U subotu sam plakao kao kišna godina. Ma plakao sam k’o kišno desetljeće. Znate one krupne, guste suze koje samo teku kada vas preplave intenzivne emocije... I drago mi je zbog svake sekunde tog iskustva. Plakao sam od dirnutosti, ponosa i sreće jer je moja prijateljica dobila posebno priznanje. Naime, u subotu je Ljiljana Pranjić dobila godišnju nagradu VAM izvrsne udruge Sve za nju koja pruža besplatnu psihološku pomoć oboljelima od raka. Oni rade ono što naš sustav ne radi, barem ne u dovoljnoj mjeri, jer ti je u trenutku dobivanja dijagnoze, ali i liječenja i oporavka itekako potrebna zdrava, stručna, psihološka pomoć. Medicinski sustav u Hrvatskoj brine se za tijelo, ali pozitivno je to što sve više onkologa shvaća da će tijelo lakše izboriti pobjedu ako je psiha zdrava i fokusirana. I zato je posebno dragocjeno da postoji takva udruga, a znam da je i njima čast uručiti nagradu ženi kao što je Ljiljana.
Ljiljana se protiv raka bori više od 16 godina. 16 godina, ljudi moji!!! I opake su te sitne beštije. Tako ih zovem. Opake su i podle. Jer mijenjaju i karakter i lokacije i ne daju se, ali ni Ljiljana se ne da. Na njihovu podlost i opakost ona odgovara dobrotom i ljubavlju. One mijenjaju karakter, a ona promijeni sebe da bude još snažnija. One se žele sakriti, a Ljiljana pronađe sebe i tako ih rastjera. I sada se dobro drži. Ma drži se fantastično! I dalje svaka tri tjedna ide na imunoterapiju u Split kod sjajnog prof. dr. Eduarda Vrdoljaka, tako da se njezino tijelo i dalje bori, ali duh je već odnio pobjedu! Ona se više od 16 godina bori protiv raka, ali svejedno je jedna od najzdravijih osoba koje poznajem i zaslužuje moj naklon, ali i vaš!
Subotnji govor započela je izjavom da je jako bogata žena. Nema novca i dragulja, ali rekla je da ima mnogo prijatelja. Rekla je i da je uspješna žena. Ne zato što je ostvarila poseban poslovni uspjeh, nego zato što joj je samo u protekloj godini nekoliko ljudi reklo da je inspiracija. Rekla je i da je sretna jer je u 16 godina doživjela toliko ljubavi i dobrote da to jednostavno mora širiti dalje. Spomenula je i brojne ožiljke od bezbroj operacija, ali naglasak je bio na onome što je održava zdravom. Na onome što je održava živom. Nije upala u zamku u koju je tako lako upasti, a to je da poistovjetiš sebe s bolešću. I razumijem zašto se to mnogima događa. Dani su ti ispunjeni raznim mukama, odlascima kod svih mogućih liječnika, često si obliven strahom, ne možeš više sve kao ranije, ponekad ti je teško otići i do kupaonice i dođe ti da sve pošalješ u neku stvar. Tijelo ti se mijenja, često dijelovi tijela koji su bili veliki dio tvojeg identiteta, pa se moraš naviknuti na novu osobu koju vidiš u ogledalu. A tu je i problem s okolinom. Većinom smo okruženi dobronamjernim, ali neukim ljudima koji si umišljaju da znaju kako se osjećamo, umjesto da nas slušaju i prate naš ritam. Vrlo često rade još jednu kardinalnu pogrešku - svedu nas na dijagnozu. Više nismo Martina s određenim snovima i potrebama, vrlinama i manama. U njihovim očima postanemo samo rak. U trenucima kada i tebi najviše treba da drugi vide zdrav dio tebe, oni vide samo dijagnozu. I upravo je zato Ljiljana toliko fantastičan primjer i inspiracija.
Ako se trenutačno borite za svoje zdravlje, nadam se da će i vama i vašim voljenima dati snagu i poticaj. Njezino zdravo srce i osmijeh iz kojeg pršti optimizam osnažit će i najumornije. A isplati se, dragi moji. Isplati se boriti!
No, njezina je poruka upućena i nama bez ozbiljnih zdravstvenih problema. Da i mi više cijenimo život. Naime, zdravi ljudi prečesto olako shvaćaju blagoslov života, osude se na nezdrave odnose u kojima trate svoje vrijeme i srce, beskrajno odgađaju nužne promjene jer žive kao da imaju sve vrijeme ovoga svijeta. I zato vas molim da se prestanete zezati sa životom. Molim vas da ne čekate proklete beštije da uvedete nužne promjene u sebe i oko sebe, napravite to danas. Ne da bi ozdravilo vaše tijelo, već da ozdravi vaša duša. Krenite već sada, odmah! Vjerujte mi, sada je najbolje moguće vrijeme za početak zdrave promjene!
U ponedjeljak sam upoznao Rogera Federera, jednog od rijetkih sportaša kojima se istinski divim i oduševio me kao čovjek, no svejedno nisam dvojio ni sekunde trebam li ovu kolumnu posvetiti Ljiljani. Federer je nadrastao tenis, pa čak i sport, ali ona je nadrasla rak! I zato je moja heroina!