Predsjednik najveće oporbene stranke, šef SDP-a Davor Bernardić, doživio je, prema ocjeni premijera, nevjerojatnu metamorfozu. Od lika koji nije bio ni spomena vrijedan, Bernardić se u očima premijera Andreja Plenkovića pretvorio u tipa koji orkestrira najvećim i najmasovnijim štrajkom u povijesti hrvatske države.
Optužujući “demagoge iz SDP-a” da su podgrijavali i potpisivali referendum “67 je previše”, a njihova je Vlada uvela odlazak u mirovinu sa 67 godina, Plenković je ocijenio štrajk prosvjetara ispolitiziranim i kazao da je “ovo čisti, orkestrirani, lijepo smišljeni pokušaj uoči predsjedničkih izbora”.
Tako je Plenković predsjedniku SDP-a koji se još do proljeća borio za zrak u vlastitoj stranci i poput utopljenika mlatarao rukama dok su mu kolege gurale glavu pod vodu, prišio magične moći. Optužio je SDP da manipulira sa 86.000 štrajkaša koji već mjesec dana ustraju u zahtjevu da im se podigne koeficijent kako bi ih se po primanjima stavilo u primjeren odnos s ostalim zaposlenicima u javnom sektoru.
Plenković je zapravo rekao da Bernardić, na kojega se prije osvrtao onako usput i u omalovažavajućem tonu, sada upravlja i kanalizira nezadovoljstvo preko 90 posto zaposlenih u sustavu obrazovanja.
Tu sposobnost pripisao je političkom lideru kojega je u travnju 2017. godine ismijavao jer je na njega jurišao selfijima s čokoladicama Dorina i kiselim zeljem, i to dok je on - Plenković, rješavao najveću ekonomsku krizu s kojom se Hrvatska ikada susrela - slom Agrokora koji je prijetio utapanjem kompletne prehrambene industrije i nadolazeće turističke sezone.
Teško je povjerovati da je Plenković promijenio mišljenje o Bernardiću i SDP-u. Riječ je o tome da ne nalazi odgovor na nezadovoljstvo učitelja i roditelja, da je suočen s velikim socijalnim buntom za koji nema rješenje pa ga pokušava omalovažiti i kompromitirati tako da mu prišije politički predznak.