Božić u Londonu počinje reklamom robne kuće John Lewis. Njeno prvo pojavljivanje na televizijskim ekranima, u pravilu prerano po kalendarskim mjerilima, sve nas prene iz jesenske melankolije i potakne na akciju. Božićni planovi, jelovnici, recepti, čestitke, liste poklona i planova da postanemo bolji ljudi. Marketinški stručnjaci koji stoje iza sjajnih reklama za robne kuće, supermarkete i čokoladu odavno su pronašli magične sastojke za blagdanski scenarij.
Ima tu svega, Božićnog primirja u Prvom svjetskom ratu, romansa snjegovića i božićna sjećanja Eltona Johna, uz obaveznu stanku za suzu ili dvije gledatelja umornih od posla, prometa, obaveza, života. TV reklame uoči Božića ozbiljna su tema o kojoj se govori i u dnevnom tisku, s recenzijama i ocjenama za najbolju. Možda je stvar britanskog pragmatizma ili službene nacionalne vjeroispovijesti da se o konzumerizmu kao pokretaču blagdanskog ozračja više i ne govori u negativnom kontekstu. Jer što je Božić u Londonu ako ga oslobodimo konzumerizma? Bez senzacionalnih izloga Harrodsa i Selfridgesa, bez bajkovitih paketa u Fortnum & Masonu, bez popusta, bez raskošnih jorkširskih jelki koje moj susjed Alexander prodaje u dvorištu crkve Svetog Andrije, bez obećanja Johna Lewisa da je život lijep - od Božića u Londonu ostala bi tek prometna gužva i lunapark Winter Wonderland u koji ne zalazimo zbog straha od terorizma.
Konzumerizam i Božić u Londonu isprepleteni su poput niti pulovera koje londonske mame male djece ovih dana kupuju u omiljenom butiku vojvotkinje Catherine Trotters, još jedna božićna tradicija, konzumeristička, dakako. Među brojnim najavama apokalipse Brexita zatekla se i ona o propasti trgovačkih lanaca. Uzevši primjer američkih robnih kuća, koje posljednjih godina bilježe rekord u zatvaranju, ekonomski stručnjaci najavili su crne dane i za njihov britanski ekvivalent.
No, emocije je teško predvidjeti: umjesto zatvaranja zbog prevlasti jednostavnije i isplativije kupnje putem interneta, luksuzne robne kuće bilježe senzacionalni procvat. Harrods, uvjerljivo najluksuznija robna kuća na svijetu, prošlu je godinu zaključila s rekordnom dobiti od dvije milijarde funti. Susjedni Harvey Nichols, omiljen među mlađom populacijom, ima sjajne rezultate, a Liberty, nakon nekoliko teških godina, ponovno pokazuje porast prodaje i profita.
To mogu zahvaliti činjenici da je London per se omiljena shopping destinacija za imućne putnike, uključujući one s Bliskog i Dalekog istoka, no dio uspjeha valja pripisati ponovno probuđenoj britanskoj ljubavi prema tradiciji. Ono što je godinama bio city break u New Yorku, u koji su mladi bankari odlazili na vikend u prosincu, najkičastijem mjesecu u gradu, danas je odlazak u tradicionalnu robnu kuću Fortnum & Mason odakle, govore, i sama kraljica nabavlja svoju selekciju božićnih slatkiša. Umjesto na Karibima, blagdani se provode u engleskoj provinciji uz vrući napitak eggnog i sto puta ponavljane obiteljske anegdote. Ekonomska nepredvidljivost spojila je britanske obitelji, donijela svjetlost i miris u britanske domove i probudila uspavane rituale.
Kada je bila djevojčica, Alice je za božićnih dana odlazila na razgledavanje izloga Selfridgesa s majkom. Ove godine na isto mjesto vodila je svoje nećakinje. David je namirnice za božićni ručak kupio u Harrodsu koji nudi Božić na steroidima, s ukrasima čija raskoš - provjereno - uzrokuje vrtoglavicu. Jonathan kupnju božićnih poklona obavlja na Piccadillyju - ove godine to su marama iz Libertysa za mamu, šešir iz ulice Jermyn za tatu i knjige u Waterstonesu za djecu. Na istom potezu Richard je okupio prijatelje na čaju u kavani Wolseley, gdje je njegov djed kupio auto u davna vremena kada je Wolseley bio marka luksuznih automobila.
Jedini koji prigovaraju londonskom Božiću su došljaci. Daniel je nesretan “jer Božić bez snijega nije Božić”, po njegovim skandinavskim mjerilima. Isabelli nedostaje talijanski smisao za lijepo, a Johannesu božićni kič Austrije. Moj francuski suprug prigovara zbog ponude hrane, uoči Božića i više nego inače. Ja, koja uvijek tražim dodatni kontekst, uzalud tražim slojevitost londonskog Božića, posljednjih godina ciljano izbjegavam Božić u Londonu. No, uzalud krivimo London, univerzalno je obilježje suvremenog Božića (i čovjeka) da nam uvijek nešto nedostaje: ili član obitelji koji je, otišavši prerano, ostavio prazninu koje ni jedno božićno čudo nikada neće ispuniti, ili obitelj rascjepkana razmiricama i rastavama braka ili nedostatak sredstava za Božić u obilju. Božićna depresija nije oksimoron, već toliko česta pojava da se mnogi odlučuju preskočiti blagdan - odlaskom na egzotično putovanje ili filmskim maratonom uz Netflix.
No, ponekad imamo sreće da nam se Božić nametne u svom najljepšem obliku. U petak moj najstariji sin doživio je svoje prvo božićno čudo. Bilo je uobičajeno jutro radnog dana koje smo kaotično krpali poput svih roditelja male djece uoči odlaska na posao. Čekajući na svoj red za doručak, Jean je kroz prozor ugledao snijeg. Njegov pogled, istovremeno fasciniran i izbezumljen, praćen uzbuđenim skakanjem s ručicama pruženim u zrak, k nebu, dao je novi kontekst blagdanima: uzalud tražimo Božić u Londonu ili Zagrebu, u sjećanjima i očekivanjima. Božić se nalazi kod djece pogleda uperenog u prvi snijeg i božićnu svjetlost.