KSENIJA ABRAMOVIĆ

ŽIVOTNA I POSLOVNA ISPOVIJEST KATOLIČKE PODUZETNICE Kako sam pokrenula prvu televiziju za vjernike u RH: 'Kad Bog pozove, nema uzmaka!'

Boris Kovačev/EPH

Na Laudato TV neće biti nasilja, nedoličnih seksualnih scena, podržavat ćemo sve obiteljske vrijednosti i nećemo zastupati gender ideologiju.





Bio je potreban samo jedan posjet lokalnoj televiziji da se uvjeri gdje leži budućnost. Stajala je na ulazu u maleni studio i u čudu promatrala voditelja i kamere.

“Dragi moj Bože, ja jednostavno moram imati ovako nešto”, razmišljala je naglas. I znala je o čemu priča. U proteklih 20-ak godina prodala je i podijelila više od 15 milijuna knjiga po cijelom svijetu i to joj se činilo kao fantastično dostignuće evangelizacije. No ako bi imala televizijsku emisiju, do tog broja ljudi mogla bi doći u samo jednoj večeri, pomislila je. A to bi onda bio posao.

Majka Angelica, časna sestra klarisa, nije dugo čekala. U Irondaleu, u Alabami, oronulu garažu iza samostana u kojem je živjela pretvorila je u televizijski studio, a nakon godinu i pol dana priprema, na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza 1981. godine, njena Eternal Word Television Network počela je s emitiranjem. I imala je sve preduvjete da vrlo brzo propadne.

Sestra Angelica nije imala nikakvog medijskog iskustva, bila je klarisa, što znači da nije samo tako mogla iz samostana, a u gradu u kojem su počeli živjelo je samo osam posto katolika.

EWTN danas izgleda ovako: njihov program svakodnevno prati 230 milijuna kućanstava u više od 140 zemalja svijeta, osim televizije imaju radio postaju, internetski portal, novine te ostale tiskana izdanja, zapošljavaju gotovo 500 ljudi i trenutno su najveća katolička medijska kuća na svijetu.

“Dakle, po svim zdravorazumskim kriterijima, taj projekt nije trebao opstati. Ali jest. I to je Božje čudo. I svaki put kad naiđem na zid, na probleme koji mi se čine nerješivima, sjetim se Majke Angelice. Njen put svakako može biti i naš put. Ući u domove svih Hrvata, vjernika i nevjernika i nuditi im sadržaje pod motom lijepo, istinito i dobro”, kaže mi Ksenija Abramović, vlasnica informatičke tvrtke Etna, sakralne galerije Laudato, vjerskog portala Laudato, osnivačica udruge Ime dobrote i glavna pokretačica Laudato obiteljske televizije s kršćanskim vrijednostima koja će se na malim ekranima pojaviti na Božić u 18 sati.

Za razliku od EWTN-a, njihovi počeci neće biti tako skromni. Početkom godine iznajmili su 300- tinjak kvadrata u poslovnoj zoni u Hondlovoj ulici na zagrebačkim Ravnicama, dosad su već okupili oko 60 suradnika, a u pokretanje cijelog projekta uloženo je više milijuna kuna. Koliko točno, Ksenija Abramović ne otkriva. “Više milijuna kuna – sve je što će reći na tu temu.”

Ksenija Abramović kaže kako je iznimno religiozna osoba. Time se ne hvali, već kaže kako je to njezin način života. Svakog dana odlazi na svetu misu, vodi sastav duhovne glazbe Apostoli mira, organizira koncerte duhovne glazbe, aktivna je oko promicanja obiteljskih vrijednosti koje zagovara Katolička crkva, bila je jedna od organizatora referenduma o braku iza kojeg je stajala udruga “U ime obitelji” Željke Markić. Kaže mi kako je ideju za televiziju dobila prije devet godina nakon svete mise. I ta je ideja nije napuštala. Kako su se u to vrijeme počele razvijati društvene mreže, smatrala je kako prva stepenica do realizacije tog projekta mora biti portal.

“Portal Laudato počeo je s radom 2011. Željeli smo okupiti ljude sličnog razmišljanja i osjetiti bilo ljudi. Broj suradnika rastao je iz dana u dan. Možda da sam znala što nas sve čeka, možda ne bih krenula u ovu avanturu. No, kad Bog pozove, onda nema uzmaka. Koliko teško bilo, i koliko god bila pred zidom, svaki put sam od Njega dobila novi vjetar u leđa”, kaže mi.

Prostore u Hondlovoj 18. lipnja ove godine blagoslovio je apostolski nuncij u Hrvatskoj Alessandro D’Errico.

