Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić pretvorio se u tempiranu bombu koja bi vrlo lako mogla eksplodirati u krilu predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića. Znajući da ne može spriječiti eksploziju, predsjednik HDZ-ova Kluba zastupnika Branko Bačić ju je, govoreći da Bandićevi preletači nisu dio vladajuće koalicije, pokušao makar odbaciti nešto dalje od svoje stranke.
Budući da već više od 18 godina suvereno vlada Zagrebom, Bandić se umislio i uživio u filmu da je car kojemu je došlo vrijeme proširiti svoj imperij na Sabor. Cilj je odredio, a sredstva baš ne bira. Na parlamentarnim izborima građani su dali povjerenje svega jednome zastupniku njegove stranke Milan Bandić 365 Stranka rada i solidarnosti, no volju birača Bandić ne percipira kao granicu na kojoj bi trebao stati.
Njemu je samo nebo granica, a politički nemoral koji širi na sve strane, od zagrebačke Skupštine, preko Sabora do drugih lokalnih tijela vlasti, predstavlja kao Božju volju. U grubom kršenju volje birača koju osobno potiče, i koja ozbiljno zaudara na političku korupciju, Bandić ne vidi ništa sporno. Nastupa kao da mu Svevišnji sve to šapuće na uho, a on samo “dela” i Božji šapat provodi u djelo.
Vrhunac je što Bandić (posebno na konferenciji za novinare prije nekoliko dana) ostavlja dojam kako doista vjeruje da iza njegovih poteza stoji sam dragi Bog.
Plenkoviću je u početku bilo milo gledati kako je Bandićev Klub ojačao i brojiti nekoliko glasova “viška” te komotniju poziciju u Saboru. No, kako je Klub rastao, tako su rasli i Bandićevi apetiti koji su nepredvidljivi kao i on sam.
Ucjenjivanje prebacivanjem stavke besplatnih udžbenika s gradskog proračuna na državni najbenigniji je problem koji je Bandić izazvao Plenkoviću. Daleko je veći to što je sav politički nemoral, prevaru birača i sumnje na političku korupciju koju USKOK istražuje okačio Plenkoviću oko vrata. Ni jedan oporbeni političar ne propušta priliku naglasiti da Bandić okuplja preletače u Plenkovićevoj režiji i za Plenkovićev račun. Najbolje je što isto to smatra i sam Bandić koji se silno uvrijedio kada je čuo izjavu Branka Bačića da Bandićeve svježe snage u Klubu nisu dio vladajuće većine.
A Plenković se pak mora ograditi od tvrdnji da je u koaliciji s Milankom Opačić - ženom koju su HDZ-ovci 20 godina nazivali najgorom komunjarom, a ona njih korumpiranim nacionalistima. Naravno da mu ne paše ni politički savez s friško primljenim članom Bandićeve stranke, dojučerašnjim HSS-ovcem Mladenom Mađerom koji je osuđivan da je zloupotrijebio funkciju načelnika i oštetio Općinu Novigrad Podravski, kojega je bivša supruga prijavljivala za obiteljsko nasilje, a predsjednik HSS-a Krešo Beljak prijavio USKOK-u s optužbom da je otišao Bandiću za vreću novaca.
Ništa veća sreća Plenkoviću nisu ni bivši SDP-ovci Zdravko Ronko i Ana Komparić Devčić.
Plenkoviću nije dobro s Bandićem, ali ni bez njega. S tankom većinom i unutarstranačkom oporbom, premijer mora stalno balansirati. Pritom zna da ni nakon idućih parlamentarnih izbora neće biti u boljoj poziciji. HDZ sam neće osvojiti većinu, ali je izvjesno da će biti relativni pobjednik izbora, što znači da će partnere opet morati tražiti među ljudima kao što su Bandić, Radimir Čačić, Ivan Vrdoljak...
Zato bi Plenković, da se riješi Bandića, promijenio izborni sustav i relativnom pobjedniku dao bonus mandate. Njemu bi tako bilo bolje, ali za demokraciju je ipak bolje s Bandićem.