RIJEKA - Vesela i razigrana trogodišnja Magdalena ni po čemu se ne razlikuje od svojih vršnjaka. Ništa ne zna o dramatičnoj borbi svoje majke Melite za svoj i njezin život. U 24. tjednu trudnoće Riječanki Meliti Maslak, tada 33-godišnjoj majci dvoje djece, nakon godinu dana bezuspješnog uvjeravanja liječnika kako ima ozbiljne zdravstvene probleme, napadaje kašlja, nesvjesticu, bolove u prsima i gušenja, napokon je postavljena dijagnoza - zastrašujuća.
Živim i brinem se o obitelji
A ona glasi: ne-Hodgkinov limfom agresivnog tipa koji se razvio u veliki tumor u prsnom košu i koji joj je gotovo “okovao” srce, krvne žile i pluća.
- Od svega, danas tek osjećam da se brzo zamaram, vjerojatno zato što mi je oslabjelo srce, ali nisam time opterećena. Živim i brinem se o obitelji, suprugu i troje djece. Jedino strahujem za Magdalenu. Naime, nitko od liječnika, a puno sam se raspitivala, nije mi znao reći hoće li biti i kakvih posljedica po njezino zdravlje zbog intenzivne kemoterapije koju sam prolazila tijekom trudnoće. Moram priznati da je vjerojatno ‘osluškujem’ više nego što to čine majke koje nisu imale moje iskustvo - priznaje Melita, inače žena nevjerojatnog optimizma i snage.
Uvjerena da joj je osim činjenice što niti u jednom trenutku nije pomislila na smrt, u bitki s tumorom pomogao i “neposluh” prema liječnicima.
- Premda su mi savjetovali da u vrijeme kemoterapije ne koristim druge alternativne metode, nisam ih poslušala. Uzimala sam homeopatske lijekove, koje si zbog skupoće ne bih mogla priuštiti da nije bilo mnogo dobrih ljudi, prijatelja i obitelji. Već nakon mjesec dana te paralelne terapije tumor se smanjio za sedam centimetara, prije toga uz kemoterapije tek za par milimetara. A ja sam sve vrijeme vjerovala, ma što vjerovala, bila uvjerena da ću ozdraviti. I - evo me - priča Melita čiji je slučaj zabilježen kao jedinstven u svjetskoj medicini.
Suprug ostao bez posla
Po svemu drugome Maslakovi su obična obitelj, povezana i puna ljubavi. Nema crnih misli i gorčine, premda je u vrijeme Melitine bolesti, kada je sva briga o dvoje starije djece, danas tinejdžerici Nensi i 6-godišnjem Hrvoju, pala na supruga Tomislava, on ostao bez posla.
- Kako živimo? Pa skromno od 1350 kuna moje invalidske mirovine, dječjeg doplatka i povremenih poslova koje suprug uspije pronaći. Ali nemojte, molim vas, misliti da se žalimo. Ima mnogo obitelji kojima je i teže. Zajedno smo, ja sam izborila svoje pravo da odgajam djecu, o tome sam jedino i mislila dok sam bila u bolnici - kaže Melita te dodaje da i danas pamti olakšanje kada joj je postavljena dijagnoza.
Neurotična trudnica
Napokon je, kaže, saznala da nije neurotična trudnica koja izmišlja simptome i bolest, u što su je liječnici uvjeravali, pa joj čak sugerirali da potraži pomoć psihijatra. No nikoga ne optužuje, to je žena koja ni o kome ne želi misliti negativno. Ljutnju i gorčinu kao da uopće ne poznaje. Možda i ima srce oslabjelo zbog bolesti, ali i neiscrpnu snagu te puno suosjećanja za sve koji se nađu u sličnoj situaciji. Potresla ju je priča mlade Varaždinke Silvane Novak, kojoj poručuje: - Ne gubite nadu, želja za životom može pobijediti i najtežu bolest, ja sam vam dokaz.
Uz zahvalu liječnicima i osoblju koji su joj pomogli u najtežim danima, posebno je željela da istaknemo dr. Aleksandra Soltyšika koji joj je prepisao homeopatsku terapiju.