Činjenica da je kandidatkinja HDZ-a za predsjednicu Republike, aktualna šefica države Kolinda Grabar-Kitarović, prikupila najviše potpisa podrške kandidaturi svjedoči samo o jednoj, i to općepoznatoj činjenici - da je HDZ najveća politička stranka s najboljom infrastrukturom.
To što je Grabar-Kitarović predala 231.652 potpisa, znatno više od glavnih konkurenata (Zoran Milanović predao je 78.000 potpisa, Miroslav Škoro 70.000, a Mislav Kolakušić 15.000), ne znači da će toliku prednost imati na biralištima. Aktualna predsjednica prikupila je tek nešto više potpisa nego što HDZ ima članova, pa s te strane brojka ne djeluje baš glamurozno.
Nadalje, broj prikupljenih potpisa ovisi prije svega o tome koliko je volontera bilo angažirano na njihovu prikupljanju, koliko su se dugo i na kojim mjestima prikupljali. Što je stranka veća, raspolaže s više ljudi i sredstava, pa lakše i obavi taj posao.
Izbori su, međutim, nešto sasvim drugo. Njihov rezultat ne ovisi o tome koliko su gusto načičkani štandovi s lecima i plakatima pojedinog kandidata, nego o tome kako kandidati kotiraju kod birača i koliko u njih imaju povjerenja.
Na prošlim predsjedničkim izborima HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović kontinuirano je imala uzlazni rejting i tada je prikupljanje što većeg broja potpisa (predano ih je bilo nešto više od 330.000) išlo u kontekst pokazivanja snage i premoći.
Bildanje potpisa u aktualnoj kampanji za Grabar-Kitarović imalo bi smisla samo u slučaju da je prikupila više od 330.000 jer je sve drugo za nju osobni poraz.
Budući da u službenu kampanju, u kojoj onaj tko brani poziciju automatski ima blagu prednost, ulazi sa 100.000 potpisa manje nego prije pet godina, ispada da HDZ-ova kandidatkinja starta s negativnim bodovima koje je zaradila u borbi koju nitko od nje nije tražio. Na prvome koraku porazila je samu sebe.