LTV emitirat će se svakoga dana od 18 do 23 sata, uz reprizu sutradan u dva navrata. Od Agencije za elektroničke medije imaju dopuštenje za emitiranje satelitom, kabelom i internetom. U početku će se moći gledati tek na MAXtv-u na kanalu 503, na Iskon TV-u te u Bosni i Hercegovini na HOME TV-u na kanalu 12. Prema nekoj programskoj shemi za početak će se emitirati više vanjske produkcije stranih i domaćih autora. Već su dogovorili suradnju s EWTN-om i Centrom Televisivo Vaticano, a budući da su član Signisa, osigurat će i dio slobodnog programa za koji ne trebaju plaćati autorska prava. Od domaće produkcije, za LTV će raditi Dubravko Šimenc koji će raditi priču o talentiranim mladim sportašima koji treniraju u nemogućim uvjetima i koje će spajati s njihovim sportskim uzorima. Mladi će imati emisiju “ZUM – Zajedno u mladosti” i satirični talk show “Božanstvena komedija”. O aktualnim temama jednom tjedno će se raspravljati u emisiji “Prosudba”, dok će Rafael Dropulić Rafo imati kulinarsku emisiju “Blagoslovljen tek”. Robert Kurbaša je pak producent dječje emisije “Tjedni vrtuljak”. Osim ovih emisija, prenosit će se audijencije pape Franje.

Prizori iz svake emisije sabrani su zajedno na jednom od zidova u uredu Ksenije Abramović koja nas kratko provodi studijem, koji, barem na prvu, izgleda mnogo ozbiljnije od brojnih lokalnih televizija. Studijem prešetavaju uglavnom mladi ljudi, njih 15 je stalno zaposleno, troje ih je na pripravničkom stažu, dok u stvaranju emisija sudjeluje još oko 40 stalnih stručnih suradnika. Dio suradnika živi u stanu u Zagrebu, koji je u vlasništvu Ksenije Abramović i koji je kupila još prije desetak godina za potrebe mladih iz jedne vjerničke zajednice.

“Naš cilj je da uđemo u domove svih građana, da nemamo lokalni karakter. Na MAXtv-u su nam ponudili da se LTV emitira na kanalu 800 gdje su lokalne televizije ili na kanalu 500 gdje su lifestyle programi. Odlučili smo biti na programu 503 gdje su lifestyle emisije jer naša vjera je ionako jedan oblik života”, kaže mi.

“Što se neće moći vidjeti na LTV-u?”, zanima me. “Za početak neće biti informativne redakcije jer je taj dio najskuplji. No, u emisiji ‘Izdvojeno’ u pet minuta obradit ćemo i neke takve teme. Neće biti nasilja, nedoličnih seksualnih scena, podržavat ćemo sve obiteljske vrijednosti i nećemo zastupati gender ideologiju”, kaže mi.

Pod svjetla reflektora Ksenija Abramović stigla je lani kada je građanska inicijativa “Ne dirajte djecu” dijelila letke kojom se javnost pokušavalo uvjeriti kako onako predstavljen sadržaj zdravstvenog/spolnog odgoja u škole otvara mogućnost nekažnjenim manipulacijama i stvara uvjete za pedofilsko djelovanje. Osim dijeljenja letaka, tih je dana u Hrvatsku pozvana konzervativna američka aktivistkinja Judith Reisman koja je ovdje promovirala svoju knjigu “Seksualna sabotaža”.

Prilikom predstavljanja knjige u Dubrovniku Ksenija Abramović je između ostalog rekla, citirali su je svi mediji, kako u Njemačkoj “dijete od devet godina, na satu domaćinstva, mijesi tijesto za pizzu. Mijesi se sa strane i onda, dok još ima onih grudica, stavi se stol ispred razreda, djetetu skinu gaćice i na stražnjici od djeteta završi se to miješanje tijesta od pizze. Na taj način se pokazuje koliko se treba riješiti straha od bilo kakvog dodira. To je prestrašno, to je ono što nas čeka! Tadašnji ministar Jovanović se nekoliko puta pozvao na to da bi volio u hrvatskim školama implementirati spolni odgoj po uzoru na onaj u Njemačkoj”. Ksenija Abramović nudi objašnjenje što je time željela reći. Smatra da je ta situacija iskorištena za nespretnu interpretaciju. “Mi smo govorili o tome kakav spolni odgoj ne želimo u našim školama. U cijelu priču smo uključili i naše prijatelje iz raznih zemalja, pa tako i iz Njemačke. Javljali su nam se ravnatelji, majke, učiteljice. Mnogi od njih su se žalili na ono što se događa. I meni su zamjerili zbog izjave da se u Njemačkoj pizze rade na dječjoj stražnjici, a nama su se majke požalile baš na takvu situaciju objašnjavajući da ne znaju kako reagirati kad im djeca dođu iz škole i vrtića i pričaju što se događa. Možda je to bio neki bolestan profesor koji je radio upravo to. Moja poanta je bila da ne ponudimo zakonski okvir iza kojeg se može sakriti neka bolesna osoba”, objašnjava Ksenija Abramović, koja osim u katoličkim, izvrsno pliva i u poduzetničkim vodama. Vlasnica je tvrtke Etna koja se bavi informatičkim sustavima i koja prema javno dostupnim poslovnim knjigama ostvaruje milijunske prihode. Prema podacima za prošlu godinu, njena je tvrtka imala ukupne prihode od oko 14,5 milijuna kuna, a nakon oporezivanja ostvarila je dobit od gotovo tri milijuna kuna. U odnosu na godinu prije, prihodi su joj pali za nešto više od milijun kuna, dok je rekordnu godinu ostvarila 2011. godina kada je imala 17,7 milijuna kuna prihoda. Kao i prihodi, milijunska joj je i dobit u proteklih pet godina. Prije pet godina na računu joj je ostalo 5,3 milijuna kuna, a 2011. gotovo 4,5 milijuna kuna. Prema istim podacima, u Etni je lani radilo 35 zaposlenika, a prosječna neto plaća iznosila je 7238 kuna.

