Na lokalnim izborima se glasalo na četiri lista, bijelom, žutom, plavom i crvenom, koje je valjalo ubaciti u četiri kutije. Bijeli u kutiju zbog nečega označenu bijelo, žuti u kutiju označenu, za ne vjerovati, žuto, plavi u kutiju iz tajanstvenog razloga označenu plavo, a crveni u kutiju označenu, nemojte se smijati, crveno. Ovaj složeni, kriptični, zamumuljeni raspored nešto je zbunio splitskog gradonačelničkog kandidata Željka Keruma. Da nije s njim bilo supruge Fani Horvat, koja ima dragocjeno iskustvo u slaganju boja, dugi niz godina uspješno usklađuje torbice, cipele i šminku, Kerum ne bi možda ni ispunio građansku dužnost. Ovako su ipak nekako ugurali papire u odgovarajuće kutije i udaljili se u nepoznatom pravcu sivim Mercedesom registracije ST 9000 ZK, gdje ST, naravno, znači Split, ZK je valjda Zeljko Kerum, a 9000, nemam pojma, možda broj ljudi kojima gradonačelnički kandidat duguje pare.
Bilo je to u nedjelju ujutro iza mise, a navečer, oko dnevnika smo saznali da on vodi u utrci, ima zrele izglede upravljati naseljem koje u hrvatskim mjerilima i nije malo, a kojim je jednom već kolosalno loše upravljao. Kako putniku namjerniku, neupućenom u okolnosti, objasniti političku zagonetku da su splitski glasači u relativnoj većini zaokružili Željka Keruma? Najbolje bi mu, po mome sudu, bilo pokazati Kerumov mračni, prašnjavi i pusti hotel Marjan jer to žalosno zdanje ima mnogo sličnosti s Kerumovim glasačima. Konkretno, s mrakom u njihovim prašnjavim, praznim tikvama.
Ali, tu je i mnogo drugih pokazatelja. Pogledate li, na primjer, Žnjan, vjetrovitu pustopoljinu načičkanu bespravnim kafićima i narodnjačkim klubovima, pogledate li mržnju koja se besramno krevelji sa splitskih zidova, osvrnete li se po ovoj žalosnoj, od Boga zaboravljenoj zabiti bez knjižare, gdje će procijepljenost djece uskoro biti na razini Rumunjske, pa kako biste, zaboga, i očekivali da će tu vladati nekakvi prosvijećeni i pristojni ljudi, koji čitaju knjige, plaćaju poreze, vraćaju dugove i poštuju prometne propise?
