U Hrvatskoj seljačkoj stranci je prometno kao na slavonskim kolodvorima otkako ju je preuzeo Krešo Beljak - dok jedni dolaze, još više ih zauvijek odlazi. Prošlog lipnja iz HSS-a je izbačena Marijana Petir i još troje članova, odletio je i bivši predsjednik Branko Hrg, a u siječnju je suspendiran Željko Jakopović, dožupan iz Požege, jer je branio bivšeg HDZ-ova župana Alojza Tomaševića, protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak zbog nasilja u obitelji.
Ranije je otišao koprivnički župan Darko Koren, a prošli tjedan zagrebački župan Stjepan Kožić također je dao ostavku na dužnost potpredsjednika HSS-a. Ovih dana Beljak je suspendirao i skupinu HSS-ovaca iz Zagreba, i tako opet pojačao optužbe protiv sebe prema kojima je autokratski lider. Koliko god postoje razlike između izbačenih HSS-ovaca, kao i razlozi zašto se vode u rubrici “bivši”, teško je osporiti zaključak da je Beljak prilično brz na obaraču.
Je li to dobro ili loše za HSS?
Prepuštamo čitateljima ocjenu koliki kvalitativni gubitak predstavljaju odlasci Hrga ili M. Petir. Važnije je to da diferencijacija u HSS-u pokazuje kako stranku vodi osoba koja se karakterom potpuno razlikuje od ostalih stranačkih šefova. Ili preciznije - Beljak radi sve što se Davor Bernardić i Andrej Plenković ne usuđuju napraviti.
I Plenković, a još više Bernardić, znaju da im glave žele doći Stier, Brkić, Maletić, Glavašević, Klisović i Mrsić, ali taktiziraju i čekaju da se problem riješi sam od sebe. Beljak, istina, vodi puno manju stranku i ima lakši posao, ali ipak je trebalo imati prilične sposobnosti, doći iz drugog plana, maknuti sve koji opstruiraju i stubokom promijeniti dugogodišnju politiku HSS-a. Sa starim kadrovima nemoguća je nova politika.
Možda će zato HSS izgubiti svoje birače?
Pitanje je kolika je uopće HSS-ova biračka baza, ali prošli lokalni izbori ispali su solidno. Koalicija sa SDP-om jamči opstanak HSS-a na nacionalnoj razini, a Beljaku pruža mogućnost da dovrši prebacivanje stranke zdesna nalijevo.