Iako je tu tvrtku osnovala 1990., njen ulazak u poduzetničke vodio dogodio se nešto ranije. Ksenija Abramović rodom je iz Slavonskog Broda odakle je kao 19-godišnjakinja stigla na studij u Zagreb. Na zadnjoj godini studija Ekonomskog fakulteta 1987. godine, kao odličan student preko Aiseca, internacionalne studentske razmjene, odlazi u Bruxelles. Nakon povratka u Zagreb posao je tražila preko Student servisa. “Nisam bila iz imućne obitelji. Nisam imala bogatog strica niti sam bila član partije, da bi netko stajao iza mene. Morala sam sve sama”, kaže.

Posao je uskoro našla u novosadskoj tvrtki AgroVojvodina, koja je bila veliki uvoznik, a u početku je obavljala posao tajnice budući da je tadašnja djelatnica bila na dugom bolovanju. Tvrtka je imala podružnicu i u Zagrebu, a ured joj je bio u Gundulićevoj ulici. Tvrtka je imala i informatički odjel, no taj ured nije se tada bavio razvijanjem aplikacija, već je služio kao posrednik u prodaji informatičkih sustava. “I jedan dan u tvrtku je stiglo računalo identično onomu na kojem sam pisala diplomski u Belgiji. Mojim direktorima služilo je za Tetris. Onda sam pitala direktora mogu li se sastaviti neki dokumenti i ponude, složiti neka baza podataka. Dao mi je dozvolu, rekavši kako mi to neće biti plaćeno. I tako sam nekoliko mjeseci radila vikendima i noću. Kada sam posložila stvari koje sam obećala, dobila sam odmah ugovor za stalni posao”, govori mi.

AgroVojvodina je bila zastupnik i jedne kanadske tvrtke koja je nudila relacijske baze podataka i bavila se, između ostalog, prodajom sofisticiranih sistemskih softwera. Posao im je dobro išao, a Ksenija Abramović je tada, 1989. godine, s nekoliko svojih kolega iz bivše tvrtke odlučila osnovati Etnu. Zadržala je kontakte s Kanađanima, no informatički biznis tada je bio na dnu, kao i cijela prodaja.

U prvoj polovici 90-ih odlučila ja napraviti zaokret. Shvatila je da njena tvrtka ne može biti samo preprodavatelj sistemskog softvera, već da bi trebali razviti neku vrstu gotovog rješenja, aplikacije, koje bi mogli ponuditi na tržištu kao svoj proizvod. Priliku je pronašla u stranim bankama koje su na mala vrata počele dolaziti u Hrvatsku. Sjeća se kako su među prvima u Zagreb stigle Raiffeisen banka, koja je imala tri zaposlenika u stanu u Mihanovićevoj, te Hypo banka koja se smjestila u Bogovićevoj ulici. Te banke imale su svoje softverske sustave koji nisu odgovarali poslovanju u Hrvatskoj.

