Govoreći o činjenici da umirovljenici imaju pravo raditi i biti u mirovini, Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog sustava, rekao je kako je bila dobra odluka njegova ministarstva i Vlade omogućiti umirovljenicima da rade i u mirovini. “Time smo našim umirovljenicima omogućili da pojačaju svoj kućni budžet i ponovno se uključe u društvo kako se ne bi osjećali osamljenima”, rekao je u prvomajskoj čestitci radnicima. Onda je nešto dodao kako je “osamljenost prepoznata kao jedan od najvećih problema s kojim se susreću umirovljenici diljem svijeta.
Kako bismo pridonijeli rješavanju problema osamljenosti i isključenosti iz društva koje osjećaju neki naši umirovljenici, osmislili smo program aktivnog starenja ‘Pridruži se - aktivni u mirovini’ u iznosu od 100 milijuna kuna koji će se sastojati od besplatnih sportskih, kulturnih, edukativnih i drugih aktivnosti za umirovljenike, a bit će financirane iz Europskog socijalnog fonda”.
Tko zna što ministar Pavić misli o svojoj ulozi, zašto je on ministar? Zato da uzima kruh stand up komičarima? Koja je to fora rugati se siromašnima koji moraju raditi do smrti i pričati im da će se tako izvući iz osamljenosti? Je li negdje otvoren natječaj za vic godine? To je kao onaj što je predlagao učiteljima da vikendom idu na more čistiti turističke apartmane. Ministar Pavić se pozvao na prepoznavanje problema umirovljenika. Mora da nije čuo da je puno lakše podnositi osamljenost uz pun frižider i plaćene režije. Sasvim sigurno nije čuo da ljudi više vole sami izabrati kako će živjeti. Recimo, mogućnost izbora je prilično velik razlog za zadovoljstvo životom.
Umirovljenici koji imaju mogućnost izbora puno će lakše riješiti problem osamljenosti nego oni koji moraju ići raditi. I, prilično je sigurno da oni koji idu raditi nakon što su cijeli život proveli na nekom poslu ne rade to zato da bi riješili problem s kime će provoditi slobodno vrijeme. Ideja mirovine je ne raditi, a dobivati novac na temelju onoga što je oduzimano iz plaća. Zato zaposleni ne mogu dobiti veće plaće jer im se iz onoga što zarade dio odvaja za mirovine. Time se plaćaju oni koji su sada u mirovini, a koji su prije radili. Mirovina pripada onom dijelu života kada ljudi više nisu ni raspoloženi ni toliko sposobni provoditi cijele dane na poslu. Tada primaju mirovinu da ne bi radili, a ne zato da bi i dalje morali raditi kako bi preživjeli.
Ministar nije dobro shvatio apsolutno ništa. Najgore je što se nije zaletio niti je ispalio rečenicu koja je mogla biti pogrešno protumačena. Ne, on je elaborirao svoju ideju kao da govori o civilizacijskom napretku. Ustvari je skrivao sramotnu činjenicu da zaposleni čovjek na kraju svega što je odradio može zaključiti samo da je bio budala koju su prevarili, luzer koji više nema ni vremena napraviti nešto za sebe. Može tek, ako ima sreće pa ne mora obilaziti liječnike da mu pokrpaju zadnji period života, stisnuti zube i pokušati naći posao gdje će ga još htjeti.
To je jedino što može. Hrvatski umirovljenik izgleda kao čovjek koji je cijeli život sav zarađeni novac investirao u listiće u kladionici. I nikada nije pogodio dobitnu kombinaciju. Čak i gore, hrvatski umirovljenik nije nikada ni računao na dobitak, neku iznenadnu lovu. Radio je i nadao se da će na kraju svega imati mirovinu s kojom će moći mirno živjeti, a ne dobiti dopuštenje za produžetke radnih obaveza. Takav ne treba sportske, kulturne, a ni edukativne sadržaje koje će mu ponuditi ministar. Treba jednostavno svoj novac koji je ulagao u svoju mirovinu. A ne loš vic ministra Pavića. Stvarno sretan praznik rada.