Prilično sam rogata osoba. Čvrsto zastupam svoje stavove i uvjerenja i ne libim se javno govoriti o njima. Nema šanse da se pretvorim u beskičmenjačkog jadnika koji će se htjeti svima svidjeti. Takvih, uostalom, ima dovoljno u javnom životu. Svoje mišljenje ne namećem svima drugima kao jedino ispravno, ali smatram da je ispravno boriti se za ono što vjeruješ. Naravno, to pravo imaju i moji neistomišljenici.
No iako gorljivo branim svoja uvjerenja, ipak ima situacija kada nešto prešutim i ne upustim se u raspravu. Priznajem da je bilo situacija kad sam nepotrebno ušao u neku polemiku, ali nešto sam i naučio iz takvih situacija. Npr., danas više uopće ne reagiram kada netko donese sud o mojim knjigama samopomoći, a nije ih ni pročitao. Takvih genijalaca je bilo i uvijek će ih biti. Jednostavno nema smisla reagirati na tvrdnje koje je netko donio na temelju ničega. Ta osoba ima pravo na svoje predrasude, ona želi vjerovati u to i ako joj negiraš jednu besmislenu izjavu, samo će izmisliti novu. I zato je to zdravije ignorirati. Ako već oni ignoriraju zdrav razum, zaslužuju biti ignorirani.
Isti princip imam i kad netko laže o meni, a nema čega se nisam naslušao. Najčešće se to događa kada netko ima kilav intelekt pa ne može napasti tvoje argumente i onda napadne tebe kao osobu. I razumijem taktiku.
Osjećaš nemoć jer ne možeš poraziti argumente pa želiš skrenuti pažnju na nešto drugo, a za raju nema ništa slađe nego kad mogu opaliti po nekome. Još ako je neistomišljenik… Potpuno je nevažno kakva se oružja koriste, laže li se, vrijeđa li se i sl., važno je samo da se napadne. Osobu, a ne argumente. To je u Hrvatskoj pravilo, a ne iznimka.
Prošlog sam tjedna održao predavanje o odgoju u slovenskom gradu Nova Gorica. Angažirao me njihov Omladinski centar koji organizira besplatna predavanja za roditelje, ali i razne radionice za djecu. Sve te aktivnosti financira njihova općina jer žele pomoći obiteljima. Za razliku od nas, oni se ne koncentriraju na ideološke borbe oko značenja obitelji, nego na konkretnu pomoć konkretnim obiteljima koje imaju konkretne probleme u odgoju. Uz sve programe za roditelje, imaju i radionice za djecu u kojima ih uče razlikovati osobu i ono što je osoba rekla. I uče ih kritizirati. Ne osobu, nego ono što je rekla. Uče ih da nije u redu vrijeđati druge i drugačije, nego kulturno ukazati na ono s čime se ne slažeš. To uče osnovnoškolce jer vrlo dobro znaju da neke odrasle jednostavno ne mogu naučiti.
I zato ne reagiram kada me netko napadne lažima. Osobe koje žele vjerovati u gluposti o tebi, mislit će da se opravdavaš ili će samo izmisliti nove gluposti, a razumni ljudi ionako neće nasjesti. Reagiranjem na laži samo im daješ na važnosti. I zato je to zdravije ignorirati. Točno je da će neki ljudi na temelju tih laži formirati mišljenje o tebi, ali to će ionako napraviti jer neće ni doživjeti tvoje objašnjenje. Tako da tu nema pomoći. Ljudi koji žele misliti gluposti o tebi, pronaći će način. Za to su vrhunski talentirani. Ne možete se razumom boriti protiv nerazumnih osoba.
Svi imate takve situacije u životu, neovisno jeste li javna osoba ili ne. O vama će suluda mišljenja imati susjedi, članovi obitelji, kolege na poslu… Poznajem previše ljudi koji se mjesecima opterećuju što neka Martina iz računovodstva misli o njima. “Kako je to mogla reći, to uopće nije točno, što si ona umišlja… E pa mogu ja i uzvratiti. I ona je…” I mjesecima si to roštaju po glavi jer ne mogu prihvatiti da netko ima pravo misliti gluposti o vama. A zapravo bi trebalo biti svejedno što misli Martina iz računovodstva. Ili Željka. Ili Marko… Pa tko se još stigne zamarati glupostima koje izgovori neki Marko ili Željka?
Važno je što misle ljudi koji vas dobro poznaju i važno je što vaša djela govore o vama. A uvijek će biti ljudi koji će misliti gluposti. Ne znači da ih zbog toga treba nazvati glupima. Čak su i neki pametni ljudi uvjereni u neke gluposti. I uvijek će ih biti. Uvijek će netko misliti gluposti o vama. A vi se trebate pobrinuti da ne trošite vrijeme na takve gluposti i radite pametne stvari. Razumni i dobronamjerni ljudi će to znati cijeniti, a oni drugi će ionako izmisliti štogod žele vjerovati o vama! I zato ih trebate pustiti da se utope u svojim lažima i uvredama. To doista govori o njima, a ne o vama.