“Oni su od nas zahtijevali da ustrojimo sustav koji će omogućiti klijentu jedne banke da, primjerice, plaća direktno na račun klijenta u istoj ili drugoj banci, a ne da u cijeli taj proces bude uključen i ondašnji Zavod za platni promet. Ta treća strana u njihovom poslovanju bila je velika nepoznanica. Mi smo im napravili privremena rješenja za neko prijelazno razdoblje. To je bila pametna odluka i mi smo mislili privremeno pomoći dok njihovi sustavi ne postanu adekvatni za naše prilike. Imamo sreću da to ‘privremeno’ traje do danas. A danas je to aplikacija platnog prometa za transakcijske račune tvrtki u kunama i devizama”, kaže mi Ksenija Abramović. Zahvaljujući profitabilnom biznisu, lakše je mogla financirati LTV. Sama je uložila u taj projekt svoju dobit, no teško da bi ga uopće mogla pokrenuti da iza nje financijski nije stala i Američka biskupska konferencija i njemačka humanitarna katolička organizacije Kirche in Not – Crkva u potrebi koja pomaže pastoralne projekte Katoličke crkve u više od stotinjak zemalja. Ta organizacija prikuplja brojne donacije i time financira različite projekte. Godišnje na raspolaganju imaju više od pola milijarde kuna. Vrata ovih institucija, kaže mi Ksenija Abramović, pomogli su joj otvoriti Hrvatska biskupska konferencija i nuncij u RH D’Errico.

Od novca koji im je doniran kupili su potrebnu televizijsku opremu u vrijednosti od milijun i pol kuna.

No, to nije jedini izvor financiranja. Ksenija Abramović u zadnje vrijeme nekoliko je puta pohodila hrvatsku dijasporu, a samo u ovoj godini dvaput je bila u Chicagu, New Yorku i Norvalu. Tamo su joj pomogli hercegovački franjevci koji su je upoznali s poduzetnicima hrvatskog porijekla, koji na početku susreta nisu imali veliko povjerenje u projekt iz Hrvatske. “Naši ljudi su puno pomagali razne projekte koji su neslavno završili. Izgubili su povjerenje. No, uvjerila sam ih u potrebu pomoći ovakvom projektu iako u početku Laudato TV u SAD-u neće biti gledljiv, osim na internetu.”

Treći izvor finaciranja su sponzori, tvrtke, banke koje će otkupljivati razne filmove i serije. Jedna banka već je otkupila talijansku seriju “Don Mateo” koja se još 2000. počela prikazivati na Rai 1, a koja će se od ponedjeljka do četvrtka emitirati na LTV-u.

Četvrti izvor financiranja je Klub prijatelja (http:// klubprijatelja.laudato.tv/). Radi se o svojevrsnoj dobrovoljnoj pretplati prema kojoj svatko tko želi može donirati određeni novac. Plan je da ta donacija iznosi barem 10 kuna mjesečno.

Računica je jasna. Ako bi 100 tisuća Hrvata uplaćivalo takvu donaciju, godišnje bi LTV mogao samo na toj osnovi prihoditi oko 12 milijuna kuna. “Da, idemo na masovnost. To je nešto na čemu ćemo raditi kada se više razvije cijela priča. Ovo je iznimno skup projekt koji neće donijeti profit”, priznaje Ksenija Abramović i dodaje kako su brojne donacije već uplatili brojni svećenici, redovništvo i ustanove biskupija poput jedne u Gospićko-senjskoj biskupiji koju vodi biskup Mile Bogović.

Pomogla im je donacijom i Željka Markić na donatorskoj večeri koju je Ksenija Abramović organizirala za LTV. Njih dvije zajedno su sudjelovale u organizaciji Referenduma o braku, a putevi su im se na neki način razišli, kada je “U ime obitelji” postao i politički pokret.

Uz Kseniju Abramović, prema sudskom registru vlasnik LTV-a je i udruga “Ime dobrote”, koju je ona osnovala 2013. godine. Udruga “Ime dobrote” prema poslovnim knjigama lani je ostvarila prihod od oko 1,3 milijuna kuna i bruto dobit od oko 400 tisuća kuna. Prema podacima Ministarstva financija

– Državna riznica o izvršenim plaćanjima po dobavljačima – isplaćeno im je 100 tisuća kuna iz državnog proračuna. Predsjednik Nadzornog odbora udruge je i jedan od čelnika Mosta – Ivan Lovrinović. Političku povezanost s Mostom Ksenija Abramović odbija. “Mi nismo državna institucija i nama nadzorni odbor nije potreban. No, kako nam dolazi puno donacija i kako želim da sve bude transparentno, odlučila sam da ga ipak imamo. Željela sam da to bude veliki stručnjak, ali i obiteljski čovjek i vjernik. Njega mi je preporučila gospođa Ljilja Vokić kao sposobnog ekonomista”, kaže mi.

LTV je zatražio i koncesiju na zemaljskoj mreži za regiju Zagreb i Zagrebačke županije, a ako im dopuste, tu će koncesiju plaćati oko 40 tisuća kuna mjesečno. Emitiranje na ostalih devet digitalnih regija, odnosno u cijeloj Hrvatskoj, iznosi oko 120 tisuća kuna mjesečno. Zahtjev za tu koncesiju malo će pričekati. “Dok ne budemo financijiski bolje stajali”, kaže Ksenija Abramović.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Izdvajamo