Sukladno zakonskim odredbama prema kojima Vlada do kraja tekuće godine mora donijeti odluku o minimalnoj plaći za narednu godinu, Vlada je ovaj tjedan donijela Uredbu po kojoj će minimalna bruto plaća u 2018. iznositi 3439,80 kuna, odnosno 163,80 kuna više nego što je iznosila tijekom 2017. godine. U neto iznosu, radit će se o 2752 kune, što je za 132 kune više od sadašnjeg neto minimalca.
Novi iznos minimalne plaće jedva prelazi iznos hrvatskog praga siromaštva, koji za jednu odraslu osobu iznosi 2180 kuna ukupnih prihoda: svi s prihodima manjim od toga, smatra se, ne mogu podmirivati ni osnovne životne potrebe. U stvarnosti, i s minimalnom plaćom od 2752 kune to je jedva moguće.
Intencija povećanja minimalne plaće jest da se ona što je moguće više približi prosječnoj plaći: sindikati traže da to bude barem 50 posto tog iznosa. Međutim, najnovijim povećanjem minimalna se plaća ni milimetar nije približila prosječnoj. Naime, i prosječna je plaća u proteklom periodu rasla, tako da je vrijednost novog minimalca u dlaku jednaka ovogodišnjoj: iznosit će, prema izračunima Vlade, 42,9 posto prosječne plaće, baš kao i tijekom 2017. godine. Dakle, ovo je povećanje samo nastojanje da u sljedećoj godini ionako skroman standard radnika na minimalcu - a u Hrvatskoj ih ima oko 75.000 - ne padne.
Stručnjaci pak upozoravaju kako bi Vladine odluke vezane za minimalnu plaću u 2018. godini za jedan značajan dio radnika mogle značiti korak unazad i pad neto plaće. Naime, Vlada je na istoj sjednici predložila i izmjene Zakona o minimalnoj plaći, kojima želi izaći u susret poslodavcima kako bi prebrodili udar povećanja zakonskog minimuma sukladno kojem moraju platiti radnike, a na što se posebno žale poslodavci u najlošije plaćenim industrijama, poput drvne i tekstilne. Vlada je stoga predložila da se poslodavcima smanje obaveze za doprinose koje plaćaju na minimalne plaće, i to za pola.
Takva bi pak odluka za posljedicu mogla imati znatan rast broja radnika koji rade za minimalac. Naime, ima li radnik plaću veću od minimalca za samo jednu kunu, poslodavac će na tu plaću plaćati dvostruko veće doprinose od onih koje bi plaćao na minimalnu plaću. Stoga struka vrlo ozbiljno upozorava da je realno očekivati da će poslodavci iskoristiti sva raspoloživa sredstva kako bi radnicima s nešto većom plaćom od minimalne smanjili plaću na minimalac. Bila bi to Pirova pobjeda ove Vlade: umjesto povećanja standarda najslabije plaćenih radnika, povećala bi udio onih s najnižim primanjima.
Nezavidna razina
A u odnosu na zemlje u okruženju, standard hrvatskog radnika s najnižom plaćom doista je na nezavidnoj je razini.
Hrvatska bruto minimalna plaća, koja sada iznosi 442 eura, nalazi se na 13. mjestu rang ljestvice 20 zemalja EU koje imaju reguliranu minimalnu plaću: u apsolutnom iznosu bitno je veća od one propisane u Rumunjskoj i Bugarskoj, državama u kojima minimalac iznosi 235 odnosno 319 eura, u rangu je Mađarske, Češke i Slovačke, no gotovo dvostruko niža od minimalca u Sloveniji, koji iznosi 804 eura. Najveću minimalnu plaću ima propisanu Luksemburg, u kojem minimalac iznosi gotovo - 2000 eura. Oko 1500 eura iznos je propisane minimalne plaće u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji i Irskoj.
