Doista nemam namjeru komentirati Severininu situaciju jer ne poznajem dovoljno činjenica, a kao i obično, dvije strane iznose oprečne informacije. Kao terapeut prošao sam situacije sa stotinama parova koji su spašavali svoj odnos, a potom i bolne peripetije koje su uslijedile za one koji su se razveli. Mnogi su roditelji bili spremni na sve da bi dobili skrbništvo, ali i povrijedili partnera pa je uvijek teško procijeniti tko govori istinu. Za razliku od 90 posto komentatora na društvenim mrežama, doista ne znam što je najbolje za njihovo dijete jer uopće ne poznajem njihovu obiteljsku dinamiku ni njih kao osobe. No, ono što sigurno znam jest da je štetno boriti se za zaštitu interesa majki jednako kao i očeva. Trebali bismo misliti na zaštitu interesa djeteta! I samo djeteta. I nema tu nikakvog ali… Nikakvog!
Djeci će ponekad biti bolje s majkom kao primarnim roditeljem, a ponekad s ocem. Spol te ne čini kvalitetnim roditeljem, unatoč bizarnim tvrdnjama nekih majki koje smatraju da ih nošenje djeteta ili činjenica da doje automatski kvalificira kao zrelijeg i sposobnijeg roditelja. Realnost tvrdi da nekim majkama to razdoblje doista omogući zbližavanje s djetetom pa osjećaju svetost te uloge, dok u nekim majkama dominira strah, zabrinutost, tjeskoba… Nema tu pravila. Zrelim roditeljem te čine svakodnevna djela, konstantna posvećenost, ljubav, razumijevanje, pažnja, a sve to mogu pružiti i majke i očevi.
Postojala su vremena kada su obiteljske uloge bile jasno podijeljene. Majka se brinula za djecu i dom, a očevi za osiguravanje hrane i zaštitu obitelji. No, tada smo živjeli u pećinama. Muškarci su fizički snažniji od žena pa su se lakše mogli boriti s veprovima izvan pećina i bilo je logičnije da žene preuzmu brigu oko odgoja. Kako fizička snaga nije važan faktor u modernom društvu, nema razloga da se ne promijene i naše obiteljske uloge, kao što se to već dogodilo u brojnim razvijenim zemljama za kojima opet mentalno kaskamo. To nikako ne znači da majka danas ne treba biti posvećena obitelji, nego samo da ne treba biti posvećena drugačije od tate.
Danas znamo da i tate svojoj djeci mogu pružati jednaku ljubav, razumijevanje i pažnju. Ne tvrdim da to svi rade, nego samo da imaju tu mogućnost koju sve više tata spremno koristi. U nordijskim zemljama bi nas blijedo gledali jer i dalje raspravljamo o tome. Tamo tate odlaze na porodiljni, dižu se u noći kad dijete nešto treba, odlaze na roditeljske sastanke, jednako su na bolovanjima kad je dijete bolesno i, naravno, imaju jednaka prava i obaveze nakon eventualnog razvoda.
I ja se trudim biti maksimalno angažiran roditelj i ne mogu vam reći kakve sam sve apsurdne situacije doživio. Posljednjih nekoliko godina supruga je desetak dana mjesečno izvan Hrvatske pa ja preuzimam punu brigu o našoj kćeri. I ne, ne zovem je svakih sat vremena da pitam gdje je nešto niti ona zove da provjeri je li sve u redu. Bilo je apsurdnih situacija kada sam pokušavao dogovoriti dječje druženje s raznim mamama, a one su redovito odgovarale da će nazvati moju suprugu i sve dogovoriti.
Na moje isticanje da možemo i mi odmah sve dogovoriti, one najčešće i dalje inzistiraju na tome da će se čuti s mojom suprugom. Zamislite to! Njima je lakše dogovoriti se s mojom suprugom koja radi u Bruxellesu nego sa mnom koji se nalazim metar od njih!? I ne shvaćam to osobno jer razumijem taj stav - žene odgajaju djecu, a mi muškarci eventualno malo pomažemo. To je i dalje dominantan stav u našem društvu.
E pa, dosta. Danas znamo da nema apsolutno nikakvog razloga za toliku razliku u ulogama. I da budem jasan, za to je odgovorno vjerovanje u tradicionalnu podjelu uloga kojoj su jednako skloni i žene i muškarci. Idemo više izaći iz pećine i upoznati novi svijet u kojem shvaćamo da oba roditelja trebaju odgajati djecu. Onda će biti manje problema ako dođe do razvoda jer ako muškarci ravnopravno sudjeluju u odgoju i brizi za dijete tijekom braka, onda ćemo svi lakše shvatiti da je za dijete zdravo da ravnopravno sudjeluju u odgoju i u slučaju razvoda.
A ako već dođe do razvoda, nikako ne smiješ misliti na svoj povrijeđeni ego, nego na svoje dijete! Jednako su odvratni postupci žena koje bivše partnere lažno prijavljuju za seksualno zlostavljanje i tako očevi automatski gube pravo na kontakt s djecom, kao što je odvratna kukavička amnezija očeva koji se ne žele brinuti za svoju djecu jer misle da će tako povrijediti svoju bivšu partnericu. Naslušao sam se svačega. S obje strane. Zato i ovdje treba uvijek braniti samo jednu stranu - dječju!!!