Naravno, ne morate formalno preuzeti stranku, ali je možete dovesti u ravan s vlastitim interesima i svjetonazorima. Njegov dobar vjetar u leđa je on sam. Tko god ga je motivirao da se prihvati kandidature je dobro napravio jer je riječ o poznatoj osobi koja ima cijeli niz pozitivnih osobina kada je riječ o javnoj percepciji, ali što se tiče politika, očito će trebati nekoga drugoga da mu u tom smislu formuliraju stavove. Ono što smo vidjeli u Lisinskom jest da je i dalje simpatičan zabavljač, ali njegovi liderski potencijali su u drugom planu.