LABIRINT POLITIKE

BAHATOST HDZ-u I PLENKOVIĆU STIGLA NA NAPLATU Premijer je zagazio u živo blato i jako teško će se izvući iz ove situacije

Twitter, Gong

“Išao sam kupiti kruh, mahnuli su mi, zamolili da pređem cestu, ja sam malo razgovarao s ljudima koji potpisuju, pitao ih jel’ znaju da je to 67 iz Vlade SDP-a, Miranda Mrsića.

Ja pitam kako nije bilo skupljanja potpisa prije pet godna, pa nema odgovora”, pokušao je premijer Andrej Plenković opisati što se iz njegova kuta događalo kada je uhvaćen dok je prije neku večer raspravljao s volonterkama kampanje “67 je previše”.

U nekim drugim okolnostima mediji bi obratili pažnju na podatak kako predsjednik državne vlade u večernjim satima kupuje stari kruh, prije povratka kući. Ovako, moramo se pozabaviti Plenkovićevom demagogijom, koja bi ga mogla pokopati, i to, što je najgore, u režiji sindikata, koji su davno izgubili kredibilitet.

Jer, pokaže li se istinitom najava da je protiv kasnijeg odlaska u mirovinu stvarno prikupljeno 600 tisuća potpisa, ili tu negdje, šef Vlade naći će se na vjetrometini. Može pričati što god hoće, iznositi ove i one argumente, ali u ovoj utrci on nije trkač na kojega bi se trebalo kladiti. Referendum je ujedinio lijeve i desne, sindikaliste i katoličke fundamentaliste, a sigurni smo da će, i to vrlo brzo, i Kolinda Grabar-Kitarović izjaviti da se “mora poštovati volja naroda”.

Čak joj ne treba zamjeriti, ako je referendum podržala Dalija Orešković, zašto bi KGK išla protiv glavne struje i ugrožavala svoje šanse za drugi predsjednički mandat?

Znamo da sada slijedi višemjesečno prebrojavanje prikupljenih glasova, saborske svađe (možda, konačno, i prava makljaža nakon što je došlo do toga da šef Sabora zastupnika nazove smećem), vjerojatno i pravorijek Ustavnog suda je li dopušten referendum o penzijama (zašto ne bi bio?), ali jedno je sigurno - Plenković je zagazio u živo blato i jako teško će se izvući iz ove situacije.

Pritom je teško iskazati empatiju prema premijeru koji je vlastiti položaj osigurao sramotnim odlukama za umirivanje braniteljske bulumente, kojoj šakom i kapom dijeli privilegije, a nezaštićenom ostatku nacije poručuje da radi dok ne krepa. Čak ni takva kompromiserska politika nije umirila desnicu, koja se zadnjih dana snažno angažirala kako bi sindikati sakupili potreban broj potpisa.

Sada se HDZ-u i Plenkoviću razbija o glavu jer su ne tako davno bahato odbacili kompromisne prijedloge opozicije prema kojima se referendum ne bi mogao raspisivati na temu smanjivanja temeljnih sloboda i prava građana, poreznog sustava i proračuna, izvršavanja obveza iz međunarodnih ugovora, pitanja obrane i nacionalne sigurnosti te pitanja koja se odnose na izbore i imenovanja iz nadležnosti Sabora. Kao i da bi se za odluke i zakone koji se donose natpolovičnim brojem zastupnika, a to je mirovinska reforma, na referendumu trebalo izjasniti najmanje 40 posto glasača ili oko 1,6 milijuna, što je teško izvedivo.

Bahatost stiže na naplatu, nekomu prije, nekomu poslije. Bez mirovinske reforme sustav će u budućnosti kolabirati, a pitanje je što će biti i s Plenkovićem. Odustane li, izgubit će kredibilitet, a u suprotnom riskira dramatičan politički poraz. Koliko god je hrvatska oporba nikakva, slaba vlast joj može otvoriti mogućnost povratka, posebno ustraju li u HDZ-u na nepriznavanju prava na referendum.

“Narod” želi referendum i narod će ga dobiti, a o cijeni će razmišljati neki drugi put. Baš kao što su Britanci kada su na jedinom referendumu u povijesti izglasali Brexit, a sada ne znaju što će biti, ni s njima, ni s njihovom zemljom.

Izdvajamo