Iako Hrvatska, dakle, po apsolutnom iznosu minimalne plaće ne odskače bitno od drugih postsocijalističkih zemalja (izuzev Slovenije, koja je ozbiljno odskočila, te Bugarske i Rumunjske, kod kojih je minimalac značajno manji), zabrinjava nekoliko činjenica. Svakako je najznakovitija ona koja govori o stopi rasta minimalne plaće proteklih godina. Naime, izuzmemo li Grčku - jedinu državu članicu EU u kojoj je minimalna plaća u odnosu na 2008. godinu pala - Hrvatska je zabilježila najsporiji rast minimalne plaće: od sredine 2008. do sredine 2017. godine minimalna plaća je u Hrvatskoj narasla za 16,6 posto.
U Bugarskoj i Rumunjskoj - državama s najnižim minimalcem - ti su iznosi u promatranom periodu rasli za više od 100 posto. Činjenica je da su iznosi minimalnih plaća u tim državama bili doista besramno niski, međutim praćenje kupovne moći zaposlenika s minimalnim plaćama daje razloge za ozbiljnu zabrinutost. Izrazi li se minimalna plaća u PPS-u (standardu kupovne moći), izmišljenoj valuti koja eliminira razlike u cijenama od države do države i ujednačava tako troškove života, radnik s minimalnom plaćom u Hrvatskoj sredinom 2008. godine mogao si je priuštiti u svojoj zemlji dvostruko više - precizno, 125 posto više - roba i usluga od radnika na minimalcu u Rumunjskoj.
Sredinom 2017., prema podacima Eurostata, kupovna moć rumunjskog radnika s minimalnom plaćom bila je veća od kupovne moći hrvatskog radnika s najnižom zakonskom plaćom! Konkretno, rumunjska minimalna plaća u drugom tromjesečju 2017. iznosila je u PPS-u 625, a hrvatska 612 eura.
Veći pad samo u Grčkoj
Kupovna moć bugarskih radnika na minimalcu još je uvijek niža od one hrvatskih radnika s najnižim plaćama, ali se razlika od 2008. naovamo bitno smanjila: u 2008. hrvatski je radnik imao dvostruko veću kupovnu moć, a u 2017. tek 25 posto veću.
Grčka je jedina država u kojoj je od 2008. minimalna plaća pala, i to za desetak posto, računato po standardu kupovne moći. No, kupovna moć grčkog radnika na minimalcu još je uvijek veća od kupovne moći u 10 drugih država članica EU. Među njima je i Hrvatska, u kojoj se s minimalcem može kupiti 30-ak posto manje nego s grčkom minimalnom plaćom u Grčkoj.
Slovenska minimalna plaća, koja je u apsolutnim iznosima gotovo dvostruko veća od hrvatske, u standardu kupovne moći ipak toliko ne odskače: kupovna moć slovenskog radnika na minimalcu veća je oko 60 posto od kupovne moći radnika na minimalcu u Hrvatskoj. Tijekom 2008. ta je razlika bila gotovo dvostruko manja: sa slovenskim minimalcem moglo se kupiti oko 35 posto više nego s hrvatskim. Razlog je tome što je slovenska minimalna plaća u promatranom razdoblju narasla, u apsolutnim iznosima, za gotovo 45 posto: podsjetimo, hrvatska je rasla tek 16,6 posto.
Tko će doći raditi?
U odnosu na Luksemburg, državu s uvjerljivo najvišim primanjima građana u apsolutnim iznosima, kao i u standardu kupovne moći, radnik s minimalcem može si po tamošnjim cijenama priuštiti 2,6 puta više roba i usluga od radnika s minimalcem u Hrvatskoj. U Njemačkoj kupovna moć zaposlenika s najnižom propisanom plaćom dvostruko je veća nego u Hrvatskoj, jednako kao i u Irskoj - dvjema državama u koje hrvatski radnici, prema pokazateljima tamošnjih statističkih ureda, od ulaska Hrvatske u EU gotovo masovno odlaze.
Niže obrazovana radna snaga u tome ima vrlo jasnu računicu: budu li radili za minimalac u tim zemljama, standard će im biti dvostruko viši od onog u Hrvatskoj. S druge strane, činjenica da minimalna plaća u Rumunjskoj garantira viši standard nego isti minimum u Hrvatskoj, jasno je da Hrvatska ne može očekivati dolazak radne snage iz drugih zemalja EU.