Prema nekim stručnjacima, upravo taj odnos između liječnika i pacijenta i njihova komunikacija imaju ključnu ulogu u razumijevanju same biti medicinske prakse, odnosno liječenja. Naime, odnos liječnik-pacijent nije komunikacijski mikrokozmos izoliran od šireg društvenog konteksta već je dio istog. Istraživanja tog odnosa razvijana su u dva povezana aspekta: povećanje kvalitete i efikasnosti liječenja, a samim time i povećanje zadovoljstva pacijenta te osnaživanje pacijenta kao relevantne društvene grupe.
Razvoj suvremene medicine, podjela rada, specijalističko usmjerenje, izgradnja sustava zdravstvenog osiguranja, tehnološki i financijski rast zdravstvenog sektora promijenili su narav uloga i odnosa liječnika i pacijenta (www.heqi.com.hr. Pacijent više nije samo pasivni subjekt koji se podvrgava liječenju i medicinskim tretmanima, on postaje aktivnim subjektom koji ima (ili bi barem trebao imati) što veći osobni utjecaj u procesu svog (iz)liječenja. Zanimljivo je kako je ovakva perspektiva u procesu (iz)lječenja odavno poznata i primjenjivana u dalekoistočnim kulturama, koje u velikoj mjeri stavljaju naglasak na holistički pristup pacijentu, odnosno terapeutskom djelovanju na „duh i tijelo“, a što svakako i bezuvjetno uključuje i kvalitetnu komunikaciju između liječnika i pacijenta.
Posljedica iskustva loše komunikacije u odnosu liječnik – pacijent je nerazumijevanje liječničkih uputa i savjeta te nemogućnost ili ograničenja u traženju objašnjenja vezanih za svoje zdravlje od strane liječnika. To su razlozi koji dovode do nezadovoljstva pacijenata kako liječnikom tako u konačnici i kvalitetom zdravstvene usluge, odnosno sustavom zdravstva. Istraživanja kvalitete u zdravstvu, ali i ukupnost svakodnevne prakse i iskustva u radu s pacijentima, pokazali su kako pacijenta treba znati saslušati te da je prava, ljudska, iskrena ali ujedno i profesionalna komunikacija najbolji put prema rješenju zdravstvenog problema. Kada nema empatije između liječnika i pacijenta, pacijent se ne osjeća sigurnim i ne razvija se povjerenje. Kvaliteta profesionalne komunikacije prepoznata je kao ključni čimbenik u odnosu liječnik – pacijent. (www.heqi.com.hr) Stoga je potrebno razvijati komunikacijske vještine i kod liječnika i kod pacijenata. Rezultat bi trebao biti bio-psiho-socijalni pristup pacijentu s odgovarajućim savjetodavnim vještinama i ciljevima, identifikacijom pacijentovih prioriteta i briga te njegovim uključivanjem u proces liječenja i donošenje odluka. Jer u konačnici, i liječnik i pacijent imaju isti cilj - rješenje zdravstvenog problema pacijenata, odnosno njegovo izlječenje. A bolja komunikacija između liječnika i pacijenta znači i bolje rezultate.
Korisni savjeti i smjernice za učinkovitu komunikaciju pri posjeti liječniku:
- Dođite pripremljeni kod Vašeg liječnika; ako je potrebno pripremite pisani podsjetnik i pitanja za liječnika; informirajte ga da li je došlo do odgovarajućeg poboljšanja od zadnjeg posjeta
- Navedite svaku važnu promjenu u kvaliteti života ili zdravlju te svakako ponesite popis lijekova koje ste uzimali; navedite bilo kakve nuspojave koje ste imali uz lijekove koje trenutno uzimate, ako ste ih imali
- Postavite pitanja na početku posjeta; ako čekate do kraja razgovora kako biste postavili pitanja , vaš liječnik možda neće imati dovoljno vremena da na njih odgovori
- Budite precizni kada opisujete svoje simptome ili probleme; informirajte liječnika kako simptomi utječu na vašu kvalitetu života
- Budite sigurni da ste dobro razumjeli što vam je liječnik rekao i ponovite to još jednom
Osnaživanjem pacijenta te poticanjem dvosmjerne komunikacije pacijenta i liječnika HEQI Institut doprinosi osnaživanju kvalitete u zdravstvu. Vjerujemo kako inicijative i projekti u području unapređenja kvalitete u zdravstvu predstavljaju osnovu za razvoj kvalitetnijeg sustava zdravstvene zaštite. A u konačnici, kvaliteta zdravstvene zaštite koja uključuje kvalitetu odnosa prema bolesnicima, jedan je od ključnih pokazatelja stupnja civiliziranosti i razvoja društva i države.
Autor: HEQI Institut
Pratite nas na Facebooku