Ako bismo sudili prema aktualnim predizbornim obećanjima, možda bismo mogli optimistično zaključiti da postoji određena svijest kako je model ekonomskog rasta u Hrvatskoj koji smo imali od kraja devedesetih do kraja 2008. godine potrošen.
Gospodarski rast prije krize temeljio se na rastu javne potrošnje, velikim infrastrukturnim projektima državnih poduzeća te rastu kreditne ekspanzije zasnovane na priljevu inozemnog kapitala, a koji nije utrošen u produktivni i izvozni sektor za podizanje konkurentnosti već dominantno u klasičnu potrošnju građana te slabo produktivna trajna dobra (nekretnine).
Obećanja glavnih pretendenata na vlast sada ipak idu u nekom drugom smjeru: uz standardna predizborna obećanja o povećanju nekih socijalnih stavki, ipak se dominantno govori o povećanju konkurentnosti gospodarstva, poreznom rasterećenju građana i privrednih subjekata, smanjenju birokracije, reformi javne uprave, i sl.
kraj krize
To apsolutno veseli jer sada imamo priliku započeti fazu zdravog gospodarskog rasta (za razliku od onog neodrživog s početka milenija) i to relativno visokim stopama, samo ako država učini svoj dio posla.
Naime, u periodu nakon krize (iako uz određeno odgađanje), gospodarstvo se počelo restrukturirati, a ulaskom Hrvatske u EU, otvorile su se dodatne prilike i pristup velikom tržištu. To se najbolje vidi kroz robni izvoz koji je od 2008. porastao za gotovo 36% u realnim terminima. Robni izvoz 2008. je činio svega 16% ukupnog BDP-a Hrvatske (zajedno s izvozom usluga 38% BDP-a), dok je krajem 2015. taj udio porastao na 24% BDP-a (s uslugama 48% BDP-a).
Građani su također promijenili svoje ponašanje: počelo se više štedjeti i opreznije dizati kredite. Sklonost zaduživanju je zamijenjena opreznošću i manjoj sklonosti potrošnji i investicijama. Iako je to potpomoglo smanjenju agregatne potražnje i posljedično padu BDP-a, sada nam to omogućuje da na zdravijim temeljima i brže rastemo. Naime, u teoriji ekonomiji je dobro poznat odnos domaće štednje i investicija u dugom roku: akumulirana štednja predstavlja potencijal za snažniji rast investicija i posljedično gospodarskog rasta u budućnosti.
Štednja kućanstava
Prema podacima EK, u razdoblju prije krize stopa štednje kućanstva (neto štednja kao postotak neto raspoloživog dohotka) bila je u prosjeku oko 2,5%, a u periodu krize oko 7% godišnje. To je rezultiralo znatno većom štednjom u bankama i štedionicama danas nego 2008.
Kao što možemo vidjeti na slici, krajem 2015. ukupni depoziti kućanstava u bankama i štedionicama su iznosili preko 191 mlrd. kn, tj. oko 46 mlrd. kn više nego 2008. godine!
razduživanje Paralelno s rastom štednje, kućanstva se kontinuirano razdužuju (smanjuju svoje kreditne obveze) od sredine 2012. godine. Neto štednja građana u bankama i štedionicama, definirana kao razlika njihovih ukupnih depozita i kreditnih obveza, tako je zadnjih godina u značajnom porastu. Krajem 2007. i 2008. neto ukupni depoziti iznosili su svega oko 16 mlrd. kn, dok su krajem srpnja ove godine iznosili 72 mlrd. kn.
Koliko brzo se događa akumulacija domaćeg kapitala, najbolje je vidljivo kroz sljedeći prikaz financijske neto vrijednosti. Financijska imovina kućanstava i NPISK (neprofitne institucije koje služe kućanstvima), koja osim depozita uključuje i vrijednost štednje u mirovinskim fondovima, investicijskim fondovima, osiguranjima i sl., u posljednje 4 godine je narasla preko 60 mlrd. kn. Kako su se kućanstva u istom periodu razdužila za gotovo 14 mlrd. kn, financijska neto vrijednost kućanstava je povećana za preko 74 mlrd. kn u zadnje 4 godine!
rast potrošnje
Takva promjena preferencija građana “natjerala” je banke na značajno smanjivanje inozemne pasive. Prema podacima HNB-a, od polovine 2012. kada je započelo razduživanje banaka prema većinskim stranim vlasnicima (bankama maticama), ukupni izvori financiranja od većinskih stranih vlasnika smanjili su se gotovo za 70% do kraja 2015., na 22,8 mlrd. kuna, a njihov udio u ukupnim izvorima se smanjio na svega 7,0% na kraju 2015.
Dakle, domaćeg kapitala u Hrvatskoj ima sve više, što će vjerojatno utjecati na daljnji pad kamatnih stopa kako državi tako i građanima te gospodarstvu u cjelini.
Zadnjih sedam kvartala hrvatsko gospodarstvo raste, a jedan od ključnih pokretača je porast osobne potrošnje. Rast potrošnje se odvija već 23 mjeseca zaredom (što DZS nikad prije nije zabilježio), a najzanimljivije je da se sve to događa u uvjetima i dalje smanjene kreditne aktivnosti, tj. nastavkom razduživanja građana. To nam govori da smo tek na početku novog ciklusa, a rast potrošnje i investicija potpomognutih kreditnom ekspanzijom nam vjerojatno tek slijedi.
No, da bi hrvatsko gospodarstvo održivo raslo višim stopama gospodarskog rasta, nova Vlada mora učiniti svoj dio posla i učiniti Hrvatsku atraktivnijom zemljom za rad, ulaganje i stvaranje nove vrijednosti. Bez toga, rast će biti ograničen, a dostizanje standarda naših razvijenih susjeda nedostižna želja.