Držite burgere, držite pomfrit, mičite ruke s nas, skandirale su prošlog tjedna tisuće radnica McDonald'sa u Chicagu, Los Angelesu, San Franciscu, St. Louisu, Kansas Cityju, Miamiju, Milwaukeeju, New Orleansu, Orlandu, Durhamu. Štrajk u McDonald'su nije samo hrabar, nego i povijesni čin, piše britanski Guardian. Riječ je o povijesnom događaju, ističu mnogi: ovo je prva kolektivna #MeToo akcija i prvi put da je radnička klasa ustala protiv seksualnog napastovanja i zlostavljanja. Nekoliko mjeseci prije radnice dviju Fordovih tvornica u Chicagu tužile su tvrtku zbog napastovanja na radnom mjestu, ali ovo je prvi organizirani štrajk.
Prosvjed McDonald'sovih radnica organizirao je sindikat Fight for $15 (Borba za minimalnu satnicu od 15 dolara: 23-godišnja blagajnica i trenerica novog osoblja ispričala je za The Nation da je plaćena 8,15 dolara, s tim da nema fiksno radno vrijeme, pa joj se šef osvećuje tako što je nakon sat vremena pošalje doma te gubi dane bez zarade). U utorak u vrijeme ručka otišle su sa svojih radnih mjesta, javno prosvjedovale i na posao se vratile sutradan. Žale se da ih maltretiraju i mušterije i kolege, a da nadređeni to ne shvaćaju ozbiljno. Ako se pobune, dobiju otkaz ili ih šikaniraju.
Suorganizator štrajka je Time's Up, udruga za besplatnu pravnu pomoć slabo plaćenim radnicama, osnovana milijunskim donacijama holivudskih zvijezda. Mjesto u medijima i suosjećanje barem dijela javnosti dobile su velike zvijezde poput Angeline Jolie ili Salme Hayek, dok se one najslabije plaćene često nemaju ni kome žaliti. Prema nekim istraživanjima oko 90 posto ženskog i 70 posto muškog ugostiteljskog osoblja žali se na seksualno napastovanje. Nije bitno bolje ni u ostatku uslužnog sektora. U McDonald'su, naravno, odgovaraju da čine sve da spriječe i kazne napastovanje; kako bi smanjili štetu koju im je nanio #MeToo štrajk, angažirali su odvjetničku tvrtku koja trenutačno brani Weinstein Company, tvrtku holivudskog mogula čiji je slučaj lani pokrenuo #MeToo lavinu.
Živimo u svijetu u kojem je seksualno napastovanje uobičajena stvar. Saru Jayaraman, šefica nevladine udruge za pomoć radnicama u restoranskoj industriji, ispričala je novinarki Voxa kako mnoge nisu ni svjesne da je to što doživljavaju seksualno napastovanje i da bi se mogle zaštititi. Slično je s kućnim pomoćnicama i poljoprivrednim radnicama. S malim plaćama i bez ugovora na neodređeno, radnici su izručeni na milost i nemilost šefovima, kolegama ili klijentima koji ih pipkaju, fizički ih ili verbalno zlostavljaju. Kad netko stalno doživljava poniženja na poslu, kad ga zakidaju za prekovremene ili se boji hoće li mu plaća uopće biti isplaćena, kad radi posao za dvoje ili troje jer kronično fali radnika, kao u našim pekarama i trgovinama na čijim vratima vječno visi natpis "Tražimo djelatnice", napastovanje postaje tek sastavni dio posla.
U trgovini u kojoj nekad na putu do posla kupim ručak prodavačica mi je ispričala kako sva ta jela - od pečene, pržene i pohane piletine i svinjetine, pohanog oslića i prženih srdela do punjenih paprika i graha s kobasicom - skuha ona sama. Dođe bar dva sata ranije, da sve bude spremno kad se dućan otvori, kad joj počinje 8-satno radno vrijeme trgovkinje. Bolje da ne napišem o kojoj se trgovini radi. Nedavno sam imala okršaj s frendicom, koja je u panici jer sam ovdje spomenula ime institucije u kojoj radi, uvjerena da će izgubiti posao ako netko sazna da smo razgovarale. Ako je u takvom strahu visokoobrazovana stručnjakinja na sigurnom poslu, pakao koji prolaze nisko plaćene radnice ostaje daleko od javnosti. Ako se ne usudimo dignuti glas, ništa se neće promijeniti. I zato, svaka vam čast na hrabrosti, drage Amerikanke!